Pedesetpetogodišnji inžinjer iz Brčkog sa diplomom beogradskog Elektrotehničkog fakulteta Mladen Bosić verovao je da će celi život provesti u svojoj profesiji, ali ga je splet poznatih ratnih i poratnih događaja, kao i mnoge, odveo na drugu stranu. U oštrom, dosad neviđenom, sukobu vlasti i opozicije , koji mesecima traje u Republici Srpskoj, sve češće ponavlja da predsednik Milorad Dodik vodi avanturističku politiku i da Republika Srpska ide u pogrešnom pravcu, ali s obzirom na to da se narušavaju dve decenije od potpisivanja Dejtonskog mirovnog ugovora, razgovor ipak počinjemo stanjem u BiH.
„Za današnju BiH se može reći da je još uvek zaglavljena u prošlosti. I danas se vode rovovske političke bitke, a dominiraju koncepti koji su zaostali iz prethodnih vremena. Priča o nacionalnoj ugroženosti je moćno političko sredstvo, koje kada ga političar na vlasti dobro upotrebi, omogućava da ne mora objašnjeavati građanima zašto žive u bedi i zašto ne odgovaraju oni koji su pokrali njihove pare i živote”.
Ima li zahteva za promjenu Dejtonskog mirovnog ugovora?
Za ovih 20 godina od potpisivanja Dejtona pokazalo se da je on tako spakovan da bi njegovim raspakivanjem otvorili Pandorinu kutiju. U tom slučaju bi Republika Srpska najgore prošla i zato stalno upozoravamo Dodika da prestane da koketira pre svega sa Hravtima oko novog teritorijalnog uređenja i napuštanja Dejtonskog koncepta, kao što je to svojevremeno uradio potpisujući Prudski sporazum.
Ima li zahteva iz svetskih centara moći da se BiH dodatno centralizuje i unitarizuje?
Uvijek ima onih koji bi željeli da se to desi, ali sve više shvataju da to nije moguće bez pristanka tri strane, a tog pristanka, naravno nema. Ne vjerujem da bi sada neko od glavnih igrača u međunarodnim odnosima rizikovao da ruši Dejtonski sporazum, jer je svima jasno da bi to bio, sasvim sigurno, definitivan povratak u prošlost i sukobe.
Dodik vas optužuje da ste izdajnici „probosanci”?
Dodik nas optužuje samo za to što nije ušao na vlast na nivou BiH. Čim su se završili izbori, pošto je u Federaciji SDA bio izborni pobjednik, Dodik je prvi požurio u centralu SDA kod Bakira Izetbegovića da ponudi da zajedno formiraju vlast. Pošto je prethodno najcrnje vrijeđao Bošnjake i Izetbegovića, kako bi se dodvorio ekstremnijem dijelu glasača, naišao je na odbijanje. Onda je nas koji smo napravili dogovor sa većinskim strankama iz Federacije nazvao izdajnicima i probosancima. To je izraz bijesa i nemoći.
Kakvo je stanje u samoj Republici Srpskoj?
Republika Srpska je u ekonomskoj i moralnoj krizi, Dodik je uveo neku vrstu autokratije u kojoj se za sve on pita. Na taj način je derogirao demokratske institucije, prije svega skupštinu Republike Srpske koja je postala instrument nekritičkog provođenja njegovih naredbi. A skupštinska većina nema legitimitet jer je formirana na političkoj korupciji. To u Republici Srpskoj svi znaju preko afere „papak” i snimka na kojem premijerka Željka Cvijanović otkriva detalje kupovine opozicionih poslanika.
Ekonosmku krizu nije potrebno dokazivati s obzirom na to da je jedini ekonomski koncept ove vlasti zaduživanje. Ovde se priča o velikom uspehu kada od nekog dobiju kredit, kao da se radi o poklonjenom novcu i kao da taj novac uz kamate neće morati vraćati građani Republike Srpske. Primera radi, zaduženost Republike Srpske po stanovniku je skoro dvostruko veća od zaduženosti drugog entiteta, Federacije BiH. Vlast ne spominje uništenu poljoprivredu, nema nikakav razvojni koncept i zato rasprodaje nacionalne resurse.
Posljedice postaju sve vidljivije, iako je prosječna penzija najniža u Evropi, čak i tako mizerne penzije počinju da kasne. Kriza morala se vidi na svakom koraku, a djeca onih koji su se obogatili na ratnom profiterstvu i krađi države bahato pokazuju bogastvo. Ispred pojedinih kafića u centru Banja Luke vidjećete bolji vozni park nego na Beverli Hilsu. Svojim primjerom i Dodik, kao predsjednik Republike Srpske, značajno doprinosi takvom stanju, vozeći se helikopterima i privatnom avionu i razmeće se sa svojim ličnim bogastvom koje je stekao, blago rečeno, na sumnjiv način, baveći se politikom.
Strasti se, ipak, raspaljuju oko prebrojavanja patriota i izdajnika?
To je Dodikova politika. Svjestan stanja u koje je doveo Republiku Srpsku i svjestan posljedica koje će tek nastati, Dodik pokušava da dobije podršku na etiketiranju navodnih unutrašnjih i spoljnih neprijatelja. Svi u Srpskoj koji ga ne podržavaju su unutrašnji neprijatelji i „izdajnici”. Argument za našu izdaju je to što smo bez njega formirali skupštinsku većinu na nivou BiH sa strankama iz Federacije, a ta većina se svakako ne može formirati samo od stranaka iz Republika Srpska, već se sastavlja iz stranaka iz oba entiteta.
On vas optužuje za izdaju, vi njega za kriminal i korupciju, za koje ga afere teretite i ima li izgleda da se raspletu?
Afera je srednje ime Milorada Dodika. Neko je sistematizovao sve veće afere za vrijeme njegove vlasti i došao do brojke 150. To je toliki broj da objavljivanje novih više ne proizvodi značajan efekat kod građana. Sada su, međutim, ventili popustili i sve više njegovih saradnika nam dolazi s raznim papirima. Te papire bi trebalo da nose u tužilaštvo, ali su svjesni da je ono pod kontrolom i da neće ništa napraviti dok se vlast ne promijeni. A kada pitate za konkretne afere, tu su Robna kuća „Boska” u kojoj su sa Dodikom uvezani Mišković i Đurić iz Beograda, famozna zgrada Vlade, zgrada Grand trejda u centru Banja Luke, afera „zemljište Poljoprivredne škole” , Bobar banka, krediti IRB, Glinica Zvornik, izgradnja puteva u Srebrenici, afera Frut-eko…i tako redom do sto pedest!
Najava održavanja referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH zabavila je mnoge izvan BiH. Hoće li referenduma biti?
Referendum je dio političke igre Dodika i SNSD-a. Oni su to spomenuli prvi put prije desetak godina kako bi pobijedili na izborima. Bilo je to u dogovoru s nekim važnim predstavnicima međunarodne zajednice čiji su tada miljenici bili. I od tada do danas kad god su slabili na unutrašnjem planu, potezali su pitanje referenduma. Slažemo se apsolutno da Tužilaštvo i Sud rade katastrofalno. Selektivno se za ratne zločine optužuju i osuđuju uglavnom Srbi, a u borbi protiv kriminala i korupcije nisu uradili gotovo ništa.
Evo, mi ćemo podržati referendum. Ali njega neće biti, jer su Dodikovi motivi sasvim drugačiji. On ovim želi da izađe iz izolacije, da bude pregovarač sa briselom i nekim drugim centrima i da onda to predstavi kao svoj veliki uspjeh. I drugo, on želi da premijera Srbije Aleksandra Vučića dovede u parlament Republike Srpske da zamoli poslanike da odustanu od te namjere. Sve je to avanturizam, jedna loše pripremljena politčka igra.
Mi imamo korektne odnose s vlastima Srbije, što je uvijek imperativ svih ozbiljnih politika iz Republike Srpske. Srbija ima dobre odnose sa Srpskom, ali želi i što korektnije odnose sa BiH. To se odražava i kroz početak održavanja zajedničkih sjednica vlade Srbije i Savjeta ministara BiH. Politika i mediji iz Srbije uvijek imaju uticaj na političku situaciju u Republici Srpskoj, a to se ogledalo i kroz učešće stranaka iz Srbije na izborima u Republi Srpskoj, ali i obrnuto. Znate da se to ranije manifestovalo kroz savezništvo Dodika i Tadića (Borisa), pa su oni bili aktivni učesnici u kampanjama sa obje strane rijeke Drine. Od tada, Dodik je jedini političar iz Srpske koji ima pristup beogradskim medijima, koji su o njemu napravili sliku najvećeg borca za srpske nacionalne interese.
Branislav Božić za NiN iz Banjaluke.
NIN (BEOGRAD)