Grupa pravih srećnika, kako o njima pišu svjetski mediji, posjetiće pećinu čiji su zidovi prekriveni crtežima iz doba paleolita u okviru eksperimenta koji bi trebalo da utvrdi da li je Altamira spremna da ponovo primi posjetioce.
Od kraja februara do avgusta, nekoliko puta sedmično, odabrani posjetioci Muzeja Altamira, koji posjeduje vjernu repliku pećine, biće pozivani da posjete i pravi lokalitet. Njih petoro biće u prilici da učestvuju u vođenoj turi kroz pećinske prostore, koja traje 37 minuta. Tom prilikom moći će da uživaju u crtežima bizona na zidovima pećine, od kojih su neki stari i do 20.000 godina.
Odabrani posjetioci moraće da nose posebno krojena odijela, maske i cipele prije ulaska u Altamiru.
Planirano je da ukupno 192 posjetioca posjete pećinu do kraja projekta. Za to vrijeme naučnici će mjeriti temperaturu u pećini, procenat vlažnosti, nivo ugljen-dioksida i mikrobiološke kontaminacije. Krajnji rezultati trebalo bi da daju informacije o tome pod kojim uslovima bi Altamira mogla da bude ponovo otvorena za širu javnost.
“Altamira je veoma vrijedno mjesto koje ne bismo smjeli da izgubimo”, izjavio je za španski dnevnik “El Pais” Migel Anhel Revilja, bivši prvi čovjek španske autonomne pokrajine Kantabrije u kojoj se nalazi pećina. “Svaka poznata osoba koja dođe ovdje želi da posjeti pećinu. Čak sam i predsjednicima država, poput Žaka Širaka i Felipea Kalderona morao da kažem da to nije moguće.”
Dok se Altamira ponovo ne otvori, kako se svi nadaju, vrata za sve posjetioce, zainteresovani mogu da posjete njenu repliku u Muzeju Altamira. Međutim, upravnik muzeja Hose Antonio Laseras tvrdi da, bez obzira na to koliko je giganstka replika vjerna, ona ne može da vam pruži “emociju koja dolazi iz dubine Altamire”.
Eventualno otvaranje pećine, on po riziku poredi sa izlaganjem čuvenih Velaskezovih slika u Muzeju Prado u Madridu.
“Pristajemo i na rizik svaki put kada izložimo slike u muzeju. Svakako ne izlažemo te slike nasred trga, gdje ih svi mogu vidjeti, ali ih ne držimo ni zatvorene u prostorijama gdje ih niko ne može vidjeti. U pitanju je vrsta kontrolisanog rizika”, objašnjava on.
Lokalitet, koji se od 1985. godine nalazi na Uneskovoj listi kulturne baštine, bio je do sada zatvoren u nekoliko navrata. Prvi put se to desilo 1977. godine, nakon što su naučnici utvrdili da tjelesna toplota i nivo ugljen-dioksida koji dolazi od oko 3.000 posjetilaca dnevno, uništava pećinske crteže.
Pećina je potom nekoliko puta otvarana i zatvarana, da bi posjete konačno bile zabranjene 2002. godine, kada su uočeni tragovi buđi na crtežima.