U intervjuu za BUKU, govori o angažmanu žena u politici, humanitarnom radu, ali i o trenutnom stanju u gradiškoj opštini.
Kada i kako ste se zainteresovali za politiku?
Željela sam promijeniti neke stvari, a upravo mi se političko djelovanje i angažman činilo kao jedini pravi način da pokušam unaprijediti život u u svojoj lokalnoj zajednici.
Najlakše je sjediti, sa strane posmatrati i kritikovati, ali ako želite pokrenuti rješavanje nekih pitanja od javnog interesa, onda treba stvari uzeti u svoje ruke. Mogu reći da je to bio moj osnovni razlog uključivanja u politiku.
Politički angažman je uslijedio u SDS-u sredinom 2014. godine, a nakon njenog raskola, sebe i ideje koje zastupam prepoznala sam u Izvornoj SDS. Od tada sam predsjednica Aktiva žena ove stranke.
Čime se bavite kao predsjednica Aktiva žena?
Prioritet mog angažmana su edukativni programi i predavanja, posebno za žene i mlade, obzirom da je evidentno da su ove kategorije najmanje zastupljene u političkom životu. Takođe, predsjednica sam i Upravnog odbora bolnice u Gradišci, tako da organizujem i predavanja iz oblasti medicine, poput prevencije karcinoma grlića maternice i dojke. Spomenula bih da je Aktiv žena pokrenuo i pokreće brojne humanitarne akcije, kako bismo pomogli socijalno ugroženim porodicama u našoj opštini.
Kako komentarišete trenutno stanje u Gradišci?
Stanje u Gradišci je veoma teško zahvaljujući samovolji načelnika opštine Gradiška i nekolicini ljudi oko njega. Najveći problem je u tome što načelnik ne prihvata skupštinsku većinu od 17 odbornika i time blokira sve aktivnosti od javnog značaja. Skupština ne donosi nikakve odluke već godinu dana, a nije usvojen ni budžet za ovu godinu. U Gradišci su jednostavno na sceni neki lični interesi čelnih ljudi i to je začarani krug, a to najviše šteti interesu građana. Primjera radi, grant Vlade RS u iznosu od 1 milion i 300 hiljada maraka je “prošetao” kroz Gradišku. To su bila nepovratna sredstva koja su negdje trebala biti uložena, a ona su prosto isparila, jer je rad gradiške Skupštine blokiran. Takođe, u Novoj Topoli je investitor iz Italije bio zainteresovan da pokrene preduzeće koje bi zaposlilo 300 ljudi, ali je zbog blokade rada Skupštine i dugog čekanja na kraju odustao.
Šta mislite o kvotama za žene u politici?
Mislim da bi kvota trebala da bude 50 posto, ali je to teško ostvarivo obzirom na balkanski mentalitet i predrasude o aktivnostima žena u političkom životu. S druge strane, muškarci imaju više slobodnog vremena, dok ženama uglavnom nedostaje tog slobodnog vremena. Teško je to uskladiti, posao, majčinstvo, poslove po kući, ali mislim da se sve može uz dobru organizaciju. Ipak to zavisi od svake žene ponaosob, od njihove volje da nešto promijene u društvu, ali i od podrške društva u kome se nalaze.
Obzirom da mnogim ženama politika i ne pada na pamet kao opcija, šta biste im poručili?
Poručila bih im da se moraju više angažovati u političkom životu, ako žele bolji život za sve građane i ako žele da se izbore za veću ravnopravnost među polovima, jer je poznato da muškarci bolje prolaze u društvu u kome se nalazimo.
Ljudi o političarima imaju uglavnom lošu sliku. Kako u tome prolaze žene-političarke?
Političarke, za razliku od muškaraca, prolaze još gore. Od žena se očekuje da budu majke i domaćice, te da nisu dorasle odlukama od vitalnog značaja, umanjuje se njihova inteligencija i njihova vrijednost u svakoj sferi života.
Ovo je izborna godina. Ima li izgleda da će se nešto promijeniti?
Ja se iskreno nadam da će se u ovoj izbornoj godini mnogo toga promijeniti nabolje, jer građani zaista zaslužuju bolji i perspektivniji život u svakom pogledu.
Da li je u BiH moguće fokus prebaciti s nacionalističkih na praktične ciljeve?
Sve je moguće, ali za to je potrebna volja svih političkih stranaka u BiH, ali i samih građana. U našoj zemlji bi trebalo da vlada socijaldemokratija, pravda u svim sferama života i međusobno razumijevanje, bez obzira na pol, vjersku i nacionalnu pripadnost.
Razgovarala Tatjana Čalić