Prestižna međunarodna nagrada za mirovni aktivizam “Tomorrow’s Peacebuilders”, koju na svjetskom nivou dodjeljuje međunarodna organizacija Peace Direct, nedavno je dodijeljena Humanitarnoj organizaciji Genesis Project iz Banjaluke. Sa Dijanom Pejić, direktoricom Genesis Project-a, za BUKU smo razgovarali o ovoj značajnoj nagradi, radu organizacije, mirovnom aktivizmu i drugim temama.
Dijana, dobili ste značajnu nagradu Tomorrow’s Peacebuilders”, koja se dodjeljuje u Londonu. Kakvi su utisci nakon primanja nagrade i dolaska u Banjaluku?
Utisci su prekrasni. Sama ceremonija dodjele nagrada je bila izuzetno dostojanstvena, obogaćena prisustvom ljudi koji su filantropi i koji podržavaju organizacije koje se bave mirovnim aktivizmom u konfliktnim i post-konfliktnim državama i koji odlično razumiju koliko truda je potrebno uložiti u izgradnju mira u jednom napaćenom društvu. Prisutni su imali puno pitanja o našim trenutnim aktivnostima i pokazali su veliko interesovanje za život u Bosni i Hercegovini 20 godina nakon rata. Definitivno je bilo sjajno upoznati ljude koji su svoj život posvetili izgradnji mira širom svijeta, prvenstveno predstavnike organizacije koja dodjeljuje nagradu Peace Direct. Svijest ljudi sa kojima sam se susretala tokom svog boravka u Londonu je drugačija od naše svijesti i daleko je više razvijena potreba da se, na svaki mogući način, pomogne drugima kroz razne vidove humanitarnog i volonterskog rada. Utisci su još uvijek jako svježi i daju nam “vjetar u leđa” da nastavimo sa svojim trudom i zalaganjem.
Ovo je zaista značajna nagrada, imajući u vidu da ste izabrani među 250 kandidata iz cijelog svijeta. Vaš rad je prepoznat na svjetskom nivou, a kako ste zadovoljni prepoznavanjem Vašeg rada “kod kuće”, u Banjaluci i BiH?
Tako je. Ovogodišnja konkurencija, kada je za nagradu bilo kandidovano preko 250 organizacija iz cijelog svijeta, je najača otkako se nagrade dodjeljuju (2013. godina). Činjenica da je rad Genesis Project-a, od strane nezavisnog žirija, procijenjen kao najbolji na polju među-religijskog mirovnog aktivizma nam jako puno znači, naročito iz razloga što smo puno svojih aktivnosti, naročito u posljednjih pet godina našeg rada, posvetili vraćanju povjerenja između različitih etničkih grupa. Činjenica da je neko “u svijetu” prepoznao naš trud i zalaganje nam definitivno daje dodatnu motivaciju da nastavimo, najviše radeći sa djecom osnovnoškolskog uzrasta, koja su naša budućnost. Iskreno govoreći, jako su nas obradovale čestitke i interesovanje koje je ova nagrada izazvala “kod naše kuće”. Zahvalni smo našim donatorima, partnerima i dugogodišnjim prijateljima koji su se iskreno obradovali, prepoznali značaj ove nagrade i uspjeh slavili zajedno s nama. Takođe smo jako sretni zbog velike podrške medija širom BiH. Mediji, poput portala “Buka”, omogućavaju da se dobre i lijepe vijesti kao što je i ova prošire širom naše zemlje, a to nam jako puno znači i pomaže u tome da i dalje ustrajemo u svojim aktivnostima.
Riječ je o nagradi za mirovni aktivizam. Koliko je u današnjem svijetu važno baviti se mirovnim aktvizmom?
Nagrada koju smo dobili se odnosi na među-religijski mirovni aktivizam, možda jedno od najosjetljivijih područja. Dovoljno je da pogledamo vijesti svakoga dana i da dobijemo odgovor na to pitanje. Godinama nakon rata u BiH, mi i dalje svaki dan na vijestima slušamo o ratu. Posljedice još trpimo i trpiće ih i buduće generacije koje, za razliku od nas malo starijih, i ne pamte bolja vremena. I generalno – glavni naslovi danas nam dolaze sa ratišta u Siriji, svakodnevno slušamo o ISIL-u i prijetnjama terorizmom, desetine hiljade izbjeglica prolaze kroz naš region svaki dan…danas je možda potrebnije nego ikad baviti se mirovnim aktivizmom i insistirati na tome da se izgradi bolja planeta za našu djecu…. Potrebno je da se zapitamo kakav to svijet ostavljamo generacijama koje tek dolaze i da se počnemo ponašati odgovorno onoliko koliko je to u našoj moći. Sama činjenica da su, do sada, organizacije iz preko 80 zemalja širom svijeta aplicirale za dobijanje ove nagrade govori o značaju i potrebi mirovnog aktivizma. Nažalost, u svijetu je još jako puno konfliktnih i post-konfliktnih zemalja, što još više naglašava važnost mirovnog aktivizma. Zato je važno kod sviju, ali naročito kod djece, razvijati svijest o neophodnosti mirovnog aktivizma i motivisati ih da se i oni zalažu za izgradnju mira i povjerenja.
Na koji segment svog dugogodišnjeg rada ste najponosniji u Genesis-u, gdje ste vidjeli korake na bolje?
Lično sam najponosnija na projekte koje realizujemo već dugi niz godina, a koji imaju za cilj da umanje opasnost koju mine i druga neeksplodirana ubojna sredstva imaju na djecu i odrasle stanovnike minama visoko ugroženih lokalnih zajednica širom BiH. Sigurna sam da su naše pozorišne, lutkarske predstave i edukativne radionice spasile barem nekoliko dječijih života, a to je i više nego dovoljno da se ispunimo osjećajem zadovoljstva i sreće. Tokom svog rada, koji smo mogli obavljati zahvaljujući kontinuiranoj podršci našeg donatora UNICEF-a BiH, često smo dobijali potvrde da su djeca, zahvaljujući našoj predstavi, prepoznavala mine i neeksplodirana ubojna sredstva kada ih ugledaju ili se nađu u njihovoj neposrednoj blizini i da su znala kako se tada ponašati i kako zaštititi svoje živote. Sama činjenica da je BiH prva zemlja u Evropi po ugroženosti minama i neeksplodiranim ubojnim sredstvima, te osma zemlja u cijelom svijetu, govori o značaju permanentne edukacije djece, ali i odraslih, o ovoj životno važnoj temi.
Dio Vašeg rada usmjeren je na djecu, odnosno na rad sa njima da bi se od malih nogu naučili prihvatanju drugih. Koliko je ovo zapravo važno, da se upravo djeca uče da prihvate pripadnike drugih vjera i nacija?
U zemlji kao što je Bosna i Herzegovina, naučiti djecu da prihvataju druge i drugačije je jako važno, ali i jako teško. U svom radu se često susrećemo sa djecom koja žive i odrastaju u monoetničkim zajednicama i koja, skoro nikad u svom životu, nisu vidjela pripadnika neke druge vjere i nacije. Djeca koja odrastaju u takvim zatvorenim okruženjima su često izložena određenim predrasudama i stereotipima prema drugim narodima. Ali, zahvaljujući činjenici da smo u svom radu najviše skoncentrisani na djecu uzrasta od 6 do 15 godina, to nam omogućava da sa velikim uspjehom uklanjamo predrasude i da im širimo vidike, što je veoma važno za njihovo pravilno odrastanje.
Koji su planovi Genesisa za narednu godinu?
Nastaviti sa postojećim i proširiti svoje djelovanje sa novim aktivnostima. Repertoar Genesis Project pozorišta smo obogatili sa dvije nove predstave, lutkarskom “Nismo svi letači” i dramskom “Čiji je bunar?”. Obe predstave imaju za cilj da nauče djecu da prihvataju druge i drugačije, da koegzistiraju zajedno, da dijele svoje živote, a ne da žive paralelno jedni pored drugih. Najintenzivnije izvođenje tih predstava nas očekuje tokom iduće godine i jako se radujemo dječijim reakcijama na naše predstave. I dalje ćemo nastaviti realizovati radionice sa djecom, njihovim roditeljima i nastavnicima u osnovnim školama širom BiH i radujemo se tim susretima sa našim partnerima, prijateljima i starim i mladim učesnicima naših aktivnosti.
Kraj je godine, period kad sumirano ono što smo radili tokom protekle godine i razmišljamo o planovima za narednu godinu. U tom duhu, koja bi bila Vaša poruka čitaocima Buke u kontekstu mira, mirovnog aktivizma i prihvatanja različitosti…
Moja poruka bi bila da je važno da svi, a naročito naša djeca, znaju da nisu imena i prezimena ono što određuje kakva smo ljudska bića, da li smo dobri ili loši, već da nas određuju naši postupci i naša djela. Zato je daleko važnije od toga kojoj vjeri i naciji pripadamo, to kako se ponašamo, kako djelujemo i kako živimo svoje živote, te kako se ophodimo jedni prema drugima. Dokle god se međusobno poštujemo i uvažavamo svoje različitosti, moći ćemo živjeti zajedno i u miru. A takav pristup životu je preduslov za sretniji budućnost, u to iskreno vjerujemo.
Razgovarala Maja Isović