Profesorica Džananović Miraščija za Buku: Umjesto planova za integraciju, nude nam planove za deeskalaciju

Delegacija Bosne i
Hercegovine prije dva dana je boravila u Bruxellesu, gdje je održan sastanak
Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje BiH-EU.

Delegaciju je predvodila
predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto, a prisutni su bili i
ministar odbrane BiH Zukan Helez, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa
BiH Staša Košarac, direktor Direkcije za evropske integracije Edin Dilberović
te predstavnici Ministarstva vanjskih poslova BiH i Misije BiH pri Evropskoj
uniji. Sastankom je predsjedavao visoki predstavnik Evropske unije za vanjske
poslove i sigurnosnu politiku i dopredsjednik Evropske komisije Josep Borrell,
a povjerenik za susjedstvo i proširenje Oliver Varhelyi predstavljao je
Evropsku komisiju.

Bosna i Hercegovina je krajem
prošle godine dobila status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji i do danas
bh. vlasti nisu načinile neke značajne korake u ispunjavanju 14 prioriteta iz
Mišljenja Evropske komisije. O porukama sa sastanka iz Bruxellesa i učinku
državnih vlasti za Buku je govorila profesorica Fakulteta političkih nauka u
Sarajevu Nedžma Džananović Miraščija.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Nakon sastanka u Bruxellesu,
predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto kazala je kako je uvjerena
da bi se trenutnom dinamikom rada VM BiH krajem ove
godine trebali otvoriti pregovori za članstvo u EU.
Vidite li Vi, profesorice, taj
tempo rada državne izvršne i zakonodavne vlasti koji bi ove najave činio
realnim? Kakav smo to značajan napredak ostvarili u ispunjavanju 14 prioriteta
iz Mišljenja EK-a?

– Predsjedavajuća Krišto je rekla
nešto što, vjerujem, većina ljudi u BiH želi i želi da vjeruje da je moguće.
Početak pregovora s EU bila bi sjajna vijest i sjajna prilika. Unija i članice
postaju svjesnije posljedica otezanja i razvlačenja procesa, i vrše stanoviti pritisak
na bh. vlasti da se postigne bilo šta. To „bilo šta“ može biti svašta, pa i ono
što nam se, poput mehanizma koordinacije, dugoročno pretvori u kamen oko vrata.
Ne vidim da je bh. strana imala bilo kakav konkretan zahtjev, osim apstraktnog
za „ubrzavanje“ procesa. Ono s čime se predsjedavajuća Vijeća ministara
pokušala pohvaliti, što je navela kao „uspjehe“ vrlo je skromno. Ona govori o
strategijama i pravilnicima, broju održanih sjednica, dok se iza njenih leđa
jedan od njenih zamjenika svađa s predstavnicima EU, naravno na svom maternjem
jeziku. Je li vam to ličilo na ekipu koja je sjela, razgovarala i ozbiljno se
pripremila za „historijski preokret“? Svaki član delegacije došao je sa svojom
političkom agendom i svojim prioritetima, s malo ili nimalo razumijevanja
stvarnih potreba procesa.

Bacanje pojasa za spašavanje onome ko to nije zaslužio

Nasuprot lijepim željama,
velikim riječima i historijskim iskoracima koji samo što se nisu desili, i
nisu, stoji realnost BiH. A u našoj višedimenzionalnoj realnosti simultano se
odvija nekoliko različitih političkih procesa, od kojih nijedan, nažalost, nije
pozitivan ni za državu ni za građane, niti u njemu postoji bilo kakva EU
agenda. Imamo dosad najjači antiustavni udar, kontinuitet opasnog podrivanja vladavine
prava i regionalnog mirovnog sporazuma, što Dayton u suštini i formi jeste.
Vlast na državnom nivou, pa i vlast u FBiH, proizvodi dim i maglu. Mjesecima
kasnije mi vrlo jasno vidimo da ne postoji nikakav navodni program, ne postoje
dogovori, osim onih o raspodjeli funkcija, nema plana integriranja, ili
sektorskih planova za djelovanje. Ne postoji nikakva komunikacija sa
stručnjacima, akademskom ili NVO zajednicom. Održavaju se „historijske“
sjednice, povremeno se degustiraju i žabe…ali stvarnog političkog sadržaja
nema. Famozni „momentum“ se pretvorio u politički suicidalno pristajanje na
vokabular i format „deeskalacije“. To nije samo bacanje pojasa za spašavanje
onome ko to nije zaslužio, već čin saučesništva. O kakvim to uspjesima govorimo
kad gđa Eichorst dođe i traži planove za „deeskalaciju“? Ni govora o planovima
za integraciju. Naravno da je i EU vrlo svjesna svega, ali u ovom trenutku,
nakon što je toliko uložila u ovakvu strukturu vlasti, teško je priznati
grešku. Dim i magla je ono što će, bar još neko vrijeme, biti prihvatljivo za
EU i druge međunarodne partnere.

Evropski komesar za
susjedstvo i proširenje Oliver Varhelyi na pomenutom sastanku je kazao kako se
od sada proces mjeri po učinku i rezultatima, te naveo kako vidi napredak zbog
ratificiranja dva berlinska sporazuma. Je li besmisleno pričati o sporazumima
dok imamo toliko reformskih zakona na čekanju?

– Za početak, a vratiću se i na dim i maglu, radi se o
ratifikaciji dva od tri dogovorena sporazuma. Važni su za region, za mobilnost
ljudi i visoko kvalificirane radne snage, ali time što su izdvojena dva od tri,
narušava se kredibilitet cijelog procesa. Sporazum koji je izostavljen
podrazumijeva slobodno kretanje i za nas je od velikog značaja jer bi srušio
posljednji „vizni zid“ u regionu, onaj između BiH i Kosova. Ovo, sasvim
sigurno, nije u skladu s dogovorom koji je postignut u novembru prošle godine,
pa ni s obećanjima koja je Dodik tada dao međunarodnoj zajednici. Vrlo je
cinično to prikazivati kao uspjeh, ali, opet, u potpunosti je konzistentno sa
spremnošću EU da prihvati „bilo šta“ iz BiH kao rezultat dogovora, bez obzira
na političku težinu ili značaj. Mnogo puta do sada smo se mogli uvjeriti da
polovična rješenja, nisu rješenja.

Sloboda govora i
izražavanja, kao i osiguranje okruženja za nesmetano djelovanje civilnog
društva su dio ključnih prioriteta koje BiH mora ispuniti na putu ka članstvu u
EU. S druge strane, vidimo kako vlast u RS-u ide u smjeru gušenja slobode
govora. Iako Milorad Dodik redovno izjavljuje kako je vlast koju predvodi za
EU, je li dao dovoljno dokaza da mu EU i nije baš cilj?

– Praksa svih brutalnih populista
je, pomalo čak dosadno, slična. Gušenje svih, čak i samo simbolično, različitih
glasova, meni je sasvim očekivana i logična u takvom okruženju. Zašto pristati
da samo vrijeđate i proklinjete novinare, aktiviste, političke oponente, kad ih
možete zatvoriti, onemogućiti da normalno žive i rade? Kad možete
kriminalizirati opoziciju, političko neslaganje, čak i iznošenje činjenica?

Puno više od odnosa prema EU standardima

Donošenje ovog zakona, za Dodika
i SNSD ima veliki praktični značaj, ali nosi i vrlo jasnu poruku da ga nije
briga i da će u tom entitetu raditi šta hoće. Inspiracija je jasna, politički
standardi despotija poput Rusije i Bjelorusije i kontrola nad medijima kakvu je
patentirao predsjednik susjedne Srbije Vučić. Odnos prema medijima, nevladinim
organizacijama, grupama za zaštitu ljudskih prava, ekspertskim organizacijama,
koje će u sljedećoj fazi možda biti proglašene neprijateljima, nije samo
pitanje odnosa prema EU standardima, već puno više, pitanje političke kulture –
to ukazuje na način na koji politički subjekt razumije demokraciju, politiku i
svaku različitost. Na drugi način, s drugačijom namjerom, ali potpuno
diletantski, i vlasti u Kantonu Sarajevo pridružile su se tom opasnom trendu i
našle u društvu u kojem nikako nisu smjele biti.

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije