Glavni grad, ali još nekolicina njih u Bosni i Hercegovini, danima već proživljava teške trenutke, uzrokovane masovnim protestima građana. Nekako istovremeno teške trenutke preživljavaju i novinari, jedni razapeti između potrebe da rade profesionalno i odgovorno i nemogućnosti da sebi objasne šta se zapravo dešava, a neki još više razapeti između različitih političkih i ideoloških matrica i zadaća, obećanja i očekivanja, od slućenih slavodobitnika ove iznenadne zbrke. O novinarima i medijima razgovaramo sa izvršnom direktoricom Vijeća za štampu, Ljiljanom Zurovac.
Aktualna dešavanja na našim ulicama postavili su pred medije nove izazove. Ima dosta sagovornika koji misle kako mediji uglavnom nisu dorasli i nisu reagovali kako je trebalo. Slažeš li se sa tim?
Zurovac: U biti ko je od nas dorastao ovakvim situacijama? Nije niko. I mediji su skočili u nešto što nije bilo očekivano da se će razviti takvim tokom i u takvim razmjerima, pogotovo ne kada je destrukcija u pitanju. Bilo je dosta pogrešaka. To je činjenica. Bilo je dosta kršenja profesionalnih odrednica, u smislu davanja prostora i jednostranog izvještavanja, davanja prostora onima kojima možda nije trebalo dati toliko prostora, u odnosu na drugu, ugroženu stranu.
Svi bi novinari trebali proći jedan poseban kurs izvještavanja u kriznim situacijama i izvještavanja o demonstracijama i sa demonstracija. Znamo da je bilo i povrijeđenih novinara, što je također danak neiskustvu izvještavanja u takvim situacijama. U prvim danima jesmo reagirali. Vijeće za štampu je poslalo apel medijima da se drže profesionalnih standarda jer u tako visoko emotivnoj situaciji jako je važno na koji će način mediji izvještavati, šta će reći, kojim tonom i sa kojim sagovornicima će poslati poruku, sa kakvim fotografijama. Svaki manipulativni naslov, bio namjerno tako napravljen ili ne, izaziva strah, paniku, dodatno uznemirenje kod građana, koji su već uznemireni. Svako takvo uznemirenje vraća nemila ratna sjećanja građanima BiH.
Svakako da i mediji imaju krucijalnu ulogu u održavanju onoga što je smireno i dostojanstveno, ono što bi trebalo biti u demonstracijama.
Naravno, nije na nama da na ovom mjestu analiziramo rad ovog ili onog medija, ali su u ovakvim situacijama, pod posebnom pažnjom oni najuticajniji printani ili elektronski javni servisi. Zapravo se između ovih velikih moglo zaključiti kakav haos vlada u našim medijima.
Zurovac: Stalno ponavljamo, kad god razgovaramo o stanju u medijima, svi mediji su preko svake mjere pod uticajem ili pod pokušajem uticaja ili pod pritiscima politike. U ovakvoj jednoj situaciji, gdje su bili ekstra angažirani mediji da izvještavaju o vanrednim situacijama, koje su se dogodile tokom demonstracija, bili su pod novim pritiscima. Svaka politička opcija je htjela iz „svoga medija“ da izvuče maksimalno više.
I urednici i novinari su u tom slučaju bili postavljeni između više vatri. Prvo između onoga što je profesionalna odgovornost, a ja bih rekla i jedina odgovornost prema građanima u BiH, da dobiju tačnu i fer informaciju, i onoga što neko želi da pusti kao informaciju putem tog medija. Ono što je zaštita svakog od medija, i novinara i urednika, jeste držanje profesionalnih standarda.
Ne mogu pravdati niti jedan odmak od profesionalnosti, pod bilo kakvim izlikama ili opravdanjima. Kada slušamo, posebno preko javnih servisa, što je jako bitno jer se oni najviše prate, vijesti ili na koji način su plasirani snimci sa demonstracija, onda se tačno vidi koja politička opcija putem tog javnog servisa, ili bilo kojeg medija, hoće dati svoju poruku, a ne ono što jeste.
Zapravo je fascinantna ta silna odanost tim političkim opcijama. Zagledanost u ideološke, a negdje i u nacionalne boje.
Zurovac: Upravo tako. Postoji strah, a u demokratiji straha ne bi smjelo biti. U demokratiji ne bi trebalo biti ni podilaženja politici, već onome što je građanska opcija i profesionalizam prije svega.
S raznim strana čuli smo optužbe kako demonstracije imaju nacionalne predznake, ali meni se čini kako su ovi predznaci izraženiji upravo u medijima. Podjela po etničim šavovima je očigledna.
Zurovac: Ne bih se upuštala u takve analize. Užasno sam apolitična osoba i držim se više meditacija, nego politike. Vrlo je vidljivo da su pojedini mediji to pokušali predstaviti sa nacionalnim predznakom, a u demonstracijama, koje su ljudi pokazali na ulicama, u bilo kojem gradu gdje se demonstracije odvijaju, nisam prepoznala, niti kao građanka, niti kao neko ko se bavi ovim našim poslom, da postoji bilo kakav nacionalistički predznak.
Posebno zanimljiv je, iz pozicije medijske zajednice, položaj dobronamjernih novinara, koji hoće ovo da prikažu u pravom stanju, da pokušaju da učestvuju u cijeloj to priči na jedan profesionalan način. Oni dolaze u sukob sa ljudima na terenu zato što nikom od novinara ne vjeruju.
Zurovac: Zar to nije tako u svakodnevnom izvještavanju? Ovo je jedna ekstremna situacija, gdje je sve podignuto više, pa se i to više izražava. Svaki novinar je profesionalan onoliko koliko želi da bude i slobodan je onoliko koliko sam odluči da može biti slobodan. Niko mu ne može nametnuti da mora biti neprofesionalan iz nekih razloga ili da ne postoji sloboda. Sloboda postoji. Rizik ove profesije je da budeš onakav kakav jesi. Možda i najveći. Ali svaki novinar, koji napravi manipulativnu informaciju, sa namjerom da na pogrešan način daje informaciju zbog bilo kakvog cilja, treba pogledati sam sebe u ogledalo i reći „bježi iz ove profesije“.
U vezi sa ovim događanjima, medijsku zajednicu, ali i dobar dio javnosti, iznenadio je zahtjev pravosudnih organa da mediji predaju tužilaštvima snimke, fotografije i tekstove, u cilju kako bi se dokumentovale optužbe u vezi sa terorizmom. Kako ocjenjujete taj potez?
Zurovac: To je zbilja bilo šokantno. Zatraženo je da se daju svi snimci, svi zapisi, sirovi materijali, fotografije, audio snimci, tekstovi prikupljeni u toku svih demonstracija. Mi smo, naravno, svi reagirali na takvo nešto kao jedan dodatni i žestoki pritisak na medije i zastrašivanje, ne samo ljudi u medijima, već i građana koji su učestvovali na demonstracijama. Mediji su na taj način stavljeni u jedan procjep da ne znaju šta raditi. Zaprijećeno im je visokim kaznama, zatvorskim kaznama. S druge strane imaju građane koje bi na takav način izdali.
Iz mnogo slučajeva u svijetu, znamo da su takvi snimci korišteni protiv ljudi u demonstracijama, koji su kasnije jako stradali. Saznali samo da je po Krivičnom zakonu to legalno i da se to može raditi, ali Zakon o krivičnom postupku se nigdje ne osvrće šta je sloboda medijskog izvještavanja i što je pravo medija da zadrži svoje materijale i svoje izvore, što je opet zagarantirano Zakonom o zaštiti od klevete. Svaki svoj izvor možeš i imaš pravo zaštititi.
Tužilaštvo to ima pravo tražiti u konkretnom slučaju, gdje je napravljeno teško kriminalno djelo, ali to ne znači da mediji trebaju dati sve materijale koje su imali pod takvim prijetnjama. Mislim da je to bilo zbilja promptno reagiranje tužilaštva, ali barem je tužilaštvo dokazalo da može promptno reagirati, kada hoće.
U cijelom svijetu ova zastrašujuća riječ terorizam podrazumijeva mnogo toga, što je mimo procesa i procedura. Možemo shvatiti i naše tužilaštvo da je iskoristilo taj pojam da napravi iznenadni, čini mi se, predaleki korak. Ipak je sve to došlo malo prerano. Demonstracije se nastavljaju, a dobar dio medija je zastrašen, ili barem na izvjestan način spriječen da duboko ide u sve to.
Zurovac: Mislim da je tužilaštvo vrlo svjesno, očito pod političkim instrukcijama, zastrašilo medije pitanjima terorizma ili nesuradnje u otkrivanju terorizma. Kada izvještavamo o ovim stravičnim demonstracijama koje se događaju u Ukrajini, demonstracijama koje su se događale u Francuskoj, Mađarskoj, uvijek su izvještavanja o demonstracijama o demonstrantima. Kada su kod nas gladni, obespravljeni i nezaposleni ljudi izašli na ulice, oni su postali huligani. To su neka mjerila koja jednostavno ne mogu da prihvatim. Ovo ponašanje tužilaštva, u takovoj jednoj situaciji, s takvim drastičnim prestrašivanjem i ucjenjivanjem medija, uopće nije bilo u redu.
Čak i ako je zahtjev bio utemeljen i ukoliko su ispoštovane sve procedure, on je bio kontraproduktivan.
Zurovac: On je bio pretjeran i on je bio vrlo smišljen i sa namjerom urađen u takvom trenutku da zastraši medije u daljem izvještavanju, kakav god da on jeste bio.
Tekst je preuzet sa RSE