Vremešni Jorgos Spiropulos, nekada turistički vodič u Solunu, a sada
jedan od hiljade grčkih penzionera, dan ne može da zamisli bez kafe i
ćaskanja sa prijateljima na trgu Aristotelos.
-I leti i zimi,
po suncu i po kiši, kafu na Aristotelosu ne propuštam – kaže opušteno,
duboko zavaljen u stolicu „svog kafića“.- Turisti najčešće greše, jer
kafu piju oko podneva, posle silne jurnjave po radnjama, muzejima,
restoranima… Moj vam je savet da ustanete rano, dođete na trg,
naručite kafu, uz koju dobijete kolače i flašicu vodu, i da dugo lutate
pogledom po pučini. Dočekaće vas miris kolača, đevreka, girosa; videćete
užurbane Grke koji žure na posao. Osetićete, zapravo, miris Grčke i
miris Mediterana i videti Solun kad se budi.
Širok, a moćan
Naš sagovornik je stari poznanik autora ovih redova. Pre mnogo godina
bio nam je vodič do Meteora, a potom i do Hilandara. Sasvim solidno
govori srpski. Tipičan Grk: žustar, voli svoju zemlju, a posebno Solun,
svađa se sa prijateljima koji je klub bolji: PAOK ili AEK. Sudbina je,
valjda, htela da se ovog maja opet vidimo u Solunu.
-Maj je,
kao i drugde u Grčkoj, i ovde najlepši – kao da otvara letopis ovog
grada.- Na sve strane cveta limun. Da, baš kao u onoj vašoj pesmi
„…Tamo gde cveta limun žut…“ Cvetaju i masline i drugo raznovrsno
mediteransko drveće.
Solun se naglo menja, postaje sve veći?
-Ne oslanjam se na brojke koliko je u njemu zaista stanovnika. Time
neka se bave statističari – odgovara odsečno.- Jeste, sve je veći. Nema,
srećom, u njemu nebodera i visokih zgrada, sav je nekako u širini. Kad
ga pogledate sa Panorame, videćete da je to moćan grad.
Na
svakom koraku je ovde istorija. Graditelji budućeg metroa kad god bi
počeli da kopaju dublje, naišli bi na ostatke rimskih zidina. Glavni je
to grad severne Grčke i cele regije – egejske Makedonije. Kulturni,
prosvetni, industrijski, finansijski i administrativni centar ovog dela
zemlje. Svi, naravno, znaju za ovdašnju najdužu ulicu Egnatia koja je
vekovima povezivala istok i zapad. „Na glasu“ je i uvek prestižna ulica
Cimiski, pa i ulice oko nje, jer je roba u radnjama odličnog kvaliteta,
ali su i cene visoke. Postoje, zapravo, dve velike oblasti grada: Ano
Poli – viši deo grada na strmom području, i Kato Poli – niži deo grada
koji se prostire ka istoku, sve do luke.
Naši ljudi ovaj grad
pamte i po vremenu kad se u njega putovalo u šoping ili kad se, po
povratku sa odmora, u njega obavezno svraćalo, naravno opet zbog
kupovine. Bila su to srećna vremena svih koji su živeli u nekadašnoj,
velikoj Jugoslaviji. Silne nemačke marke su tada Srbi ostavljali u
Solunu, a veliki broj trgovaca se iz petnih žila trudio da bar „natuca“
srpski. To vreme se odavno preselilo u spomenare.
-Onaj ko ima
vremena, a pre svega nekog ko dobro poznaje Solun, trebalo bi da zađe u
deo grada Epano Poli, u njegove uske ulice, sa malim kućama i lepim
baštama, uređenim u istočnjačkom stilu koje vode do tvrđave Kastra –
savetuje naš sagovornik.- Tamo takođe ima ostataka rimskih zidina.Ako
ćemo pošteno, pravi način da doživite ovaj grad nije ni na trgovima, ni u
radnjama ili u muzejima, već u nekoj od mnogobrojnih taverni, u
kafićima i restoranima duž obale, obojenim suncem Mediterana i mirisom
mora i ribe koji dolaze iz obližnje luke.
Svako nađe zabavu
Trgovina, biznis, šoping, ali i uživanje. Grci vole kafane i kafiće,
posebno one u nacionalnom stilu. U njima je i starih i mladih. U svim
kafićima duž obale, od trga Aristotelos pa do Bele kule, veoma često se
čeka na slobodno mesto! I dalje su ovde popularne čuvene uzerije (nalik
na naše kafane) u kojima se ispija grčka kafa (slična našoj, turskoj),
jedu feta sir, masline, paradajz i krastavci, zatim osvežavajuća salata
“tzatziki“, ispija rakija ciporo (pije sa sa ledom) i igraju tavli
(nešto kao naša „mica“) ili karte.
Videćete i kako se, posle
partije tavli ili partije karata Grci svađaju, ali ne brinite – to je
klasičan njihov temperament, a svađa je drugarska. Taverni ima u starom
delu grada, ali i u modernim delovima istorijskog centra: u Nea Krini,
Vilki, Ladadika u Milosu, pa na trgu Elefterias.
Prostran je
Solun. Širok i moćan. Prepun istorije i gostoljubivih ljudi. Bio je
svačiji i ničiji, ali uvek svoj. Njegovi stanovnici su ponosni na bogatu
prošlost, posebno na Aleksandra Makedonskog koga ovde još nazivaju i
Aleksandros Megalos, odnosno Aleksandar Veliki.
– Putevi ka
jugu i Maloj Aziji odvajkada vode preko Soluna – podseća se Jorgos
Spiropulos vremena kad je o istoriji grada kazivao hiljadama turista iz
celog sveta. – Govorio sam im da imamo 25 muzeja, crkve, Rotondu, pa
poznato srpsko groblje Zejtinlik. Ako ste u ulici Egnatia i idete do
njenog kraja, samo nastavite ulicom Monestri i doći ćete do velikih
šoping centara “Kosmosa“, „Džamba“, „Ikee“…
U „Kosmosu“, kao i
u „Ikei“ brze hrane ima u izobilju. Što se hrane tiče, u Solunu možete
da birate: grčke nacionalne specijalitete ili pečenjare u kojima se
prodaju piletina i krompirići, ili pak male taverne gde se nude giros,
suvlaki, male pljeskavice, plavi patlidžan na roštilju… Oni sa dubljim
novčanikom mogi i u neki od luksuznih restorana u kojima se, uz plodove
mora, roštilj ili nacionalne specijalitete, služi i dobro vino,
vekovima neodoljiv element grčke civilizacije.
U podnožju Bele
kule su, gotovo celog dana, raznovrsna događanja. Ima uličnih svirača,
klovnova, šarenih balona, a najviše turista i meštana koji uživaju u
šetnji obalom. Pozvaće vas i na dva broda-restorana koja krstare
solunskim zalivom. Ulaz je besplatan, ali je piće na brodu obavezno.
Vredi krstariti, posebno u predvečerje. Tek odatle, sa pučine, Solun
dobija svoj sjaj, lepotu, snagu.
Dok sunce lagano hita na
počinak, dok se oglašavaju brodske sirene i galebovi, na obali i u
kafićima vri od ljudi. Počinje još jedna prelepa noć u Solunu, gradu
koji nikada ne spava, koji voli da mu se dođe u goste, da mu se radujete
i da mu se što češće vraćate.
Iz neke od mnogobrojnih ulica oko trga Aristotelos vetar donese simbol juga: miris oleandera i limuna.
Kafa i parkiranje
U kafićima bliže centru grada grčka kafa je dva evra, nes kafa četiri evra, a kugla sladoleda (kao dve naše) dva evra. Na brodu-restoranu, koji krstari solunskim zalivom, sve vrsta kafa su četiri evra, a kugla sladoleda 2,5 evra. Parkiranje u garaži, blizu trga Aristotelos, je 4,5 evra za sat vremena. Svaki sat posle toga se plaća evro.
Obuća i odeća
U užem centru Soluna mnoštvo radnji nude svakojaku robu. Ima kvalitetne i skupe, ali ima i jeftinije koja je solidnog kvaliteta. Tako, recimo, ženske letnje espadrile koštaju od 10 pa do 75 evra, ženske letnje cipele su od 47 do 65 evra, ženske torbe su od 39 do 50 evra, ali ih ima i za 159 evra, firmirane majice su oko 70 evra, dok su muške letnje mokasine od 85 do 129 evra.
Izvor: Večernje novosti