Krajem godine često sumiramo ono što se desilo tokom te godine, ali i ranije. Kroz ovaj tekst nastojimo da ukažemo na to po čemu će 2015. godina ostati upamćena kada je u pitanju položaj LGBT osoba u BIH, a osvrnućemo se i na prethodne godine kako bismo vidjeli šta je poboljšano kada je ova tema u pitanju.
Lejla Huremović iz Sarajevskog otvorenog centra kaže da će 2015. godina sigurno ostati upamćena po održavanju tematske sjednice o ljudskim pravima LGBT osoba u Zajedničkoj komisiji za ljudska prava Parlamentarne skupštine BiH. Ističe da je ova sjednica, osim što je prva sjednica ove vrste u BiH, pokazatelj da i državne institucije mogu i treba da preuzmu proaktivniji pristup u zaštiti i garantovanju ljudskih prava svojih LGBT građana_ki.
Na pitanje koliko se konkretno položaj pojedinačnih lezbejki, gej muškaraca, biseksualnih i transrodnih osoba tokom proteklih pet godina promijenio, Lejla kaže da je to veoma teško reći, a da se ne uzme u obzir sredina i područje iz kojeg ta osoba potiče i u kojem živi.
„Možemo reći da je ono što se promijenilo obim pravne zaštite koju država garantuje LGBT osobama, te stav državnih institucija prema LGBT osobama. Činjenica je da je od 2009. do 2015. godine donekle unaprijeđeno zakonodavstvo, u smislu zaštite ljudskih prava svih marginaliziranih grupa u BiH, pa tako i LGBT osoba, s akcentom na diskriminaciju i zločine iz mržnje, te da su određene institucije pokazale spremnost da rade na senzibilizaciji svojih službenika_ca za rad s LGBT osobama. Međutim, sve te promjene tek su početni koraci u poboljšanju položaja prava i života LGBT osoba u BiH, sada kada smo prešli preko prve stepenice i zabranili diskriminaciju i nasilje na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta, tek nam predstoji mukotrpan rad i borba za društvenu inkluziju i jednakost“, kaže za BUKU Lejla Huremović.
Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih zamalja u kojoj se i dalje ne održava prajd, a Lejla kaže da se prije svega mora uzeti u obzir da u BiH do sada nije bilo ni pokušaja da se prajd organizuje, te stoga ne možemo reći da se on ne uspijeva organizovati.
„LGBT organizacije u BiH organizirale su u toku svog djelovanja druge javne događaje kojima su skretale pažnju na kršenja i potrebu zaštite ljudskih prava LGBT osoba. Neki od njih prošli su bez problema, dok su drugi kao Sarajevo Queer Festival 2008. godine i Festival Merlinka 2014. nasilno prekinuti. U slučaju QSF-a, Ustavni sud BiH naložio je vladama Federacije BiH i Kantona Sarajevo da isplate odštetu zbog neadekvatne zaštite učesnika_ca, a u slučaju Merlinka, Tužilaštvo Kantona Sarajevo još uvijek vrši istragu. S druge strane, kada dođe do odluke da se organizuje prajd u BiH, država će morati da obezbijedi sigurnost svih učesnika/ca jer je to njena obaveza, i to ne bi trebalo da bude upitno“, ističe Lejla.
PORAST NASILJA
Kada je u pitanju nasilje prema LGBT osobama, Lejla Huremović kaže da je istraživanje Brojevi koji ravnopravnost znače koje je objavio Sarajevski otvoreni centar pokazalo da je svaka četvrta LGBT osoba u BiH doživjela neki oblik nasilja (verbalno, psihičko, fizičko), a slučajevi koje SOC dokumentuje već tri godine ukazuju na porast nasilja s porastom vidljivosti LGBT osoba i aktivizma u BiH. Nažalost, ističe naša sagovornica, veliki broj osoba koje SOC-u prijave slučaj ne odlučuje se prijaviti slučaj policiji iz straha od daljnjih posljedica i autiranja.
Na pitanje da li su političari u ovoj godini pokazali veće interesovanje za LGBT tematiku, Vladana Vasić iz Sarajevskog otvorenog centra kaže da je Sarajevski otvoreni centar u 2015. godini ostvario uspješnu saradnju sa pojedinim pripadnicama_ima političkih partija koji u okviru svojih nadležnosti i poslova zastupaju i ljudska prava LGBT osoba i pružaju podršku njihovim inicijativama za unapređenje njihovog položaja.
„Jedna od tih inicijativa realizovana je i kroz već spomenutu tematsku sjednicu Zajedničke komisije za ljudska prava Parlamentarne skupštine BiH. Ali još uvijek govorimo o malom broju političara/ki i mi ćemo svakako u 2016. godini nastaviti raditi na dobijanju njihove podrške“, kaže za BUKU Vladana Vasić.
Ona dodaje da je borba za poboljšanje položaja života i prava LGBT osoba prvenstveno borba protiv diskriminacije, zločina iz mržnje, te drugih kršenja ljudskih prava motivisanih seksualnom orijentacijom i rodnim identitetom, što je nemoguće raditi bez saradnje sa institucijama i njihovim predstavnicima_cama.
„S obzirom da ovakva kršenja ljudskih prava rijetko pogađaju samo LGBT osobe, veoma je bitno da i političari_ke i društvo kao takvo prepoznaju potrebu unapređenja ljudskih prava uopšte u BiH, čime će se svakako i unaprijediti položaj LGBT osoba“, ističe naša sagovornica.
Vladana objašnjava da je, u protekle dvije godine, Sarajevski otvoreni centar ostvario saradnju sa ministarstvima unutrašnjih poslova i centrima za edukaciju sudija_tkinja i tužitelja_ki, te učestvovao u obukama za policijske službenike_ce i sudije_tkinje i tužitelje_ke.
„To znači da su za rad i senzibilizaciju u radu s LGBT osobama najzainteresovanije institucije koje djeluju posljedično tj. kad se kršenja ljudskih prava već dese. U cilju promovisanja tolerancije i uklanjanja negativnih stereotipa i predrasuda o LGBT osobama, neophodno je da obrazovne institucije reaguju i prepoznaju bitnost obuke o ljudskim pravima, kako za svoje službenike_ce, tako i za učenike_ce i studente_ice“.
Vasić Vladana kaže da će SOC u narednom periodu nastaviti rad sa institucijama, medijima, civilnim društvom, te sa javnošću uopšte, u cilju unapređenja stanja ljudskih prava LGBT osoba u BiH.
Predrag Raosavljević, pomoćnik ombudsmena Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH, kaže da je tokom 2015. godine Institucija primila četiri nove žalbe na diskriminaciju po osnovu polnog izražavanja ili seksualne orijentacije, a nastavljen je rad i po žalbama iz prethodnih godina.
„Radi se o neadekvatnoj ili nepotpunoj reakciji nadležnih organa na incidente usmjerene protiv pripadnika LGBT populacije, te ispoljenom govoru mržnje putem ispisivanja uvrijedljivih i prijetećih grafita na javnim mjestima“, rekao je za BUKU Raosavljević.
ODNOS PREMA DRUGOM – NEUTRALAN ILI NASILAN
Raosavljević je rekao da je položaj LGBT osoba u proteklih pet godina neznatno bolji u smislu otvorenosti našeg društva da prihvati ovu populaciju kao ravnopravne članove zajednice, odnosno, on je značajno bolji u smislu otvorenosti organizacija civilnog društva za ovu tematiku, svakako u domenu zagovaranja, promocije, aktivizma i prisutnosti u medijima.
Raosavljević ističe da je uspostavljeni sistem društvenih vrijednosti i stepen ostvarene tolerancije kod nas takav da je odnos prema drugom u najmanju ruku neutralan, a često je i nasilan.
„To proizvodi i ispade prema različitim grupama koje su u manjini ili prema pojavama koje nisu u skladu sa stavovima većine. Nedovoljno ulaganje u borbu protiv diskriminacije produbljuje podijeljenost društva i olakšava formiranje društvenih grupa koje smatraju da su bolje od ostalih ili da imaju pravo da nameću svoju volju ostalima, dok sve aktivnosti usmjerene na podizanje stepena tolerancije daju priliku organima za provođenje zakona da predvide izbijanje ozbiljnih incidenta“, objašnjava Raosavljević.
Ističe da je od nekoliko desetina žalbi koje su otvorene u Instituciji ombudsmena od usvajanja Zakona o zabrani diskriminacije, njih svega nekoliko se odnosilo na slučajeve fizičkog nasilja nad LGBT osobama.
„Iako nije bilo teških posljedica po život i zdravlje žrtava, neophodno je da organi za provođenje zakona djeluju sa većom dozom senzibiliteta i proaktivno kako bi svim osobama bila garantovana bezbijednost, bez obzira na njihove lične karakteristike. Takođe, treba podsjetiti da sudovi imaju prema krivičnim zakonima u Bosni i Hercegovini mogućnost izricanja težih kazni za krivična djela počinjena iz mržnje. Bitno je, dakle, pronaći učinioce navedenih krivičnih djela i prekršaja, svakako radi njihovog, ali i odvraćanja drugih od budućih napada sličnog karaktera i slanja jasne poruke javnosti da je nasilje prema LGBT populaciji neprihvatljivo.“
Raosavljević napominje da bi nosioci javnih funkcija trebalo otvorenije da istupaju u zaštiti prava LGBT populacije, posebno povodom pojedinačnih incidenata, ali i generalno, jer živimo i dalje u relativno konzervativnom društvu, u kojem je prisutan snažan uticaj vjerskih organizacija.
Na kraju, Raosavlević kaže da bi država trebalo da ojača kapacitete za zaštitu ljudskih prava i borbu protiv diskriminacije po bilo kojem osnovu, jer sa postojećim kapacitetima nadležni organi nemaju dovoljno izraženu proaktivnu ulogu, nego djeluju reaktivno kada su posljedice već nastupile.