Popularni psihijatar dr Vladimir Đurić, koji na svom Facebook profilu
stalno piše o zanimljivim lekcijama svakodnevice, nedavno je podelio
sećanje na jednu od svojih seansi s pacijentkinjom od koje je mnogo
naučio o životu. Prenosimo vam je u celosti.
„U moru emotivnih rolerkostera koje svaki prosečan psihijatar
uobičajno proživi u toku jedne radne nedelje…a ponekad i u toku jednog
radnog dana…urezalo mi se jedno prepodne…pre neku godinu…kada je moja
mila…draga i presjajna pacijentkinja od trideset i kusur godina…ono
ukratko Žena-Zmaj u svakom pogledu…došla i jednostavno preplakala prvih
dvadeset minuta seanse…
Od mojih divnih učitelja sam još odavno naučio da u takvim
situacijama pacijente treba samo pustiti…sedeti sa njima u muci…ćutati i
jednostavno sačekati da suze urade ono za šta su i dizajnirane…da
naprave dekompresiju i čišćenje…da odvrnu česmu na napaćenoj duši…da bol
malo isteče…pa da sve bude lakše…i da možemo popričati…
Nakon što su su suze prestale…pacijentkinja mi je pokazala poruku
koju je dobila nekoliko minuta pred početak seanse…i zbog koje se i
rasplakala…najobičnijij sms mobilnog operatera da joj je ugovor
istekao…i da bi bilo skroz povoljno i pametno da dođe i da potpiše
ugovor na dve godine…jer će tako biti jeftinije…
U trenutku mi je bilo jasno…
Vama nije…i verovatno se sada i pitate zašto bi neko plakao kao kiša na tu sasvim uobičajnu poruku…
Verovatno niko…na ovoj kugli zemaljskoj…osim nekoga ko ima još šest
meseci života…po definitivnoj prognozi uglednog konzilijuma sa GAK-a…i
to u najboljem slučaju…i ako se sve kockice slože…
Verovatno niko…osim onoga ko umire…pa mu se ne isplati da se na toliko puno obavezuje…
Ponekad je dve godine previše…
Posle smo malo popričali…pokušao sam da je odobrovoljim…da pokuša da
se zdravorazumski i hrabro suoči sa svime što je čeka…i da pronađemo
nešto smisleno za šta će se uhvatiti i što će je motivisati na tu
herojsku borbu…i napravili plan kako da ide dan za danom…i da rešava
jedan po jedan problem…i da završi sve što je potrebno završiti…svaki
razgovor…svako pozdravljanje i svaki zagrljaj…a da opet nađe način da
maksimalno čuva sebe…i da opet nekako i uzme još poneki čarobni trenutak
od ovog prokletog života…koji je kao za inat i najlepši baš onda kada
ga i nemamo previše pred sobom…
A na kraju smo se čak i smejali…kako to obično i biva na pravim
psihoterapijama…red suza…red smeha…kako je možda najbolji način da
zeznemo operatera…to da uzme najskuplji mogući telefon i sve
neograničeno…pa nek je jure na onom svetu da naplate…neće propasti za
jedan ugovor…ionako će ležati po bolnicama…pa nek joj makar to bude
ugođaj…nek ide život…nema se šta više čekati…
Posle sam je uvek zamišljao kako se smeši od uveta do uveta dok
skroluje sve one smešne klipove sa psima koji negde padaju ili na sto
načina ispadaju smešni i smotani i preslatki…koje je uvek obožavala…u
nekom pokumraku neke bolničke sobe…
Nakon nekih godinu dana je preselila…verujem na neko bolje mesto…gde
bi ako ima pravde takve ljudine…koje nikada nikome nisu ni pomislili
zlo…i trebalo da idu…
Ali je ostao nauk…
Da su ugovorne obaveze precenjene…
Da je odlaganje radosti u životu…i čekanje na savršene uslove da počnemo da živimo…u najmanju ruku glupavo…
Da su dve godine čitavo bogatstvo…prosto nismo ni svesni koliko…svi
mi srećnici koji ih uzimamo zdravo za gotovo jer ih makar na papiru
imamo pred sobom…
I da treba živeti sad…
Punim plućima…
I do daske…
Baš u skladu sa time ko smo…šta smo i šta nam raduje dušu…
I naći način da se zabavimo i da budemo pozitivni i duhoviti…i u najtežim trenucima…
Odmaraj Mila…
I uživaj…
Šetaj lagano čopor smešnih i nadprosečno smotanih pasa po nekoj mirišljavoj livadi prepunoj cveća u zalazak sunca…
Smeši se i uživaj…
Zaslužila si…
I hvala za sve što sam naučio od tebe…
Neke edukacije su prosto neprocrenjive…“, napisao je dr Đurić u postu koji je dirnuo stotine ljudi na Facebooku.