Nejverovatni momak iz Sarasote tako je stigao do svog osmog i devetog rekorda, i po ko zna koji put pokazao izuzetnu hrabrost i mentalnu smirenost.
Šou koji je direktno prenosio ‘Diskaveri’ u više od 120 zemalja svijeta, sa lica mjesta gledalo je preko 15.000 građana Čikaga. Prenos je kasnio 10 sekundi, kako bi režiseri mogli da ga prekinu u slučaju pada i trgične smrti.
Kao i obično, Valenda je od opreme imao samo motku za balansiranje težine 20 kilograma, a i pored niske temperature odlučio je da skine rukavice, kako bi imao bolje prijanjanje dlanovima.
Kada je prije godinu i po dana bez ikakve zaštite prešao Veliki kanjon Kolorada, činilo se da će mu to biti najveći poduhvat (prije toga hodao iznad Nijagarinih vodopada), ali je otišao korak dalje.
Program u Čikagu kasnio je skoro sat i po vremena, zbog loših vremenskih prilika i napetosti same žice.
Kada su svi uslovi bili zadovoljavajući, izašao je na stazu i prešao 427 metara od zapadnog tornja ‘Marina siti’ zgrade, do nebodera koji se nalazio na drugoj strani rijeke Čikago u vremenu od 6,42 minuta. Međutim, ono što ovu „šetnju“ čini posebnom su dvije stvari. Prva – to što je žica na kojoj je hodao bila prečnika manjeg od dva centimetra (1,905 cm), i druga – činjenica da je posljednjih stotinak metara imao uspon.
Početna tačka žice nalazila se na visini od 179 metara, dok je završna bila na uzvišenju od čak pet metara – 204,5 metra. Valenda je tako oborio rekord za najviši nagib koji je neki hodač savladao na žici. U početku je bilo planirano da uspon bude 15 stepeni, ali je sam izvođač uživo u toku prijenosa, nekih pola sata prije početka, izjavio da će uspon iznositi 19 stepeni, i da su zbog toga bile potrebne sitne korekcije.
Iako je žica bila dvostruko tanja od one iznad Velikog kanjona, Nik je uspio da se održi i pored čestih naleta vjetra. Konstantno je bio u komunikaciji sa ocem Terijem, koji mu je davao instrukcije i saopštavao kada će uslijediti naleti vjetra.
„Svaki korak bio je razlika između života i smrti“, naveo je Valenda.
Šarmantni američki akrobata razmišljao je čak i da napravi ‘selfi’ poslije tri četvrtine puta, ali je odustao zbog jakih naleta čeonog vjetra na toj dionici.
Njegova specifična kožna obuća sa đonom od kože losa (vrsta jelena), takođe je morala da bude korigovana za ovakav poduhvat.
„Svi u mojoj blizini su učestvovali u ovome, čak i moja majka koja je doradila obuću. Znate da je žica bila prekrivena pješčanim slojem (prefarbana u bijelo radi bolje vidljivosti), pa je morala da mi podeblja đon, ali da on bude dovoljno tanak da osjetim žicu“, rekao je Valenda kada je sišao na krov zgrade.
Ipak, sve što je do tog trenutka uradio, za Valendu je predstavljao lakši dio posla, pošto ga je čekao nevjerovatan poduhvat. Sljdeći dio tačke bio je hod po žici između dvije kule ‘Marina siti’ zgrade, ali vezanih očiju, nešto što niko nikada nije pokušao!
35-godišnjak iz Sarasote odlučio je da dodatno zakomplikuje izazov, rekavši da je to samo bio način da dodatno napreduje i inspiriše sve ljude koji se na njega ugledaju. Zadatak je postao znatno teži prije samog izlaza na žicu, kada je potpuno izgubio vezu sa ocem, koji je zbog toga morao da uzme megafon.
Obojica su zamolili prisutne da se strpe i ne navijaju, kako bi Nik mogao da čuje instrukcije oca Terija.
Sve je bilo spremno, da bi sljedećih 77 sekundi bile najduže u životima svih koji su pratili ovaj događaj. Konačno, poslije nešto manje od minut i po Valenda je prešao na suprotnu kulu i svi su mogli da odahnu. Otrčao je u zagrljaj supruzi i djeci, da bi se potom zahvalio publici koja ga je sve vrijeme bodrila.
“Vidjeli ste da se tresem kao list, žica se tresla, a ja sam samo htio da pređem na drugu stranu”, bio je uzbuđen Amerikanac. “Definitivno je pomoglo to što je otac imao megafon, čak sam i na treninzima govorio da nam je potrebno nešto drugačije. Međutim, najbitnije je što između nas postoji velika doza intimnosti. Mnogo mi je pomoglo to sto sam mogao da ga čujem jer je on bio moje uši i oči na žici”.
Za razliku od prošlog puta kada je gotovo neometan prelazio Veliki kanjon Kolorada, Valenda je sada imao veliku podršku publike.
“To mi je pomoglo mi je da dobijem još više samopouzdanja, publika je bila nevjerovatna i donijela mi mnogo vjere u uspijeh”, istakao je ‘Derdevil’.
Valenda potomak slavne porodice Leteće Valende, koja je porijeklom iz nekadašnje Austrougarske. Njeni potomci su putovali svijetom kao akrobate, žongleri, umjetnici na trapezu i dreseri životinja. Leteće Valende su za sedam generacija doživjele dva smrtna slučaja. Posljednji je poginuo Karl Valenda, Nikov pradeda, što se dogodilo 1978. godine u Portoriku.
Iako vjerovatno niko nikada neće usjpeti da ponovi ovakve uspjehe, Nik Valenda ne namjerava da stane. Za sljedeću godinu je najavio novu akrobaciju koja bi trebalo da nadmaši sve prethodne.