Jedna flaša bila je nadgrobni spomenik ovom dječaku njemačke nacionalnosti. Flaša je sačuvana do danas u muzeju u Ulmu i svjedočanstvo je stradanja vojvođanskih Nijemaca poslije Drugog svjetskog rata.
– Vlado R. je, krčeći svoju njivu, pronašao u jesen 1974. u korjenu jednog stabla flašu ni ne sumnjajući da je zemljište masovna grobnica u kojoj je sahranjeno 5.827 ljudi. Na flaši se nalazi reljefni natpis: “Limonada sa mineralnom vodom”, ispod kog piše “Haver Foidl Regensburg”. U flaši je poruka na komadu papira i jedna mala sveta sličica. Na papiru je tekst: „Josef Reitmann, rođen 1931. godine 3. maja u Apatinu, umro u Gakovu 28. oktobra 1945. godine. Njegovi roditelji su Peter Reitmann, rođen 1904. u Apatinu i majka Katarina, rođena Schradi 1904. u Prigrevici“ – kaže Boris Mašić, hroničar i kustos Muzeja Podunavskih Švaba u Apatinu. On dodaje da su kasnije i roditelji dečaka stradali u logoru.
Kolektivna krivica Internacija Nemaca iz Bačke u logor, koji je u Gakovu izgrađen marta 1945. i zatvoren posle tri godine, bila je posledica Drugog svetskog rata. Kroz ovaj logor prošlo je oko 17.000 ljudi, među kojima mnogo dece. Nakon rata je oko 360.000 Nemaca, koji su dva veka živeli sa Srbima, Hrvatima i ostalim narodima, zbog zločina Hitlerovog režima, proglašeno krivim. |
– Sestra dečaka je preživela, bila je u Americi, a posetivši Muzej u Ulmu, posvedočila je kako se seća da je otac flašu stavio kao nadgrobni spomenik – kaže Mašić.
Flaša je eksponat, ali i svedočanstvo vremena o kome se u našoj javnosti sve do pre desetak godina ništa nije znalo. Mesto koncentracionog logora decenijama je prekrivao zaborav.
– Flaša kao posmrtna poruka za jednog dečaka je opipljivi dokument individualne sudbine. Ona je dokaz ne samo podunavsko-nemačke već i evropske istorije. Stavljena u istorijski kontekst ne govori samo o ličnoj tragediji, nego i o smrti više desetina hiljada Podunavskih Nemaca – kaže dr Kristijan Glas, direktor Muzeja u Ulmu.