Dragan Bursać: Ideološka ubistva, smrtna bolest čovječanstva

Ovih dana pojavila se vijest kako je do sada u vjerskim sukobima na planeti Zemlji nastradalo bezmalo 100 miliona ljudi. Riječ je samo o pokoljima koji su vođeni unutar judeohrišćanske civilizacije. Dakle, klanjima u ime Isusa, Mojsija i Muhameda.

 

Devijacija kao pravilo

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

 

Pa, šta je to u ljudskoj prirodi što čovjeku daje ekskluzivno pravo na tolike razmjere uništenja sopstvene vrste?

 

Antropološki gledano homo sapiens uz svega nekoliko desetaka životinjskih vrsta iz ovog ili onog razloga (kanibalizam, zaštita potomstva, parenje) tare pripadnike svoje vrste.

 

Ali jedino čovjek u poznatom Kosmosu i u znanoj povijesti zarad tzv. viših ciljeva ubija drugog čovjeka.

 

Kako je moguće prekršiti taj fundamentalni moralni kodeks genski upisan u svaku ljudsku jedinku i ubiti čovjeka, a bez da vam on predstavlja prijetnju po neposrednu egzistenciju? Na žalost, vrlo jednostavno. Usađivanjem tzv. supremacijskog moralno-ideološkog koda. Jednostavnije rečeno, postoje ljudi kojima određen autoritet može razbiti zabranu ubistva čovjeka zarad ine ideje.

 

A, sad problem pravi. Na svijetu postoji oko 95% takvih ljudi. Sačekajte na trenutak. Dakle, NE, ne postoji 95% ubica, džihadista, brejvikovaca, ideoloških vagabunda. Ne! Ova ogromna većina čovječanstva samo ima taj potencijal, koji kao sjeme zla nosi sa sobom. To je taj pandemijski virus koji se obično o velikim ratovima javlja i proizvodi masovnu hipnozu, bijes i mržnju.

 

Vidjećete na rijetkim fotografijama Hitlerovih govora tek pokojeg čovjeka kome ruka ne ide u pozdrav put neba. Pročitaćete kako tek poneki građanin dobrog Sovjeta nije oduševljeno pozdravio Lenjina podno cijevi “Aurore”.

 

Uputstvo za upotrebu ljudske bombe

 

Dakle, ako hoćete od čovjeka napraviti hodajuću bombu, potrebna su dva sastojka- ideologija i religija. Najčešće se prodaju u istoj piluli, mada nije obavezno. Neki vanzemaljac bi rekao kako je začudno težak put ubijediti nekog zdravog, mladog i pravog da pobije, štaznam, 12 novinara, zatre selo od 2000 žena i djece, gradić od 8000 ljudi, da spali 7 miliona jedinki, da atomskim napadima zgromi pola miliona, da u gulazima utuši 20 miliona ljudi… I tako redom. Velim, teško bi bilo ubijediti eliena da je tako šta moguće. Ali zato elien vozi svoj NLO, a čovjek “živi u znoju lica svoga u dolini suza”… Ma znate već.

 

Zapravo, nevjerovatno je lako obespravljenu, neuku i bijednu jedinku snagom izmaštanog ili na sili zasnovanog autoriteta prizvati u carstvo zla. Obećate, napriliku, takvoj osobi da će za ubistvo neistomišljenika otići u dženet, gdje je čeka sedamdeset djevica, da će se riješiti ovozemaljske bijede i to je to. Napose, svaki ideološki i vjerski fanatik će vam sofistički reći da je suprotno nedokazivo. Ubijedite imama, popa ili jevrejskog sveštenika da nema Boga ( sic!)

 

 

I to je paradigma i današnjeg terorizma. Terorista djeluje, upravo, iz pozicije slabog, inferiornog i zapostavljenog. Njemu je argument sile jedini znan, moguć i prihvatljiv. Kad zbijate šale, a neko vas ubije,taj neko je to uradio iz dva razloga. Prvi je nemogućnost racionalne odbrane svojih stavova, a drugi je izmaštano obećanje o nekakvom limbu sa one strane groba.

 

Tržište ljudskih duša

 

E, sad neoliberalni svijet koji voli da mjeri, broji, prebrojava, i uopšte bavi se statistikom, tačno zna kolika je vrijednost ljudskog života na pojedinim paralelalma i meridijanima. Nije isto 30 mrtvih u Jemenu, 50 na pijaci u Bagdadu ili možda 2000 pobijenih u pripizdinama Nigerije u odnosu na 12 intelektualaca u centru Pariza. A to prozapadno neoliberalno dijeljenje na jednake i jednakije ljude, zapravo najviše ide na ruku teroristima praznih mozgova i punih šaržera.

 

Jer, zna svaki terorista da je osim ubistva jednako važno, ako ne i važnije privući pažnju svijeta na svoj (ne)moćni teledirigovani čin. Tako se i mapira teroristička mreža spektakla ubistva. Uvijek i iznova po istom obrascu. Pariz, London, Rim, Berlin, Sidnej, Njujork …dakle svjetske metropole i uvijek nevini nenaoružani civili, konkretnije “slabiji” članovi društva.

 

Ima li lijeka?

 

Pa kako spriječiti tu ubistvenu ljudsku devijaciju? Jako teško. Promislite samo. U ime Mojsija za koga se ne zna da je postojao ikad, u ime Isusa za koga nema pouzdanih podataka o validnosti njegove egzistencije, u ime arapskog trgovca Muhameda koji je nastavio učenje bazirano na ideologijama čuvara lika i djela nepostojeća dva superheroja, pobijeno je 100 miliona ljudi!

 

Gdje su ideologije poput nacizma, fašizma, komunizma, neoliberalnog kapitalizma koje su svojim, gotovo religijskim dogmama, smlatili još toliko ljudi?!

 

Jedino rješenje koje je utopističko, ali opet realnije od ideoreligijskih obrazaca je da se znanjem, inteligencijom, dovitljivošću i humorom stalno, iznova i iznova, a svojim ličnim primjerom suprotstavljamo dogmama koje ubijaju ljude.

 

Budi cinik, sarkastičan, boj se, to je normalno, ali živi i govori svoje misli. Ma koliko bio mali, ti si penicilin za svakog ubicu i dirigovanog samoubicu. Neka ti granice svijeta budu zvjezdano nebo nad tobom i moralni zakon u tebi, što reče Kant, a ne da ti se međi dužica oka na vratima lokalne crkve i džamije i da ti se uho puni moralno ideološkom tlapnjom kakvog neoliberalnog gurua, lajf kouča ili vjerskog fanatika.

 

Pomozi sebi, pomozi drugom čovjeku, ne radi nekakvog “višeg cilja”, ne radi sebe, uradi to jer TAKO TREBA, jer ti moralni kod genetski nalaže. Iskonska sreća je uvijek, ovdje i stalno.

 
 
Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru @dijalekticar
 
 

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije