Originalni plan Mladih antifašista bio je da
autobusima pošalje pakete s pomoći za BiH, no kako su rijeke sve više
bujale i nosile sve pred sobom, tako je i u prostorije MAZ-a stizalo sve
više ljudi s paketima. Toliko njih da su jednostavno morali ići
legalnim putem. A on nije bio lak i moguće je da ne uspije upravo zbog
svemoćne birokracije. Utovar je zakazan za 8 sati ujutro, a Lupiga će
uživo pratiti pošiljku na svim kritičnim punktovima sve do Prijedora.
Zašto? Zato što malo zdravog legitimnog medijskog pritiska nije na
odmet.
Naime, Crveni križ koji inače radi ove stvari odlučio je da
zbog komplikacija neće prikupljati pomoć u robi za potopljene susjedne
zemlje, već samo u novcu. Mladi antifašisti, okruženi gomilom kutija,
očekivali su da će od CK dobiti naljepnice ili neki drugi oblik
“blagoslova” za slanje pomoći, međutim, zašto bi bilo jednostavno kad
može biti komplicirano? Umjesto toga, dobili su savjete što da čine i
dosljedno ih se pridržavali: pronašli su primatelja – Centar mladih
Kvart iz Prijedora, popisali su robu najdetaljnije moguće, napravili
darovnice, račun, našli prijevoz… A onda se ispostavilo da ni to nije
dovoljno. Carina im je u ponedjeljak, kada je pomoć bila već spakirana u
kutijama i detaljno popisana, rekla da moraju dobiti izvozni EORI broj.
Dobro, u utorak ujutro nabavili su i to, a usput i nabavili špeditere
s druge strane granice koji će dokumentaciju srediti bez naknade. No,
kad misliš da ti ide dobro, pogledaj bolje. U utorak stiže i nova
obavijest iz susjedne BiH: sve humanitarne pošiljke moraju biti direktno
prijavljene tamošnjem Ministarstvu sigurnosti. Kada su partneri iz
Prijedora dojavili Ministarstvu što stiže i kako, Ministarstvo se buni
zbog lijekova koji su neophodni za pomoć ljudima nakon ovakvih
katastrofa, a to su medikamenti protiv bolova, vrućice, proljeva… Hoće
li proći ili ne – konačna odluka ostaje visiti u zraku sve do trenutka
utovara. Pritom vlasti Republike Srpske inzistiraju da se kontaktira i
lokalni Crveni križ, ista ona organizacija zbog čijeg odustajanja od
slanja pošiljki i dolazi do ovih zavrzlama. Ali, zašto se išlo težim
putem, pitali smo Velimira Gašparca iz MAZ-a.
“Trebalo je prepoznati da ako elementarna nepogoda ne bira koji će
grad poplaviti, niti mi si ne smijemo dozvoliti da biramo kome ćemo
drugarski pružiti ruku. Ako poplava ne bira, ne bi smjeli ni mi”, kaže
on.
No, krećemo na put!
13.10 Vlada Republike Srpske donijela je odluku da
lijekovi idu isključivo u Banja Luku, to bi trebalo značiti da ta vrsta
pomoći neće stići u Prijedor. U priopćenju koje potpisuje Ministarstvo
zdravstva i socijalne skrbi, među ostalim se navodi:
“Pošiljke lijekova, medicinskih sredstava kao i sredstava za
dezinfekciju moraju se sa graničnih prijelaza usmjeriti isključivo u
Univerzitetsku bolnicu Banja Luka kako bi njihovom daljom distribucijom i
upotrebom rukovodili samo zdravstveni radnici”.
13.00 Samo Zagrebšped propustio je tijekom dana šest
šlepera pomoći na Gradišci. Kako se doznaje od carinika, muslimanska
dobrotvorna organizacija Merhamet žali se da pomoć teško dolazi na svoja
odredišta zbog problema na terenu.
12.35 Evo ih kod Zagrebšpeda, koji solidarno ne
naplaćuje svoje usluge za prijevoz humanitarne pomoći. Inače špedicija
ne košta manje od 200 kuna po pošiljci, a kada su u pitanju ovako
raznovrsni artikli, oni imaju dosta posla pa su i cijene daleko veće.
Svaka čast!
12.25 “Pustili su nas preko reda, to je genijalno!”,
javljaju nam MAZ-ovci s graničnog prijelaza. Gužve su tolike da bi
inače morali čekati četiri sata! Sada im predstoji špedicija na
hrvatskoj strani i to odmah.
“Kaže nam čovjek na granici: ‘Priča se da Zagrebšped radi špediciju
za pomoć besplatno’. Idemo to sad provjeriti”, kažu nam naši reporteri.
Inače, na GP Gradiška uočili su nekoliko šlepera s humanitarnom pomoći
iz Austrije i Slovenije.
12.05 Špediteri u Bosni imaju svu potrebnu
dokumentaciju koju im je bila dužna dostaviti organizacija Kvart iz
Prijedora, a očekuju još izvoznu dokumentaciju koja će im stići na mail
od špeditera na hrvatskoj strani.
11.55 Dok traje neizvjesnost, pogotovo po pitanju
prelaska lijekova, doznajemo što je unatoč svim birokratskim preprekama
bilo najbolje u skupljanju ove pomoći.
“Ako ćemo iskreno, tad kad smo radili najbolje mi je bilo kad nam je
Lupiga donijela sladoled pa sam morao stati na pet minuta sa sortiranjem
da mi se ne rastopi slaja”, kaže Lovro Krnić. On je, inače, bio zadužen
za detaljno popisivanje lijekova, higijenskih potrepština, opreme i
odjeće. “S manjim odmakom shvaćam da je najbolja bila golema količina
pozitivne energije svih ljudi koji su sudjelovali u akciji. Dogodila se
pozitivna reakcija na zlo koje se desilo, kao što je antifašizam
reakcija na zlo fašizma tako je ovaj put solidarnost bila reakcija na
ovu katastrofu. Sva ta pozitivna energija na kraju je proizvela
natjecanje u zahvaljivanju. Mi smo se zahvaljivali donatorima, a
donatori se zahvaljivali nama na mogućnosti da pomognu”, zaključuje
MAZ-ovac.
11.15 Vozilo je prošlo Kutinu i lagano se približava
izlazu kod Gradiške. Hrvatski autoklub zasad ne javlja ništa o gužvama
na tom GP-u, koji je jedan od rijetkih na tom potezu koji radi. Međutim,
ljudi koji su prevozili pomoć automobilom u utorak prema Banjoj Luci
nam kažu da su gužve bile poprilične, pogotovo kada je riječ o teretnim
vozilima. U Banjoj Luci najviše je nedostajalo tjestenine, kruha,
odnosno zapakiranog tosta, koji dulje ostaje svjež te vreća za smeće.
Poplave su, naime, također i velika ekološka katastrofa. Sve stvari iz
potopljenih domova – namještaj, bijela tehnika, podovi – sada su smeće.
10.15 Kao što je i dogovoreno s Hrvatskim
autocestama, teretno vozilo se priključio na A3 na ulazu Zagreb-Istok.
To je bilo nužno kako bi se ono oslobodilo plaćanja cestarine kao i
druga vozila koja prenose solidarnu pomoć.
9.42 Nikola nam maše na izlasku iz dvorišta u
Hatzovoj i – odoše! Špediteri iz BiH nam javljaju sljedeće: “Ovdje se
situacija mijenja svaki čas. Zadnja informacija je da kombi pošiljke
humanitarne pomoći puštaju direktno sa granice.” Dobra vijest uoči
polaska!
9.15 Prije puta sređeni su i putni nalozi, za svaki
slučaj. Naime, pojedine su organizacije upravo zbog njih imale problema
na bosanskoj granici, iako ih nitko od službenih institucija ne spominje
kao neophodne.
9.05 Nakon što je ukrcana i posljednja kutija lijekova preostalo je samo ubaciti i brisač podova. Kamion je nakrcan!
Prostorije MAZ-a su sad prazne.
8.55 Tim za sanaciju ima posla. Neke kutije nisu izdržale. Slijedi ponovno pakiranje i popis robe.
8.45 Pojedine kutije sadrže i poruku protiv fašizma.
U kamionu je i “najslađi paket” sa puno bombona, čokolada i keksa.
Lijekovi se ubacuju zadnji zato što se ne zna hoće li se moći prebaciti.
Ministarstvo sigurnosti BiH još uvijek nije javilo svoju odluku.
8.30 Utovarena je gotovo sva hrana! Prebacivanje
kutija u kamion je, naravno, najlakši uz pomoć formiranja lanca. Neke su
kutije bile stvarno teške jer, primjerice, sadrže više desetaka
konzervi graha. “Oooo, ovo je lagano k'o pero!”, čuje se povremeno uzvik
olakšanja. Kutija s pelenama je iz minute u minutu sve atraktivnija za
nošenje.
8.20 Utovar lagano kreće, a predstavnik MAZ-a u
kamionu prima zadnje instrukcije i uzima novac koji bi mogao zatrebati
tijekom puta. Treba reći da vlasti Republike Srpske oslobodile sve
prijevoznike humanitarne pomoći troškova carine i špedicije.
8.09 Stigao je kamion! Marina Marinović je ispod
šajbe za svaki slučaju stavila natpis “PRESS” s procjenom da će to
pomoći, ali treba vidjeti je li bolje bez njega.
7.55 Volonteri se
skupljaju u Pavla Hatza 16, očekuje se dolazak kombija, koji je MAZ-u
ustupila tvrtka Pama Kod, odnosno ljubazna direktorica Marina Marinović.
Tekst preuzet sa Lupiga.com