U  članku objavljenom u naučnom žurnalu Practical Gastroenterology, stručnjaci upozoravaju da proizvođači plastičnih boca za vodu ne preporučuju svojim potrošačima da ponovo koriste boce namijenjene za jednokratnu upotrebu. Razlog tome je što svakodnevna upotreba i pranje mogu dovesti do fizičkog oštećenja plastike. Bakterije se mogu nastaniti u pukotinama, predstavljajući tako zdravstveni rizik, navodi se u članku. Pored toga, ponovna upotreba plastičnih boca za vodu može dovesti do bakterijske kontaminacije ako se boca ne pere redovno, što podrazumijeva pranje boce blagim deterdžentom i temeljno ispiranje (ali ne vrućom vodom). Prije upotrebe takođe morate biti sigurni da nema fizičkih oštećenja.

Čak i plastične boce za vodu namijenje za višestruku upotrebu nose potencijalni rizik od kontaminacije, ako ih ne perete redovno ili ih koristite uprkos vidljivim tragovima oštećenja, tvrdi se u članku. Bakterije se mogu nastaniti u pukotinama na boci, što predstavlja veći zdravstveni rizik nego mogućnost da hemikalije koje se nalaze u sastavu plastike dospiju u vodu.
Rješenje nije da ubacite plastične boce u mašinu za suđe. Pranje u mašini za suđe ili u vreloj vodi ne bi se trebalo štetno odraziti na hemijsku strukturu većine plastične boce za vodu namijenjenih za višestruku upotrebu, a na kojima je naznačeno da je pranje u mašini za suđe bezbjedno. Međutim, boce namijenje za jednokratnu upotrebu nisu predviđene za ponovno korištenje, tvrdi Scott Belcher, profesor farmakologije na Univerzitetu u Sinsinetiju, koji je proveo istraživanje o ispuštanju hemikalije endocrine disruptor bisphenol A (BPA) iz raznih vrsta boca za vodu. Zagrijavanje će zasigurno povećati mogućnost da ove hemikalije iz plastike dospiju u vodu, kaže Belcher.

Naravno, to ne znači da ne treba više puta koristiti plastične boce za vodu (na kraju krajeva, to je ekološki poželjno). Ali treba pametno birati boce za vodu kada ih kupujete i kada ih ponovo koristite, savjetuje Belcher. On preporučuje staklene boce za zaštitnim okvirima, kao i boce od nerđajućeg čelika. “Ako vam je potrebna plastična boca, preporučujem plastiku polypropylene, obično je to bijela plastika”, kaže on za HuffPost. “To je vrsta plastičnih boca koje ne izazivaju hemijsku reakciju i koje obično koristimo u laboratoriji”. Ipak napominje da je nemoguće biti siguran koje hemikalije ili aditivi se naknadno mogu upotrijebiti u procesu proizvodnje. Čak i ako odlučite da koristite jednu od ovih boca, upamtite da je i dalje važno da ih održavate čistim, kako biste smanjili mogućnost kontaminacije bakterijama (što podrazumijeva pranje i sušenje prije ponovne upotrebe).

Za BUKU prevela i prilagodila Milica Plavšić