Čavić o sporazumu s DF-om i SDA, odnosu Dodika i Čovića…

ČAVIĆ: U ovom trenutku ne mogu reći da postoji 42, ali postoje napori da se to obezbijedi. Savez za promjene nema 42, kao što u ovom trenutku nema ni SNSD sa svojim koalicionim partnerima. Sve su prilike da će se prava istina saznati u narednih nekoliko dana, neposredno pred zasijedanje NSRS. U svakom slučaju, svi čine napore da dođu do broja 42, iako to nije sreća, jer svako ko formira vlast na toj osnovi u RS imaće velike probleme. To je minimum kvoruma potrebnog za rad NSRS.

Bez obzira na to ko dobije većinu, ako ona bude utemeljena na 42:41, ko god da dobije vlast imaće ogromen probleme, a posebno imajući u vidu sve stvari koje dolaze na dnevni red: ogromni budžetski deficiti, nedovoljna likvidnost cijelog budžetskog sistema, problemi u bankarskom sektoru, privreda je u lošem stanju, veliki procenat nezaposlenosti, borba protiv korupcije i kriminala, raščušćavanje raznih afera…

TV1: Na koga Savez za promjene računa u procesu eventualnog  formiranja vlasti u RS?

ČAVIĆ: Prije svega, mi i dalje imamo otvoren poziv dosadašnjim kolaicionim partnerima Milorada Dodika, DNS i SP. DNS je nagovijestio da je taj razgovor moguć, ali ja sap poprilično skeptik. Očigledno se iza paravana vodi bitka za pojedinačne mandate i pokušaj da se poslanici iz oba bloka pokušaju prevući na drugu stranu. Očigledno je da tu aktivnost vode i jedan i drugi blok. Ko su poslanici koji bi mogli donijeti takvu odluku i opredijeliti skupštinsku većinu, teško je sada govoriti o tome, jer se ne radi o nekom poslu koji ima javni karakter, nego se s obje strane odvija razgovor sa poslanicima.

Ja to ne radim, ali mogu reći da su sve poslanike NDP, osim mene, razni ljudi pokušali prevući na razne strane. U tome nisu uspjeli, pet poslanika NDP je čvrsto u Savezu za promjene. 

TV1: Rokovi CIK-a su jasni i iz njih se da izvući zakljulak da bi prvo trebalo formirati skupštinske većine na nivou kantona, entiteta , pa tek onda državnom. No krenulo se drugačije, SDA, DF i Savez za promjene se zalkažu za formiranje vlasti prvo u državi. Je li to dobar put?

ČAVIĆ: Prvo da Vas demantujem. To je politička volja HDZ BiH i SNSD, a ne propisani pravac. Izborni zakon definisao je rokove do kojih se trebaju formirati kantonalni, entitetski i državni parlament. Radi se o krajnjim rokovima, a ne o preciznom datumu kada treba to da se desi i po kojem redoslijedu. Kada pogledate istoriju konstituisanja zakonodavne vlasti u BiH, počev od zajedničkih institucija na nivu BiH do entiteta i kantona, vidjećete da tehnologija izbornog procesa determiniše sam izbor i kompletiranje ovih tijela. Predstavnički dom u Parlamentu BiH bira Savjet ministara i da ta procedura nema nikakve veze sa izborima u entitetima. To omogućava da, ukoliko postoji politička volja, uz politički dogovor relativno brzo uspostavljanje Savjeta ministara.

Metodologija za formiranje izvršne vlasti u RS je mnogo jednostavnija nego u FBiH, jer NSRS bira delegate u Dom naroda BiH i Vijeće naroda RS. Konstituisanje Vlade RS moguće je odmah, čak na prvom zasijedanju NSRS, jer odlučivanje o izabranoj Vladi ne potvrđuje Vijeće naroda, nego izabranu Vladu bira NSRS i ona mora da zadovolji samo one kriterijume koji su propisani Ustavom.

Dakle, nije tačno da je ovaj redoslijed, koga su politički promovisali SNSD i HDZ BiH svojom osovinskom politikom, norma koju treba da poštuju svi ostali. Bilo bi jako dobro da se vlast na svim nivoima formira od jednakih koalicionih partnera, no to realno nije moguće. Ne pamtim da se to desilo u bilo kojem izbornom procesu u BiH. Idealnost je nemoguća, realnost je nešto sasvim drugačije.

TV1: Dragan Čović je danas jasno poručio da će HDZ-ov partner biti ona opcija koja formira vlast u Republici Srpskoj. Ukokilo to bude koalicija okupljena oko SNSD-a – hoće li biti moguće formirati vlast na nivou države bez ove stranke?

ČAVIĆ: Nažalost, Čović je sebi dao za pravo da on određuje i naručuje kada i kako će biti formirana vlast u RS. To nije politički korektno. Ja sebi ne dajem za pravo da određujem i postavljam bilo kakve uslove hrvatskim političkim predstavnicima za formiranje vlasti u FBiH i na nivou BiH.

Čović i Dodik imaju komunikaciju koja nije utemeljena na pisanom dokumentu. Za razliku od njih dvojice, koji su postigli neki dogovor, a niko u javnosti ne zna o čemu se zapravo radi, mi smo naše partnerstvo definisali na dokumentu koji je javan i koga svako može pročitati.

Formiranje Vlade RS sa političkim pravcem HDZ BiH nema nikakve veze. Čović ima mogućnost da odgovori na ponudu koju su mu stranke potpisnice dokumenta o principima političkog djelovanja 2014 – 2018. Ponuđen mu je potpuno jasan pristup temama koje treba da dominiraju u narednom periodu, a s druge strane ponuđeno mu je da, ukoliko pristupi sporazumu, HDZ BiH imenuje pet ministara u Vladi FBiH i tri ministra u Savjetu ministara. Ovo je, kako najkompetentniji, poručio Željko Komšić. Treba priznati, njegova stranka DF u pravom smislu ima multietnički karakter i on je sam rekao da DF neće imati aspiracije na ministarska mjesta u Vladi FBiH koja pripadaju Hrvatima, te Savjetu ministara koja takođe pripadaju Hrvatima. Od HDZ BiH traži, ukoliko pristupi ovom bloku, da popuni ta mjesta autentičnim predstavnicima ove stranke. To je trenutno na stolu, a sve druge su špekulacije i neistine. Čović nema potrebe da pravi alibi za svoje oportuno djelovanje prema ovoj ponudi na način da čeka formiranje RS.

Ako se formira Vlada RS sa podrškom 42 poslanika NSRS, hoće li mu to biti osnov da tako politički postupi prema formiranju Savjeta ministara i većine u Predstavničkom i Domu naroda Parlamenta BiH? Mislim da tu nema nikakve logike. No, niko ga ne može spriječiti u njegovom izboru. Ako donese takvu odluku, onda su sve maske pale. Nije to politički prirodno, niti je korektno da on među srpskim političarima određuje ko ima, a ko ne legitimitet. Ako nastavi sa takvom praksom, mi iz Saveza za promjene izgubićemo svaki obzir prema njegovoj politici. Mi ipak imamo dovoljno obzira prema činjenici da u institucijama BiH trebaju biti hrvatski predstavnici koji imaju tu vrstu legitimiteta da su birani iz hrvatskog naroda. To se dogodilo sa izborom člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, prije svega, zbog toga što očigledno DF nije željela praviti zabunu na način da onemogući ovakvu vrstu ishoda. Da je to Komšić želio, to bi se i dogodilo. Išao je korak dalje, rekao ono o čemu sam maloprije govorio, autentično, pred svim predstavnicima stranaka koje su pravile ovaj politički osnov za koaliciju.

Čoviću i HDZ BiH preostaje da odluče. U svakom slučaju, čekanje na formiranje vlasti u RS je vrlo mršav alibi. Ako jedno mjesto ministarskog mjesta HDZ BiH u Vladi RS determiniše pet ministarskih mjesta u Vladi FBiH i tri u Savjetu ministara, onda tu nema nikakve logike, niti želje i volje da se afirmiše njihova politika, te namjera da se kroz sve institucije artikuliše njihova afirmacija interesa hrvatskog naroda, kako konstitutivnog u BiH.

TV1: Dijelite li mišljenje nekih da je vlast moguće formirati čak i bez HDZ-a BIH? Postoje neka razmišljanja da ako Čović odbije ponudu SDA, DF-a i Saveza za promjene da bi novi partneri mogli biti BPS, A-SDA i HDZ 90?

ČAVIĆ: Čuo sam od partnera iz FBiH, DF i SDA da imaju kapacitet. Uvijek postoji matematička većina, odnosno 22 koja daju tijesnu parlamentarnu većinu u Predstavničkom domu. No, da je samo matematika osnov za pravljenje koalicije, onda bismo već proglasili da je to tako i ponuda Čoviću bi bila krajnje ultimativna. Ona nema takav karakter, niti smo mi skloni da pravimo političke dogovore na bazi matematika. Obrnimo logiku – matematički pristup formiranju vlasti u BiH počeo je prije svega iz osovinske politike SNSD i HDZ BiH. Njihov pristup ovoj tematici je takav. Oni u perspektivi moraju da odgovore na izazove novog vremena i da obrazlože šta je u stvari njihova politika.

TV1: Kako bi ste prokomentarisali sljedeću moguću situaciju da ako jedna stranka ili koalicija napravi vlast u entiteima, da se na državnom nivou vlast pravi od neke druge cjeline? 

ČAVIĆ: To je već viđeno i to ne jednom, nego više puta. Dodik je rekao ”sa SDA  nikako”. Pa pogledajte koliko je to nekonzistentno. Samo prije sedam dana na sastanku sa SDA, rekao je da su vrlo kompatibilne politike ove dvije stranke, te da se može naći zajednički jezik, u nadi da će to rezultirati konačnim pozitivnim dogovorom. Sedam dana kasnije, potpuno je obrnuto. Znate zašto? Jer Dodik prihvata SDA samo ako glasa za njega.

Ja sam bio predsjednik RS kada sam dobio potpise većine u NSRS koja je spremna da podrži njega kao mandatara za sastav Vlade. To je bilo 28. Februara 2006. godine. Za izbor nove Vlade bila su potrebna 42 poslanička potpisa, a ja sam ih imao 46. Od tih 46, šest ih je bilo iz Stranke za BiH i SDA. U Vladi koju je tada formirao, od pet ministarskih mjesta koja pripadaju pripadnicima bošnjačkog naroda, četiri ministra su bila iz SBiH i SDA. O čemu on priča? O konzistentnosti? To nema nikakve veze. Za njega su prihvatljive političke stranke iz reda bošnjačkog naroda, koje će podržati njega, njegovu politiku i njegove kadrove. Ništa drugo. Ako tako funkcioniše i ima onih koji to žele uraditi u FBiH, nije nikakav problem.

Mi ovdje, Savez za promjene, ne predstavlja nikakav problem u pravljenju neke nove kombinatorike, ali to oslobađa obavezu Saveza za promjene da ima bilo kakvog obzira prema politikama koje vodi SNSD i HDZ BiH. Na kraju krajeva, mi uopšte ne znamo šta je sadržaj njihovih razgovora i dogovora. Iza njihovog dogovora ne postoji nikakav pisani dokument, za razliku od onoga što smo mi postigli. Taj dokument je javan i ne može se špekulisati i kalkulisati šta on sadrži. To je osnovna razlika.

Razlike između skupštinske ili parlamentarne podrške na raznim nivoima su realno moguće i one su se dešavale. Podjećam, 2000. godine formirana je Alijansa za promjene na nivou BiH, a njen osnov bile su SNSD i SDP BiH. Ministar vanjskih poslova je i tada bio Zlatko Lagumdžija, a Vladu RS formirale su stranke pobjednice na tim izborima SDS i PDP. U čemu je problem? Tada je moglo, a danas ne može?

TV1: Milorad Dodik je najavio da kada bi SDS pokušao sa SDA praviti vladu u RS-u – on nebi dozvolio formiranje takve vlade, a s obzirom da on kao predsjednik RS-a daje saglasnost za mandatara ima takve ovlasti?

ČAVIĆ: Radi se o tome da, zbog toga što mu je SDA u ovoj fazi uskratila mogućnost formiranja Savjeta ministara zajedno sa SNSD, ovo je neka vrsta političke osvete prema SDA. Ponavljam, za Dodika je SDA prihvatljiva samo kada glasa za njega. Opet ponavljam, ja sam kao predsjednik RS dao mandat Miloradu Dodiku, on je formirao Vladu na temelju podrške 46 poslanika, od kojih je šest bilo iz SDA i SBIH. U toj Vladi je od pet, bilo četiri ministra iz SBiH i SDA. Ja nisam postavljao pitanja nacionalne i političke pripadnosti onih koji su imali većinu, jer na to nisam imao pravo. On to pravo sebi uzima na osnovu nečega što ne piše i ne postoji. To je u stvari osnova njegove političke poruke da će se osvetiti za ono što nije uspio da dogovori sa SDA. To je politički neodgovorno, ali nije to prvi put da čujemo od Dodika.

Još neodgovornije je ono što je uradio prema Kabinetu člana Predsjedništva BiH u RS. Uvijek je u Banjaluci postojao Kabinet člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda. U prethodnom sazivu, taj kabinet bio je u Palati predsjednika RS, odnosno u istoj zgradi u kojoj je Dodik. Tu je Nebojša Radmanović imao kabinet. Imao je i u zgradi Vlade RS. To su bili zvanični kabineti srpskog člana Predsjedništva BiH. Dodik je u afektivnom stanju, poslije ovog što se događalo, kada je Željka Cvijanović izgubila izbore, naredio da se izbace ti kabineti, jer Radmanović više nije član Predsjedništva BiH, niti je Željka Cvijanović pobijedila. Po hitnom postupku, počeo je preuređivanje prostorija u staroj zgradi Vlade, da bi pokazao svoj ponižavajući odnos prema Mladenu Ivaniću.

On prije svega nema pravo da personalizuje politiku. On ponižava srpskog člana Predsjedništva BiH i ponižava RS, jer će sastanke sa diplomatama i sve ono što radi srpski član Predsjedništva BiH, u Banjaluci morati da drži na sedmom spratu stare zgrade, na koji se dolazi sporovozećim liftom. Kancelarije u Vladi RS i Palati predsjednika namijenjene za tu svrhu biće zatvorene samo iz jednog razloga – jer Dodikov favorit nije pobijedio. Svi komentari su suvišni.

TV1: SNSD će po svemu sudeći imati tri delegata u Domu naroda BiH, to bi praktično značilo da ukoliko se u državi vlast formira bez njih da bi bili u stanju blokirati svaku važniju odluku, zakon, koji bude donesen u Zastupničkom domu?

ČAVIĆ: Opet ne poznajete poslovničku materiju. Blokirati se može samo ukidanjem kvoruma, na način da tri poslanika u Domu naroda ne dođu na sjednicu i na taj način onemoguće kvorum koji je potreban za funkcionisanje rada Doma naroda, odnosno kvorum mora biti natpolovičan u svakoj od delegacija. On nema nikakav mehanizam za blokadu sa brojem poslanika. Čak i ako bude imao tri poslanika, a još ne znamo da li će ih imati, budući da se biraju u NSRS. To je prejudiciranje situacije, tek ćemo vidjeti ko će i koliko imati delegata u Domu naroda. Ako se Dodik u ovakvom ishodu odluči za opstrukciju i dođe u situaciju da kvorumom blokira funkcionisanje Doma naroda, to je njegova odgovornost. On to tehnički može. Onaj ko se boji takve situacije, neka pravi sa Dodikom aranžmane. Neću da komentarišem one koji imaju strah od takve situacije, koja nije poslovnička. Onemogućavanje kvoruma za funkcionisanje je moguće samo iz opravdanih razloga (bolest i slično), a ne kao rezultat političke volje. To je sasvim drugo područje, o tome će odlučivati sasvim drugi organ koji je nadležan za one koji na taj način svjesno i namjerno opstruišu rad Parlamenta, ne koristeći poslovničke i ustavne mogućnosti.

TV1: Prinicipe koje je Savez za promjene potpisao sa SDA i DF-om u vladajućem SNSD-u smatraju slabljenjem Republike Srpske.  Oglasila se i Američka ambasada u BiH iz koje navode da je impresivno vidjeti “jasan program vođen ciljevima”. Da li vam i koliko ta podrška znači?

ČAVIĆ: Ona predstavlja oružje onima koji su odmah zakukurikali da se radi o projektu zapadnih ambasada. Potpuna neistina. Ovo je proizvod političkog dogovora ljudi koji su rekli dosta je političkog djelovanja na način da proizvodimo konflikt, te da jalovim i suvišnim političkim debatama, koje nemaju nikakve veze sa realnim životom, zagorčavamo život građanima, podižemo tenzije, umjesto da rješavamo ekonomsko – socijalne probleme. 

Suština ovog dogovora je da idemo dalje, da rješavamo konkretne životne probleme građana i da ubrzamo put BiH ka EU na temelju onoga što nedostaje. Prvenstveno da završimo priču o mehanizmu koordinacije i implementacije presude Sejdić – Finci. Na taj način ćemo izvršiti ratifikaciju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, te ući u narednu fazu a to je status kandidata. Tako ćemo ostvariti benefite, koje prije svega u novčanom smislu, daje EU svim zemljama koje su dobile status kandidata. Valjda samo poučenim onim što se desilo za vrijeme poplava. Zemlje koje su imale status kandidata ili su članice, imale su otvorene pristupne fondove EU iz hitnih rezervi za sanaciju šteta od elementarnih nepogoda. BiH je morala da piše molbe, da mimo dogovorenih, jasnih i mehaničkih principa, sredstva tražimo od EU. Dosta je više da se na dizanju tenzija i političkim konfliktima  gradi bilo kakva politika.

Suština je da smo postigli dogovor. Niti će jedni insistirati na politici unitarizacije, ni drugi na destabilizaciji zemlje. Hajde da zemlju stabilizujemo na način da rješavamo njene probleme, poštujući Dejtonski sporazum i ustavni poredak. To piše u preambuli ovog sporazuma. Svaka riječ u ovom sporazumu je odvagana sa pažnjom, predstavlja pozitivnu porukusvim građanima ove zemlje. Ko je dobronamjeran i ko čita cijeli ovaj dogovor, dakle čita, a ne vrši ostrašćenu interpretaciju, može ovo samo da pozdravi.

Pozdrav američke ambasade razumijem kao podršku unutrašnjem dogovoru u BiH. On je postignut bez bilo kakvog posredovanja. Čudi me nedostatak mašte. Uvijek smo sluge američkih i zapadnih ciljeva. Hajde malo promijenite, dodajte, recimo, afričkih! Ta mašta nema nikakvog smisla.

TV1: Kakav rasplet u formiranju vlasti očekujete? Kada ga očekujete? Hoće li ili neće ići brzo?

ČAVIĆ: U ovoj zemlji nezahvalno se baviti vremenskom, a kamoli političkom prognozom. Savez za promjene dao je doprinos da se te stvari efektivno i brzo riješe na nivou gdje postoji kapacitet za to, a to je Savjet ministara. Suštinski, ubrzanost i pravi kapacitet za takvu situaciju daje HDZ BiH. Ako ova stranka podrži dogovor i pridruži se ovim političkim principima, to vrlo jednostavno rješava pitanje formiranja vlasti u FBiH na jako stabilnoj osnovi. Istovremeno, vlast na nivou BiH i Savjet ministara funkcionisali bi na stabilnoj parlamentarnoj podršci. Ne bi postojao nikakav problem.

Kada je u pitanju RS, ko god formira izvršnu vlast, jasno je da će imati tijesnu skupštinsku većinu, jer jednostavno ovdje ne postoje matematičke mogućnosti zbog ishoda izbora da bilo ko formira snažnu i komotnu skupštinsku većinu, bez prelaska stranaka iz jednog u drugi blok. U ovom trenutku stranke neće prelaziti iz jednog u drugi blok. To je javno objavljen stav i situacija kojoj se treba prilagoditi. Mnogo je izvjesnije u ovom trenutku i okolnostima da će vlast u RS formirati stranke okupljene oko SNSD, ali nije nemoguć ni drugačiji scenario, da skupštinsku većinu ima blok okupljen oko SDS. U tom slučaju Dodik će biti na ispitu – da li će pokazati svoje ustavno lice da mandat da onima koji imaju skupštinsku većinu ili će izazvati duboku i još težu krizu u RS. No, treba sačekati. Ipak, imam osjećaj da su za nijansu bolje šanse za formiranje izvršne vlasti u RS na strani SNSD i njihovih koalicionih partnera. Oni u ovom trenutku imaju osvojena 42 mandata u NSRS kao rezultat proteklih izbora. Ti mandati osvojeni su u šest političkih stranaka koje čine ovaj savez. To predstavlja minimum kvoruma za rad NSRS. To je izazovno i problematično sa stanovišta ekonomskog i socijalnog stanja u RS u naredne četiri godine.

Postoje i druge kombinacije za formiranje vlasti na svim nivoima. Jedan način ne postoji – da se vlast formira mimo aktera koji su trenutno dobili mandate. Ne govorim o ovim koji su napravili sporazume, nego generalno o svima. Svi imaju svoje predstavnike i svi mogu da budu u nekom skupu koji čini parlamentarnu većinu. Za sad smo imali dva pokušaja formiranja parlamentarne većine na nivou BiH – osovinska SNSD i HDZ BiH i ova koju su pokušali praviti SDA, DF i Savez za promjene. Blok koga sam maloprije pomenuo ima 21 osvojeni mandat, a SNSD i HDZ BiH imaju deset osvojenih mandata u Parlamentu BiH. To predstavlja pravu realnost između dva diferencirana politička saveza koji su spremni da formiraju Savjet ministara. Svi ishodi su mogući, a svi politički akteri će biti na ogromnom iskušenju.