Sam potez kandidiranja žena za ove pozicije tada je pokazao da je Naša stranka voljna raditi u smjeru rodne ravnopravnosti u politici. Arijana je svoj angažman u Našoj stranci nastavila kreiranjem edukacijskih programa za članove i članice stranke, s posebnim fokusom na mlade i žene. U ovom intervjuu za BUKA portal Arijana govori o svojim motivima da se počne baviti politikom, prisutnosti žena u politici, pitanjima koja su za nju od ključnog značaja, kao i o budućim planovima
Kako si se zainteresirala za politiku? Šta je bila inicijalna motivacija, i, naravno, kako si izabrala stranku kojoj si se pridružila – Našu stranku?
Od trenutka kada sam poslala mail Našoj stranci, a to je bilo u ljeto 2011, sa pitanjem kako se mogu aktivno uključiti u rad stranke, pa do danas, za mene je pitanje političke odgovornosti i učešća u političkom životu presudno i ono me je motivisalo da se aktivno počnem baviti politikom. Kroz civilni sektor, odnosno organizacije civilnog društva, bila sam uključena u različite aktivnosti koje su imale za cilj unapređenje društva, naročito u oblasti ljudskih prava i političke participacije žena u BiH. Takođe, tema koja me zanima jeste pitanje etničke diskriminacije u obrazovnom sistemu, tako da sam se tokom Religijskih studija, na kojima sam odbranila magistarski rad, bavila upravo pitanjem diskriminacije sa aspekta religijskog obrazovanja u obrazovnom sistemu. Sve ove teme su zaokružene u jednu cjelinu, a to je zagovaranje funkcionalnog i odgovornog bh. društva. Za mene je bilo logično da se učlanim u Našu stranku, koja ideološki odgovara mom poimanju politike te zbog odgovornosti i transparentnosti prema građanima i građankama, što je kroz dosadašnji rad i rad svojih vijećnika/ca i zastupnika/ca pokazala.
Pitanje prisutnosti žena na političkim listama već neko vrijeme se sve glasnije spominje. I ti si, zajedno sa drugim kandidatkinjama iz Naše stranke, skretala pažnju na to pitanje, pogotovo u vrijeme općinskih izbora iz 2012. kada ste se Sabina Ćudić, Lejla Somun Krupalija, Ajla Šišić i ti kandidirale za načelnice četiri sarajevske općine. Bez obzira na ishod izbora, kako ocjenjuješ efekat vašeg udruživanja u kontekstu promicanja ideje ravnopravnosti u politici? I kako bi ocijenila sadašnju situaciju u kojoj civilni sektor aktivno lobira da se zakon ispuni, dok vladajuće strukture tu potrebu otvoreno ignorišu?
Lokalni izbori 2012. godine su za mene bili političko iskustvo koje mi je s jedne strane pokazalo grubost bh. političkog života u kojem je broj kandidata i njihova promocija u medijima preovladavala u odnosu na kandidatkinje (bila sam jedna od dvije žene koja se kandidovala na mjesto načelnice Općine Stari Grad Sarajevo). S druge strane, ovo iskustvo mi je pomoglo u daljem određenju spram politike jer, bez obzira na ishod rezultata, nakon izbora 2012. moje djelovanje u polju političke participacije žena je krenulo u pravcu kreiranja edukacijskih programa za žene kandidatkinje u Našoj stranci, gdje zajedno sa kolegicama i kolegama pripremamo članice i buduće kandidatkinje za njihov politički angažman. Drugo pitanje koje je bitno u Našoj stranci jeste razvijanje rodno osjetljive politike koja se ne ogleda samo u podjednakom broju žena u stranci i njenim organima, već i politikama koje zagovaramo. Rodna ravnopravnost nije samo pitanje žena i zastupljenosti žena u političkoj stranci i vlasti već je i pitanje rodno osjetljive politike i uključenosti muškaraca u njeno promicanje. To je jedan od razloga zašto u Našoj stranci nemamo forum žena, koji se u slučaju bh. političkih stranaka često zloupotrebljava, jer žene nisu prisutne u organima stranaka niti u politikama, a naročito ne u vlasti. Što se tiče lobiranja organizacija civilnog društva, ono je neophodno i trud koji ulažu organizacije je ogroman, ali rezultati tog zalaganja nisu srazmjerni mnogobrojnim incijativama i apelima koje upućuju, kao što je slučaj sa 40% zakonom zagarantovanih mjesta u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti. Nedavno smo imali primjer formiranja vlade u Zeničko-dobojskom kantonu gdje nijedna žena nije predložena za ministricu te ni nakon reakcija koje su uputile nevladine organizacije, ali i Naša stranka, nije ništa promijenjeno. Trenutno se formiraju i ostale vlade, skoro smo saznali da će i u vladi Kantona Sarajevo biti samo dvije žene, a slična je situacija i sa ostalim nivoima vlasti, dakle neravnopravna. Smatram da je pritisak koji nevladine organizacije upućuju neophodan i da im se trebaju priključiti i žene iz političkih stranaka.
Dosta si prisutna na društvenim mrežama, i može se vrlo transparentno pratiti čime se baviš u svom političkom zalaganju. Primijetila sam da puno radiš s mladima. Možeš li reći više o tome? Da li je to jedna od tvojh novih uloga u okviru stranke?
U Našoj stranci se bavim kreiranjem edukacijskih programa za članove i članice stranke, a poseban fokus moga rada jesu mladi i žene, kao nedovoljno zastupljene kategorije u političkom životu BiH. Iako Naša stranka na lokalnom nivou ima 46% izabranih žena, smatram da je potrebno i dalje razvijati programe koji se tiču učešća žena u politici te da je potrebna edukacija i njihovo osnaživanje u, još uvijek konzervativnom, duštvu koje ne pruža podršku upravo ovim kategorijama koje sam navela. Kao jedan od ciljeva Naše stranke za lokalne izbore 2016. jeste 50% izabranih žena u općinskim vijećima i na ostvarenju tog cilja uveliko radimo. Pored žena, mladi su druga skupina koja nije dovoljno zastupljena u političkom životu BiH tako da kroz različite edukacijske programe i njihovo aktivno uključivanje u rad stranke jačamo jednu novu generaciju političara i političarki koji svoj odnos prema politici grade na pitanjima odgovornosti. Želim napomenuti da su članovi i članice Naše stranke, kao i prijatelji pokojnog Borisa Divkovića, potpredsjednika Naše stranke od 2008. do 2011, u novembru 2013. godine osnovali Fondaciju Boris Divković, čija sam izvršna direktorica. Jedna od aktivnosti Fondacije jeste politička edukacija mladih ljudi koji se bave politikom kroz političke stranke, nevladine organizacije ili kroz studij političkih i drugih društvenih nauka. Fondacija je prošle godine započela sa svojom političkom akademijom sa naglaskom na odgovornoj politici, koja podrazumijeva i zanemarene teme našeg društveno-političkog konteksta te nisu teme mnogih drugih političkih akademija, kao što su prava osoba sa invaliditetom, žena, LGBT osoba ili odnos religije i vjerskih zajednica i poltike, suočavanje sa ratnom prošlošću… Smatram da su sve teme neophodne i da se o njima treba razgovarati u politici, a naročito mladi budući političari i političarke trebaju razgovarati o njima. Tokom ove godine Politička akademija Boris Divković će nastaviti sa radom i biće otvorena za mlade ne samo iz Naše stranke već i drugih poltičkih stranaka, s ciljem upostavljanja političkog dijaloga među novim generacijama bh. političara i političarki.
Tvoj program na općinskim izborima 2012. godine isticao je važnost malih biznisa, potrebu za boljim uređenjem javnih prostora, fokus na obrazovanje, dakle sve redom stvari koje bi podigle nivo kvaliteta života građana i građanki na lokalnom nivou. Da li lokalni nivo vlasti i dalje ostaje u tvom fokusu i djelovanja i zašto je on važan?
Lokalni nivo je za mene najvažniji nivo vlasti jer omogućava direktan odnos sa građanima i građankama koji/e vas biraju, tj. daju vam svoj glas. To je neki filter kroz koji bismo svi koji želimo da se bavimo politikom trebali proći jer angažman na lokalnom nivou podrazumijeva konstantan rad sa lokalnom zajednicom, odgovaranje na mnogobrojna pitanja o problemima sa kojima su ljudi suočeni u stvarnom životu, kao što su uređenje javnih površina, podrška lokalnim udruženjima, osnovnim školama i vrtićima, ulaganje u turizam (šo i dalje nije slučaj u sarajevskoj općini u kojoj živim, a koja bi trebala biti turistički centar) i mnoge druge incijative. Kroz svoju općinsku organizaciju Stari Grad nastojim se uključiti u inicijative koje naši vijećnici Vibor Handžić i Vedran Grebo zagovaraju, a koje se tiču mnogih problema sa kojima se suočava Općina Stari Grad.
I pored toliko izbora na kojima su bh. građani i građanke glasali/e, i dalje političkom scenom vladaju i preovladavaju ista lica, dok ključna socijalna i ekonomska pitanja ostaju neriješena. Kako to na tebe djeluje? Misliš li da je politici u BiH potrebna “svježa krv”?
Nekada ova spoznaja da se ništa ne mijenja djeluje razočaravajuće, ali opet nije razlog da bi se odustalo. Ne postoje gotova rješenja za naš politički sistem, ali postoji mogućnost postepenog mijenjanja u kojem su ključni novi ljudi koji će bez tereta prošlosti, ili tereta svojih stranaka, moći krenuti naprijed. Žao mi je kada vidim da mnogi mladi ljudi koji dolaze iz različitih stranaka samo nastavljaju sa istim stavovima i odnosom prema politici neprihvatanja i neodgovornosti a ne trude se da se fokusiraju na konkretne probleme mladih, kao što su kvalitetan obrazovni sistem, prilika za zaposlenje, studijska putovanja i život kakav imaju mladi u razvijenim zemljama. U bh. politici su potrebni novi ljudi ali i nove politike i novi odnos prema politici, koja neće biti koruptivna i manipulativna i u kojoj najvažnije pitanje neće biti pitanje etničke zastupljenosti u vlasti. Kao što nije dovoljno da ima žena u strankama već je potrebno da ih ima i u politikama, tako nije važno samo da dolaze novi ljudi, važno je da dolaze progresivni, stručni i odgovorni ljudi.
Sigurno je malo nezahvalno postaviti ovo pitanje, obzirom na plejadu gorućih problema našeg društva, ali šta misliš gdje su potrebna ključna rješenja i promjene, odnosno u kojim segmentima i na koji način?
Pored toga što je skoro svaki segment društva nefunkcionalan i zahtijeva reforme, ja bih izdvojila one koji se direktno tiču ove dvije skupine koje sam ranije spomenula a to su žene i mladi, a indirektno se tiču svih građana i građanki, a to je problem nezaposlenosti. Promjene u sektoru obrazovanja koje bi omogućile praksu tokom studiranja i lakše zaposlenje nakon završenog fakulteta, te usaglašavanje obrazovnog sistema sa tržištem rada, vodile bi ka smanjenju nezaposlenosti među mladima. Takođe, nemogućnost da se jednostavno i brzo započne mali biznis je jedan od problema o kojima smo govorili tokom lokalne kampanje 2012. godine, ali i 2014, jer bi omogućavanje mladima da započnu svoj posao, uz podršku države u smislu poreskih olakšica i jednostavne procedure prilikom registracije, motivisalo veliki broj ne samo mladih da se aktivno uključe u stvaranje poslovnih prilika. Drugi problem koji je ključan u našem društvu jeste zdravstvo i zdravsteni sistem, koji je, kao i obrazovni, podijeljen i skup, a pri tome ne nudi kvalitetne usluge. Treći segment na koji bih se fokusirala jeste problem javne potrošnje. Teško je u intervjuu, koji nije u cjelosti posvećen tim pitanjima, objasniti koji su mehanizmi provođenja, ali mogu uputiti sve one koje to detaljnije zanima da pročitaju naše programe dostupne na web stranici Naše stranke.
Da li bi mogla podijeliti svoje buduće planove u okviru Naše stranke? Planiraš li se opet kandidirati ili svoje aktivnosti usmjeriti na neki drugi sektor djelovanja?
Planiram se kandidovati na narednim, lokalnim, izborima ali takođe planiram nastaviti raditi ovo što radim, dakle raditi na edukacijskim porgramima. Radeći više stvari odjednom, kako one u oblasti politike, tako i one u oblasti edukacije, ipak shvatam sve te stvari kao objedinjene jednim te istim tematskim obrascem. Svejedno da li to činila kao kandidatkinja, predstavnica građana i građanki u institucijama, društvena aktivistkinja, članica nevladinog sektora, u svakom slučaju ću se posvetiti borbi, prije svega, za bolji društveni status žena u Bosni i Hercegovini, jednako kao i svih ostalih sistematski diskriminisanih socijalnih grupa u ovoj zemlji.
Razgovarala: Masha Durkalić