Katastrofalne poplave koje su zadesile Bosnu i Hercegovinu sredinom maja odnijele su više od 20 života. Raseljeno je skoro milion stanovnika, a šteta koja je pričinjena uveliko prelazi milijardu i po eura.
Pojedini gradovi potpuno su uništeni, i biće potrebne godine da se stanovništvo povrati u iole normalan i funkcionalan život.
Hiljadugodišnja voda prešla je preko svih dosadašnjih linija podjela, simbolički, ali i fizički stvarno rušeći sve prepreke koje su joj se našle na putu. Rijeka Bosna u Šamcu je krivila željezničke šine, nosila automobile sa jednog kraja grada na drugi. U Zavidovićima je odnijela čitav most, baš kao da se radi o dječijoj igrački.
Iako su gotovo sve ozbiljne meteorološke institucije danima „vrištale”, upozoravajući na moguće posljedice velikih kiša, mnogi ovim upozorenjima nisu pridali gotovo nikakvu važnost, pa je voda koja je naišla nevjerovatnom brzinom, zatekla gotovo sve. Kad su svi izašli iz prvobitnog šoka i nevjerice, počelo je spasavanje golih života. Kao račun u kafani, ovog puta naplaćene su godine ignorisanja stvarnih problema i političkog nedjelovanja.
Politički analitičar Almir Terzić kaže za portal BUKA da se u BiH, i pored silnih javnih preduzeća, hidrometeoroloških zavoda, štabova civilnih zaštita, i na državnom nivou i po entitetima, nije najadekvatnije odgovorilo.
”Da je bila i polovična procjena ugroženosti i da se reagiralo, sigurno da bi katastrofa mogla biti bar ublažena. Tu su vlade zakazale, a nisu smjele. Vidjet ćemo šta će poduzeti nakon smirivanja i hoće li biti smjena i pozivanja na odgovornost”, kaže Terzić.
Podaci o utrošku budžetskih novaca za razne sisteme odvodnjavanja, za projekte sprječavanja poplava, kao i podaci o finansiranju Civilne zaštite, govore da je sve moglo biti drugačije.
U Budžetu Republike Srpske za 2014. godinu, za Republičku upravu civilne zaštite planirana su sredstva u visini od 4.702.000 KM, ali većina ovih sredstava otpada na plate uposlenih i tekuće troškove, dok je za tri stavke, koje se mogu protumačiti kao nabavka opreme, izdvojeno tek 110.000 KM.
Sa druge strane, interesantno je da je Vlada RS još 23. septembra 2011. godine usvojila Odluku o prihvatanju zaduženja Republike Srpske prema Evropskoj investicionoj banci po Projektu hitne pomoći i zaštite od poplava u iznosu do 55.000.000 eura. Iako je ova odluka usvojena krajem septembra 2011. godine, ugovor sa izvođačima radova potpisan je tek dvije godine kasnije, da bi realizacija projekta započela nedavno, samo nekoliko dana prije poplava.
Prema podacima koje je objavio Istinomjer.ba, gotovo ništa se nije radilo na prevenciji od poplava, što je utvrdila i služba za reviziju Federacije BiH u svom izvještaju “Prevencija od poplava u FBiH”, koji je objavljen još početkom 2013. godine. U njemu se navodi i da je od 71,9 miliona KM ukupno prikupljenih sredstava od vodnih naknada u periodu od 2009. do 2011. godine, samo 25 odsto ili 18,4 miliona KM utrošeno na zaštitu od poplava.
Podsjećamo da je Vlada FBiH 5. februara 2014.godine donijela Odluku o odobravanju prenosa sredstava sa posebnih namjenskih transakcijskih računa na račun Federalnog ministarstva finansija. Ovom odlukom bila su obuhvaćena i sredstva za zaštitu i spašavanje u iznosu od čak 20.000.000 KM. Prema ovoj odluci, sredstva su tretirana kao pozajmica koja će biti vraćena u roku od 6 mjeseci, to jest u avgustu ove godine. Odakle će se sada vratiti, osnovni je problem.
Voda došla i sve odnijela
Iako je stvarno teško boriti se sa takvom količinom vode, sa takvom vodenom kataklizmom, sa pravom se postavlja pitanje – da li je sve moglo ipak biti barem mrvicu drugačije?
Terzić ističe kako su stvari definitivno mogle biti drugačije.
” Podsjetiću, sam Savjet ministara BiH na sjednici je jasno ukazao na nezadovoljstvo radom Koordinacionog odbora za zaštitu i spašavanje: radi se o tijelu od 21 člana sa državnog, entitetskih i Brčko distrikt nivoa. Ono što je zapanjujuće jeste da niko od vlada entiteta, ali i Savjeta ministara BiH nije do sada pokrenuo niti jednu odgovornost zvaničnika koji bi trebali, a nisu reagirali pravovremeno”, kaže Terzić.
„Nikoga ne trebamo naročito uvjeravati da je nesreća koja nas je zadesila sredinom maja potpuno razgolitila sve slabosti institucija, njihovu nemoć da zaštite građane zbog kojih su konstituisane i koji plaćaju njihovo funkcionisanje“, mišljenja je prof. Đorđe Vuković sa fakulteta političkih nauka iz Banjaluke.
„Posvuda nalazimo dokaze i ilustracije za tu tvrdnju i svima je potpuno jasno zbog čega smo doživjeli ovakvu katastrofu. Naravno, riječ je o neviđenom javašluku, diletantizmu, nesposobnosti, jednom rječju – odsustvu odgovornosti onih koji su izabrani i postavljeni na položaje sa kojih bi moralo da se predviđa, promišlja, organizuje“, ističe za BUKU Vuković.
Kako navodi, „iako formalno postoje nadležne službe, direkcije, zavodi, ministarstva, šta sve ne, očigledno je da je njihova jedina prava namjena da se u njima uhljebe nižerazredni partijski poslušnici, rođaci i ljubavnici, društveni paraziti koji su prethodnih godina i decenija razorili i opustošili institucije, socijalni i prirodni potencijal, i volšebno posmatrali kako se nesreće ponavljaju i rimuju, pa se drugačiji epilog nije mogao ni očekivati.“
„I još nešto, da znate, ovaj put su nas potopile vode, zbrajamo žrtve i štetu, ali mi odavno tonemo kao društvo, društvo koje je nesposobno da se suoči sa uzrocima svoje propasti, čije elite su isuviše oslijepile i obezdušile da bi sagledale žrtve i štetu koje se svakodnevno uvećavaju, a kamoli da započnu procese obnavljanja i samoočuvanja“, kaže Vuković za portal BUKA.
Almir Terzić dodaje i jednu drugu dimenziju, a to je odnos prirodne katastrofe koja nas je zadesila i nadolazećih opštih izbora u Bosni i Hercegovini. U tom smislu, zanimalo nas je koliko su poplave uticale na jedan od najvažnijih političkih događaja u zemlji i koliko su planovi političara ovim poremećeni?
Terzić kaže da su poplave i te kako korištene u predizborne svrhe, te da su mnogi političari, nažalost, iskoristili poplave radi popravljanja ličnog i imidža svojih političkih partija i stranaka.
”Mi smo u više navrata imali priliku vidjeti klasičnu promociju pojedinih zvaničnika koji su u obilazak poplavljenih područja išli isključivo u pratnji medija. Oni koji su istinski htjeli i željeli pomoći stanovništvu bili su na ugroženim područjima bez medijske pompe. Svakako da će političari svoju „ulogu“ pokušati kapitalizirati u predizbornoj kampanji, posebno u BiH. Ali to im ne treba dozvoliti”, kaže Terzić.
On takođe smatra da je za očekivati da će aktuelno stanje uticati na izborne rezultate.
„Da je tako, najbolje svjedoči podatak da su međunarodne organizacije najavile nove procjene, u odnosu na one sa proljeća. Cijeni se kako bi aktuelnim vladajućim garniturama poplave mogle biti argument kojim će ublažiti svoj ranije prognozirani gubitak određenog broja manadata, a pojedinim i vlasti”, navodi Terzić za BUKU.
Kada je riječ o ponašanju političara za vrijeme poplava, profesor Vuković ne nalazi veliku razliku između njih i onih koji su, kako kaže, besramno pljačkali kuće nesrećnika, dok su se oni davili u ličnoj i kolektivnoj tragediji, vapeći za čašom vode i korom hljeba.
Političari su se, prema Vukoviću, pokušavajući da na deponiji ljudskih sudbina steknu materijalnu i političku korist, potvrdili prljavijim i otrovnijim od izlivenih kanalizacija.
„Čast izuzecima, ali političari u BiH upravo su ona sorta društvenog otpada kojeg je na površinu izbacila poplava istorijskih nepogoda, vrtlog ideoloških, kulturnih i ekonomskih dezorijentacija, bujica savremenog varvarizma. U suprotnom, kada je prestala kiša i povukle se vode, morale su da pljušte ostavke, smjene, izvinjenja, iskrena požrtvovanja da se pomogne unesrećenima, a ne nastavak političkog cirkusa”, kaže Vuković za portal BUKA.
Kada govorimo o uticaju elementarne nepogode na predizbornu kampanju, činjenica je da su poplave poremetile predizborne strategije, da su se nametnule kao neizbježna tematika u sve uzavrelijoj kampanji, ali ni vladajuće ni opozicione partije ne mogu naročito profitirati uzimajući uzroke i posljedice poplava kao nekakav adut pred biračima.
„Ne sumnjam ja da su naši političari kadri za tako degutantne i besramne poteze, već sam uvjeren da u toj igri nema nevinih. Ljudima je manje više jasno da je vlast odavno sazrela za pad, ali i da je opoziciji mjesto na istom dnu. Ako bismo morali da odmjeravamo moguće uticaje poplava na oktobarske izbore, njih treba gledati kroz procente apstinencije, nove nivoe kadrovskih naplavina u državnim institucijama kao ojačanju partijskih obala, povećanju ideološkog i etnocentričnog smeća na branama itd.”, kaže prof. Vuković.
Oba sagovornika ipak kažu da su stege koje nas drže na civilizacijskom dnu ipak mnogo jače od priča o solidarnosti koje su se pojavljivale tokom vodene katastrofe i da nas u tom pogledu ne čeka bitnija promjena. U prilog tome ide i činjenica da je predsjednik Republike Srpske već najavio kako će se kampanja u RS voditi po principu – ko je orijentisan probosanski, a ko prosrpski.
Kampanja, nažalost, neće biti drugačija, kaže Terzić, jer mi, nažalost, i dalje imamo veoma duboko podijeljeno društvo, ustanovljeno na etničkom principu.
„Izgleda da najbolje funkcioniramo samo u kriznim situacijama i da se tada u nama budi onaj humani poriv . Bojim se da će nacionalna retorika biti primarni adut koji će koristiti većina političkih subjekata i na opštim izborima 2014. godine.”
Đorđe Vuković kaže da iskreno vjeruje da su svi koji su i prije poplave znali i osjećali pravu istinu o nama, našem vremenu i njegovim izazovima, dodatno ojačali i oplemenili svoja stajališta, a da su mnogi koji su sumnjali, lutali i tumarali u svojim stavovima sada našli pouzdane svjetionike, ohrabrujuće i spasonosne signale.
„Međutim, ne treba se zavaravati. Kao što su zakonitosti prirode vratile rijeke u ranija korita, tako i društvene zakonitosti i inercije društvo vraćaju u korito koje je dugo vremena nastajalo. Ulazimo u ljeto, ali i dalje pljušti. Junske kiše će i prestati, ali nacionalistička retorika, pokliči protiv države, njenih entiteta i građana, politička neodgovornost, javašluk, primitivizam teško. Sve dok potopljeni ne odluče da izrone i odbace lance sa kojima misle da znaju plivati”, zaključio je Vuković za portal BUKA.
On kaže da je naš zadatak da kolektivne identitete očistimo od mržnje, gluposti, neznanja, nasljeđenih trauma, agresivnosti i nepovjerenja, euforičnosti i melanholije, da afirmišemo mnoštvo sličnosti i naučimo ne samo poštovati ih, već i radovati se našim različitostima.
Zadatak političkih i kulturnih elita je da grade mostove, a ne da mute vodu i proizvode talase.