Zvanično je – razvijamo se unazad. Vizuelni sistem komunikacije koji je nevjerovatno popularan na društvenim mrežama najbrže je rastući jezik, tvrdi profesor Vyz Evansu, lingvista sa Univerziteta Bangor.
“Kao vizuelni jezik, emoji je već sada zasjenio hijeroglife, svog drevnog egipatskog prethodnika koji se vijekovima razvijao”, kaže Evans.
Možda je to zato što je lakše ići nizbrdo nego uzbrdo. Nakon milenijuma bolnog napretka, od nepismenosti do Šekspira i dalje, čovječanstvo se žuri da to sve odbaci. Vraćamo se starim egipatskim vremenima, a naredna stanica je kameno doba, sa velikim žutim smajlijem na našim licima.
Unicode Consortium je najavio još 38 setova malih ikona koje će uvesti u standardni set naredne godine. Potražnja je ogromna: u Velikoj Britaniji, 72% ljudi uzrasta od 18 do 25 godina su izjavili da im je lakše da svoja osjećanja izražavaju preko emoji slika nego kroz pisane riječi, prema istraživanju za Talk Talk mobilni telefon.
Kao što se obično dešava u doba kada tehnologija transformiše kulturu na dnevnoj bazi, ljudi na takve vijesti reaguju ironijom ili prividnom srećom. Ko želi da bude stari konzervativac koji dovodi napredak u pitanje? Ali najjednostavniji i najrazumniji istorijski i antropološki dokazi govore da emoji nije “napredak” ni po kojoj definiciji. Očigledan je u pitanju korak unazad.
Evans poredi emoji sa drevnim egipatskim hijeroglifima. Drevni Egipat je bila izvanredna civilizacija, ali je imala i neke nedostatke. Egipćani su stvorili povoljnu, ali statičnu kulturu. Oni su izmislili izvanredan umjetnički stil i moćnu mitologiju – i onda se toga držali milenijumima. Hijeroglifi su im omogućili da zapisuju magiju, ali ne i da razviju bogatiju književnu kulturu. Prepustili su to Grcima.
Grci su, koristeći apstraktni ne-slikovni alfabet koji su dobili od Feničana, spektakularno nadmašili Egipćane u dometima izražavanja. Grčko pismo je bilo mnogo produktivnije nego sve krasne egipatske slike. To je razlog zašto ne postoji drevna egipatska Ilijada ili Odiseja.
Drugim riječima, postoje velika ograničenja u izražavanju putem slika. Pisana riječ je beskrajno više prilagodljiva. Zato je Grčka umjesto Egipta iskoračila naprijed i zato je Šekspir bio mnogo rječitiji nego Asteci.
Drevne američke civilizacije koje su koristile vizuelne simbole kao jezik bile su neobično slične Egiptu u njihovoj mješavini raskoši i stagnacije. Maje su uklesale lijepe ikone jezika, ali nikada nisu razvile preradu metala, a kamoli tragičnu dramu. Postoje zaista snažni dokazi da je apstraktna pisana riječ od suštinskog značaja za unapređivanje ideja, poeziju i argumente na najvišem nivou.
“Govorite emotikonima ako želite. Ja ću se držati Šekspirovog jezika”, poručuje Evans Britancima.
Izvor The Guardian, za BUKU prevela Kristina Đurić