Još nije moguće ni približno procijeniti kakvo je stvarno stanje na terenu, jer nekoliko naselja je i dalje odsječeno i pod vodom.
Mnogi ljudi nisu htjeli napustiti svoje domove a neki nisu ni znali da prijeti opasnost do te mjere, jer ih niko nije obavijestio, posebno one u zabačenijim dijelovima tih naselja.
Mještani, koji su poplavljeni, kažu da ih rijetko ko ili niko nije obišao, ne znaju šta se dešava, a ponestaje im i hrane i vode za piće. Organizuju se između sebe i pomažu jedni drugima koliko mogu.
Aleksandra Letić iz Helsinškog odbora za ljudska prava kaže za BUKu da je neshvatljivo da se ovo nije moglo predvidjeti i do neke mjere spriječiti.
“Nikakvih ozbiljnih upozorenja nije bilo ni od strane entitetskih niti lokalnih vlasti, a poplave ovakvih razmjera ne dešavaju se preko noći. A i sad kad je došlo do ove tragedije, sporo i neefikasno reaguju, vode se međustranačke borbe, prebacivanje ali ne i preuzimanje odgovornosti” kaže nam Letićeva.
A u međuvremenu ljudi vode bitku za opstanak ili su čak već izgubili sve što su imali. Tek kada se vode povuku, tek tada će se vidjeti stvarna slika stanja, razmjere i posljedice ovih poplava, za sve nas, za one koji su potopljeni ali i one koji su imali sreću da im se to ne desi.
“Posljedice su neopisive i neprocjenjive, a svi su izgubili nadu da će pomoć stići od bilo koga, kao što se nije desilo ni 2010. godine, kada su posljedice poplave bile velike ali daleko manje složene i rasprostranjene od ovih sada. A težak period tek dolazi, kada treba krenuti u čišćenje ovih područja, koja su bila pod vodom i kojima ozbiljno prijete zaraze, a zatim u sanaciju i normalizaciju života na ovim područjima” kaže za BUKU Letićeva.