Kurtćehajić naglašava da Crnogorci, koji su sebi priskrbili posjedovno pravo nad Sutorinom, nemaju i vlasničko pravo odnosno papir koji to dokazuje, već da je Sutorina vijekovima unazad bila u bosanskohercegovačkim granicama.
Zato sadašnja Bosna i Hercegovina ne bi nipošto smjela pokloniti ovo područje Crnoj Gori i morala bi u pregovorima sa crnogorskim establišmentom argumentovano nastupiti za vraćanje njenog posjeda nazad, naglašava Kurtćehajić.
Ako pregovori ne bi uspjeli, BiH bi se morala obratiti Međunarodnom sudu pravde u Hagu, dodaje on, a u slučaju pozitivne presude, založiti se da Sutorina bude distrikt zona.
Međutim, u slučaju goreg razvoja događaja, dobije li sadašnji prijedlog odluke o granicama ‘zeleno svijetlo’ u institucijama BiH od kojih zadnju riječ daje Parlamentarna skupština, Bosna i Hercegovina će zauvijek pokloniti Crnoj Gori, koja inače ima 286 kilometara morske obale, i područje u dužini 5,3 do 7 kilometara koje bi Bosni i Hercegovini značilo drugi i strateški izlaz na more.
Kurtćehajić je to kazao danas na tribini Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca u Sarajevu, na kojoj su zahvaljujući zalaganju Nihada Aličkovića i Alena Muhovića, kojima je posebno zahvalio, posjetiocima predočene zemljopisne karte iz raznih historijskih perioda koje svjedoče da je Sutorina bila u granicama BiH i da je država imala dva izlaza na more – Sutorinu i Neum-Klek.
Naročitu zahvalnost Kurtćehajić duguje, rekao je, mr. Hasanu Hadžiavdiću jer ga je on podstaknuo da ovaj problem bude animiran i medijski.
Problem zapravo datira od 1936. godine, kada je tadašnji ministar policije u Kraljevini Jugoslaviji izdvojio uredbom Sutorinu (i Kruševicu) iz trebinjskog sreza u bokokotorski srez.
Profesor Kurtćehajić, međutim, posebno naglašava da su avnojevske granice Bosne i Hercegovine, koje su uvažile granice još od Berlinskog kongresa, podrazumijevale da je i Sutorina u granicama BiH, kao i da su u komunističkoj Jugoslaviji, nakon Drugog svjetskog rata, poništeni propisi prethodne države.
Uprkos tome, Crnogorci su zadržali Sutorinu a neki postratni pokušaji bosanskog establišmenta da je vrati nisu urodili plodom.
Sudbina Sutorine, koja po Kurtćehajićevim riječima, de jure pripada Bosni i Hercegovini, ne bi više smjela biti upitna jer su argumenti na bh. strani.