Poslije katastrofalnih poplava ugroženima prijete zarazne bolesti.
“Za sada nema potrebe za masovnom vakcinacijom stanovnika ugroženih područja”, objašnjava za “Politiku” profesor dr Zoran Radovanović, epidemiolog.
Ovog stručnjaka pitamo šta građani koji se vraćaju u sredine iz kojih se povlači voda treba da rade da bi se izbjegle zaraze.
“Sumnje u zvanična saopštenja o bezbednosti velikih izvora vodosnabdevanja su neosnovane, a kvalitet vode u lokalnim vodovodima zavisi ko ih i kako kontroliše. U oba slučaja treba slušati nadležne. Poplavljene bunare moraju da dezinfikuju stručnjaci, jer nije dovoljno samo sipati hlor u vodu. Kad god postoji sumnja, mora se prokuvati vodu bar jedan minut. Deca i trudnice u ovim sredinama ipak bi trebalo da piju flaširanu vodu”, objašnjava Radovanović.
Sva hrana koja je bila izložena poplavi mora da se baci, uključujući konzerve i jaja, a isto to važi i za flaširanu vodu. Hrana u frižideru je bezbjedna ukoliko nestašica struje nije trajala duže od dva sata, dok je za zamrzivače koji nisu otvarani taj rok 36-48 sati. Takođe, ne treba jesti ni povrće iz bašte koja je bila poplavljena, objašnjava ovaj epidemiolog.
U kuće ne treba ulaziti prije nego što stručnjaci završe dezinfekciju. Oni koji ne mogu da sačekaju, moraju da isključe dovod struje i gasa i da koriste lampe umjesto svijeća, jer otvoreni plamen može da izazove eksploziju. Uključivanje vlažnih električnih instalacija može biti fatalno.
“Povređeni sa otvorenim ranama ne smeju da dolaze u dodir sa zagađenom vodom. Rane oprati čistom vodom i sapunom i zaštititi zavojem ili flasterom koji ne propušta vodu. U slučaju bilo kakve upale moraju potražiti pomoć lekara koji odlučuje i da li je potrebna vakcinacija protiv tetanusa”, kaže Radovanović.
Domove kroz koje je prošla vodena stihija treba prvo očistiti od blata i mulja lopatama, kofama i mlazom vode. Slijedi pranje zidova i podova, a za to se mogu koristiti sapunica i sredstva za dezinfekciju. Ukoliko se izlila kanalizacija, potrebno je da oni koji čiste imaju gumene rukavice i čizme, a posebno je važno dobro očistiti prostor gdje borave djeca.
“Zavisno od sastava, posteljina i rublje se prokuvavaju, peru u vrućoj vodi ili šalju na hemijsko čišćenje. Krpare, polupropale dušeke i star tapacirani nameštaj najbolje je baciti. Vrednije sofe, tapacirane fotelje, madrace i slične predmete valja sušiti na suncu, a onda ih isprskati dezinfekcionim sredstvom koje ne oštećuje tkaninu. Isto važi i za tepihe ukoliko nisu dati na hemijsko čišćenje parom. Sve dečje igračke moraju se dezinfikovati, a ako se izlila kanalizacija, deca u dvorištu ne smeju da se igraju više dana, sve dok ne nestanu tragovi kreča ili drugog sličnog dezinfekcionog sredstva”, savjetuje sagovornik “Politike”.
U vlažnoj sredini opasnost prijeti i od plijesni koje mogu da izazovu kijanje, kašalj i zapušenje nosa, dok kod alergičnih često dolazi do ozbiljnih disajnih smetnji. Zato prostor treba provjetravati i sušiti. Tamo gdje su vidljivi tragovi plijesni, treba ponavljano prati zidove i podove deterdžentom, zatim čistiti izbjeljivačem, a nakon toga ih oprati čistom vodom.
Izvor: Politika