U Americi živim više od deset godina i sada kažem “hvala” oko 50 puta dnevno. Veći dio vremena, to radim bez razmišljanja. Kažem “hvala” vozaču autobusa koji me preveze od tačke A do tačke B, zajedno sa još 20 ljudi. On me obično ne može ni čuti. Kažem “hvala” blagajnici u kafiću. Kažem “hvala” strancu koji mi pridrži vrata u restoranu. Kažem “hvala” svojoj supruzi i svojoj 5-godišnjoj ćerki što su utišale ili pojačale televizor, što su upalile ili ugasile svjetlo, što me pitaju hoću li jesti ili raditi nešto s njima.
Kada sam se doselio u Ameriku, trebalo je neko vrijeme da se naviknem na to. Nisam znao da treba da zahvalim nekom kome sam upravo dao novac za nešto što sam kupio u njegovoj prodavnici. Nisam znao da treba da zahvalim ljudima kada me pitaju kako sam (a gotovo svako pored koga prođem dobaci “kako si”). Nisam imao pojma kako da odgovorim policajcu koji mi je uručio kaznu za prebrzu vožnju i onda kazao “Hvala i ugodan dan”.
Odrastao sam u gradu Lucknow na sjeveru Indije, u kulturi u kojoj se “hvala” ne izgovara olako. U osnovnoj školi sam naučio kako se na engleskom kaže “hvala”, pa kada sam nekome zahvaljivao, kazao bih to na engleskom, što je bilo manje čudno i manje formalno nego na jeziku hindi. Čuvao bih “hvala” za one koji bi mi učinili ogromne usluge. Rijetko sam zahvaljivao prijateljima ili drugarima iz razreda. Kada bih to učinio, oni bi se začuđeno nasmiješili ili bi to tumačili kao neku šalu – zabavan način da vježbam engleski. Nikada nisam zahvalio svojim roditeljima za nešto. Na hindi jeziku, u svakodnevima odnosima i uopšte u kulturi, zahvalnost se podrazumijeva.
Kazati dhanyavaad, ili “hvala” na hindi jeziku, bilo bi gotovo sarkastično. To djeluje neprimjereno. Kada zahvaljujem nekome na hindi jeziku, obavezno gledam osobu u oči. Ako ćete kazati dhanyavaad nekome, a da ga ne gledate, bolje je da to i ne kažete. Kao dijete, nikada nisam čuo nekog mog uzrasta da je rekao hvala na hindi jeziku. Jesam čuo svog oca kako kaže dhanyavaad ljudima svojih godina, ali on je to činio najiskrenije što je mogao, sa rukama sklopljenim na grudima u ozbiljnoj gesti zahvalnosti. To nije bilo tek iskazivanje zahvalnosti za nešto, već traženje prilike da se usluga uzvrati. Tako sam naučio kako se izražava zahvalnost.
Za razliku od toga, u Americi kada kažete hvala time često obilježavate kraj razmjene, kraj razgovora, kraj interakcije. To je kao da stavite tačku na kraju rečenice. Samo u Americi ljudi se zahvale gostima što su im došli u posjetu ili na zabavu. Isprva sam bio iznenađen kada su mi ljudi zahvaljivali što sam im došao u posjetu, jer su me sami pozvali, ali onda sam shvatio da “Hvala vam što ste nas posjetili” zapravo znači “Vrijeme je da idete kući”. Kazati “hvala” na hindi jeziku je više kao ulaziti u krug razmjene, stvarati priliku za novo prijateljstvo.
Nakon preseljenja u Ameriku, trebalo mi je nekoliko godina da ljudima počnem govoriti “hvala” a da to zaista i ne mislim. Imati riječ “hvala” na vrh jezika i biti spreman izustiti je svaki čas, a da to ne bude iz dubine srca, bila je jedna od najtežih lekcija iz jezika koje sam morao naučiti u Americi.
Sada, kada putujem u Indiju, često uvrijedim ljude kada im kažem hvala. Kada sam nedavno bio u Indiji, stric me pozvao svojoj kući na večeru. On mi je uvijek bio kao otac, naučio me mnogim stvarima i savjetovao me na svakom koraku u životu. Kao dijete sam provodio više vremena u njegovoj kući i više puta ručao, nego u kući svojih roditelja. Tog dana, pogriješio sam kada sam mu na odlasku rekao na engleskom “Hvala što si me pozvao”, shvativši značenje svojih riječi tek nakon što sam ih izgovorio. Nije ništa odgovorio, ali vidio sam da mu se izraz na licu promijenio. Bio je zgrožen. Nisam mu se čak mogao ni izviniti zbog zahvaljivanja. Šteta je već bila učinjena.
Ljudi u Indiji – naročito vaši roditelji, članovi vaše porodice ili bliski prijatelji—osjećaju da kada im zahvalite, time narušavate vašu bliskost sa njima i stvarate formalnost i distancu koja ne bi trebalo da postoji. Oni mogu pomisliti da time zatvarate mogućnost da se u budućnosti oslanjate jedni na druge. Sa druge strane, kazati dhanyavaad strancima pomaže da se pokrene krug razmjene i familijarnosti. Ali kada su u pitanju porodica i prijatelji, dhanyavaad može ohladiti odnose jer ste s njima već bliski i u krugu razmjene. A raskidanje odnosa je veoma bolno.
Hvala vam što ste pročitali ovaj esej. Uvjeravam vas da to zaista mislim i da vas time ne želim uvrijediti. Dhanyavaad.
Izvor theatlantic.com Prevod Milica Plavšić