“Od svoje desete godine bio sam fasciniran borilačkim vještinama. Moj otac je htio da postanem fudbaler. Zahvaljujući kung-fu filmovima i Brusu Liju našao sam se u Kini. Postao sam afrički Brus Li”, kazao je Satenang. Kao tinejdžer počeo se baviti borilačkim vještinama i prelomni trenutak je nastao kada je sreo jednog Kineza na jutarnjem džogingu u Gabonu, gdje se bio preselio sa svojom porodicom.
“On nije pričao francuski, ali uspjeli smo se sporazumjeti gestikulacijom. Tako sam gotovo godinu dana trčali i uputio me je u osnovne pokrete kung-fua”, kazao je Satenang za Le Monde. com.
Dodatni poriv mu je dao Peng Huang, vlasnik klinike u Libervilu, koji ga je naučio tradicionalnoj kineskoj medicini i pomogao da upiše školu kung-fua.
Dominik je prvi put otišao u Kinu 1999. godine kada je imao 24 godine. U to vrijeme morao se zadovoljiti kursevima koje je organizovala jedna od mnogih škola smještenih ispod planine Maunt Song. Malo je stranaca uspjelo boraviti u manastiru Šaolin, smještenom na ovoj planini, koji predstavlja najsvetije mjesto Šaolin kung-fua, najstarijeg oblika ove borilačke vještine.
“Imao sam sreće. Nakon nekoliko sedmica obuke sreo sam se sa spiritualnim vođom hrama Ši Jongsinom. Pozvao me da boravim u manastiru nekih šest mjeseci, a ostao sam četiri godine”, kaže afrički karatista.
Bile su to četiri teške godine tokom kojih je stekao budističko monaško ime Ši Jan Ma. Naučio je mandarinski, tradicionalnu kinesku medicinu i umjetnost kineskog boksa poznatog kao kung-fu.
Prema striktnim manastirskim pravilima morao je ustajati u pola pet ujutro, nakon čega se održavala molitva u pet, a zatim bi slijedio doručak sa povrćem i rižom. Kada je završavao uobičajenu jutarnju rutinu, slijedilo je osam sati napornog treninga.
Kada je napustio manastir, afrički Brus Li je putovao svijetom i promovisao Šaolin i njegovo učenje. Takođe je otvorio škole kung-fua u Africi – u Maliju, Gabonu, Senegalu i Kamerunu. Po svemu sudeći, franšiza Šaolin dobro funkcioniše. Više od 3.000 učenika je pohađalo njegove škole. Kao filmski glumac, uloge majstora borilačkih vještina su se prosto ređale. Ipak, najviše je ponosan na promociju zbližavanja Kine i Afrike. “Istinski jedino možete nekoga znati putem njegove ili njene kulture”, kaže Sataneng. “Putem kung-fua morao sam steći poštovanje i duboko razumijevanje Kine. Veza između Kine i Afrike je postala važna i kineska kultura je esencijalni most za razvoj naših ekonomskih odnosa.”
Dominik trenutno živi u Francuskoj i svjesno je zamijenio narandžastu haljinu i čaj za crno odijelo i gaziranu vodu. Ali on kaže da je to samo malo skretanje od manastirskog načina života. “Ono što vam monasi usade u tijelo i um to vas nikada ne napušta”, kaže ovaj majstor borilačkih vještina koji dane provodi u molitvi i seriji najkomplikovanijih fizičkih vježbi namijenjenih poboljšanju tijela i uma. “Jedna od vježbi je penjanje i silazak niz planinu na nogama i rukama. Ne smijete posustati i ako vam se pojave žuljevi na rukama i nogama”, sa smiješkom objašnjava Dominik.