Recenzent je Milan Ljepojević, Dodikov biograf, a što je najzanimljivije knjiga je izašla u ediciji SNSD-a i na oficijelnoj stranici ove partije u PDF formatu.
Naravno da je ono što zovemo knjigom puno suludih nebuloza i teorija zavjere od 2008. godine naovamo, a inostrani „pisci“ bi trebalo, valjda, da daju legitimitet hartiji koju će po, partijskoj dužnosti, svi SNSD-ovci morati kupiti, a koja nije dostatna ni za pritiskanje kiselog kupusa. Naime, svi „pisci“ zajedno nisu bili u stanju prebaciti 250 stranica knjige.
E, sad, na stranu sve to, nego, ima jedan pasaž u narečenom dijelu u kome stoji:
….
Kao što vidimo, teoretičari zavjere su kao u kacu nabacali sve što im je i ko im je pao na pamet. Bilo je tu i tragikomičnih ispada, u kojima su se pisci knjige izvinjavali pojedinim medijima sa spiska i brisali ih. Rekli bi leteće korekcije u mapiranju “izdajnika” i “lojalnih”.
Na stranu ovakva staljinistička demagogija, ali zapitajmo se postoji li iko u ovom entitetu ko nije „izdajnik“ i „plaćenik“? Naravno, osim velikog vođe Milorada Dodika, pratećih mu poltrona i najužeg članstva SNSD-a. Izgleda da takvog čovjeka nema.
Paranoja, bolest moja!
Ali ovo je samo posljednji i najeklatantniji primjer potpune paranoje vladajućeg režima.
U sveopštu sliku zamagljene stvarnosti uklopilo se i saopštenje Predsjednika Milorada Dodika, koji je uputio poziv građanima da se ne odazovu i ne podrže proteste koje su organizovali pripadnici boraca RS-a.
Pojednostavljeno rečeno, Dodik je rekao da bivši borci RS protestima ruše tu istu RS.
“Smatramo da su ti protesti instrumentalizovani, da nemaju nikakve veze sa socijalnim problemima i znamo da su dio plana za rušenje RS“, kazao je eksplicitno Dodik.
Bilo je tu i naopake logike u prvog čovjeka Srpske, koji se vodio onom – Ko je napravio, ima pravo i da je razvali. Kad ono prc. Ništa. Osta samo pusta paranoja.
Protesti dođoše i prođoše i, kao što smo vidjeli, ništa se nije desilo. Osim demonstracije verbalne sile Dodikove, s jedne strane, i mirnih i dostojanstvenih protesta par hiljada ljudi, s druge strane.
Ali, koliko je smetnuta njegova misao kada tvrdi da su oni koji su stvarali Republiku Srpsku rušitelji iste?! Koliko je usplahiren čovjek koji je u ratu zazirao od istih ovih boraca, jer su mu remetili poslovne planove, a koje je, u međuvremenu, zarad tih istih poslovnih planova vazdigao na nivo Spartanaca ili Pretorijanske garde. Ne zna Dodik više šta bi, niti kako bi.
Čovjek koji može optužiti ljude koji su stvarali Republiku Srpsku za rušenje iste, bez ikakvih problema glumi Lukašenka i zamračuje ionako sumračno medijsko nebo. Jer zna Milorad da mediji ne napadaju nikakvu RS, nego njega. A, on je, kako kažu autori SF knjiga, jednako Republika Srpska.
Zapravo, Milorad Dodik se toliko uspaničio pa se počeo baviti numerologijom i datumima.
Dakle, on koristi i onu zadnju mišiju rupu iz koje spinuje i odašilje najjeftiniju manipulaciju, koja je, valjda, i njemu samom smiješna. Nije đavo da su bivši pripadnici vojske Republike Srpske samo čekali prvi mart, pa da se pobune? Po Dodiku, izgleda, bunt bivših boraca nije stvar gladnih stomaka, odavno izgubljenog ponosa, socijalne nepravde, društvene marginalizovanosti, bijede i čemera, PTSP-a, nego pitanje numerologije?!
Tuzlanski centri moći
Ali ni to kao da nije dovoljno, pa se u arsenalu laži našla i legendarna priča o “prelijevanju protesta” iz Federacije. Predsjednik RS tako zaključuje kako nije tajna da postoje “strani centri moći” koji, kako je naveo, “sjede u hotelu u Tuzli i upravljaju određenim nevladinim organizacijama i medijima, sve sa ciljem da se destabilizuje RS”.
Aha. Znači opet ti “strani centri moći”, samo ovaj put iz nekog tuzlanskog hotela vrše invaziju na Republiku Srpsku? Paranoja i medijska pozornica dozvoljavaju prvom čovjeku Srpske da ispaljuje ovakve teorije zavjere. Jer, kad potpredsjednik Vlajki može na sedmičnoj bazi već godinama da se bavi nekakvim “narandžastim revolucijama”, što ne bi i Predsjednik ovako u nuždi odapeo jednu. Sebi za dušu i ljubav.
I ćorava koka…
Mada, Dodiku se mora priznati da u ovom galimatijasu manipulacija i polukonkluzija ima i valjanih zaključaka. On veli, misleći na borce:
“Njima je jasno da se na izborima, kada je u pitanju odnos političkih snaga u RS-u, ništa neće promijeniti. Zato žele da se RS prije izbora destabilizuje.”
I tu je apsolutno u pravu. Osnovni cilj je politički preživjeti do oktobra, a onda će već birokratsko-stranačka administracija odraditi svoj posao i vaspostaviti, pa… već vaspostavljeno stanje. Onda će Dodik moći da odahne i da kaže kako je opet i iznova demokratski poglavica. Sve ankete ukazuju da je to tako.
Samo, nezgodacija je što je do oktobra kao do Urugvaja, a gladna godina, što kaže narodni pojac, voli da se otegne. Kristalno je jasno Miloradu da ga samo izborne kutije i oktobar mogu spasiti, a ulica mu je najveći neprijatelj.
I neće štedjeti, da se razumijemo, nikoga Predsjednik Republike Srpske. Do sada je on lupao šamare “uličarima”, “šetačima” , “padavičarima”, “odmetnutim borcima”. Stoga i ne čudi neobična sigurnost i drčnost kojom se Dodik obraća javnosti i veli kako će policija uvijek i svugdje čuvati stabilnost RS.
Naravno, u sve ovo se uklapa savršen konstrukt u vidu knjige „Rušenje Republike Srpske, teorija i tehnologija prevrata“. Vlastima dobro dođe mantra prema kojoj pojedini mediji, računajući i BUKU, “podstrekivaju proteste u RS-u i edukuju pojedince da ih organizuju.”
Dodik, rušitelj Srpske
Ali, pogledajmo realnosti u oči.
Za sve što će se desiti u budućnosti biće zaslužan Milorad Dodik! Milorad Dodik će biti najodgovornija osoba za eventualni nestanak Republike Srpske. Pored toga što je bahatošću jednog balkanskog milionera navukao bijes svih kategorija društva (čitaj uniženog naroda Republike Srpske), Dodik je lažnim demagoškim konceptom obmanuo isti taj narod, i gurnuo ga u (samo)izolaciju.
Naime, sve ove godine se kroz njegov narativ provlači mantra – Manje BiH, više Republike Srpske. A, stvar je upravo obrnuta. Bez BiH, NEĆE biti Republike Srpske. Ne može je biti pod tim okolnostima ni po slovu Dejtona u koji se Dodik zaklinje. Bez BiH je besmisleno pričati o nekim entitetima i još besmislenije o ovlastima, suverenostima i nadležnostima.
A, na toj laži je Dodik kreirao svoju vladavinu. Na zamjeni teza i obmanama, začinjenim nacionalističkim steroidnim koktelom bazirala se dosadašnja moć, uticaj i vlast laktaškog autarha.
Pohlepa traži novu pohlepu, jedna doza nacionalizma traži drugu dozu, jedna doza separtaizma ište još veću….I sve tako dok socijalni organizam ne kolabira i ne uruši se u svoje izmađijane snove.
Zato i jeste Milorad Dodik najveća opasnost po opstanak Republike Srpske. Nisu to bivši borci, neki centri moći, federalni političari, strani plaćenici i domaći izdajnici…Nisu to mediji. Nije to BUKA. Ne, to je Dodik lično. Za njega je RS tek puki politički habitus, nomena iz koje crpi vlast i moć. To nije demografija, geografija, to nisu ljudi, barem ne pojedinci. Republika Srpska je banalizovana od strane Dodika do nivoa floskule. Floskule sa kojom se igra svaki dan, kojoj namjenjuje otcjepljenje, koju ulaže kao čip kada se neko buni protiv njega, floskule u koju se kune, koju navodno ljubi…
I zato, ako postoji neki plan za rušenje Republike Srpske, on postoji u podsvjesnom biću Milorada Dodika. Sve ostalo je kao i dosad, tek puka tlapnja, a knjiga „Rušenje Republike Srpske, teorija i tehnologija prevrata“, je najobičniji fašistički pamflet marginalaca sa dna kace.
Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru @dijalekticar