Zemlje treba da rastu da bi ostale zdrave i uspješne, ali ne prebrzo, jer to povećava rizik od političke nestabilnosti. Veći broj stanovnika može značiti veću privredu (i veću vojsku), ali samo ako država može obezbijediti potrebnu infrastrukturu i usluge. Više ljudi znači veći pritisak na prirodne resurse, ali može značiti i više poslova, više izvoza, više prihoda od poreza.
Zbog svega navedenog, demografska kretanja su jako važna kada razmišljamo o budućnosti pojedinih nacija, ali i cijelog svijeta. Mapa pokazuje tekuće demografske trendove, prema podacima dobijenim iz izvještaja organizacije United Nations Population Fund za 2013. godinu. Plave zemlje su u porastu, dok tamno plave rastu izrazito brzo. Ljubičaste zemlje rastu sporo ili gotovo da stagniraju, sa manje od 1 odsto rasta stanovništva godišnje. Crvene zemlje se smanjuju, uglavnom zato što ljudi odlaze i/ili jer ne rađaju dovoljno beba, što može prouzrokovati ogromne probleme.
Napomena o podacima: Istraživači utvrđuju trendove rasta broja stanovništva uzimajući u obzir godišnji rast za svaku zemlju, između 2010. i 2015 godine. Za posljednje dvije godine radi se o predviđanjima, ali sa izuzetkom velikih ratova ili prirodnih katastrofa, takva kratkorična predviđanja smatraju se pouzdanima. U obzir se uzima broj rođenih, broj umrlih, kao i migracije stanovništva.
Podaci pokazuju nekoliko značajnih trendova.
Istočna Evropa je demografska katastrofa
Kada se broj stanovnika smanjuje, to je loše iz nekoliko razloga. Prvo, to znači da broj stanovnika ne raste, što je zaista potrebno kako biste održali zdrav rast privrede. Drugo, to znači da opada broj radno sposobnog stanovništva, te da će sve više dominirati stariji ljudi. Stariji ljudi uglavnom ne rade, a koriste daleko više socijalnih usluga, pa će porasti potreba za takvim uslugama, dok se smanjuje broj ljudi koji plaća iste. To je recept za katastrofu.
Većina zemalja u kojima opada broj stanovništva nalaze se u Istočnoj Evropa, gdje je natalitet veoma nizak, a mnogo ljudi odlazi iz zemlje u potrazi za boljim životom. Neke post-sovjetske zemlje se smanjuju i do 0.8 odsto godišnje. To je mnogo.
Broj stanovništva opada i u zemljama kao što su Njemačka, Japan i Kuba, ali tek za 0.1. odsto godišnje. Međutim, očekuje se dramatično ubrzan pad broja stanovništva u Japanu.
Japan je treći u svijetu po privredi. Očekuje se da će pad broja stanovništva i sve starija populacija izazvati ozbiljne probleme toj ekonomiji, koja je takođe opterećena velikim javnim dugom. Neki ekonomski analitičari su zabrinuti da bi zemlja mogla zapasti u demografsku krizu, koja bi mogla prerasti u ekonomsku krizu. Ironično je da bi mnogi ljudi željeli emigrirati u Japan i Njemačku, što bi ublažilo njihovu demografsku muku, ali obje zemlje imaju strogu politiku koja ograničava imigraciju.
Veliki rast u Subsaharskoj Africi
Gotovo sve zemlje sa rastom od preko 2 odsto nalaze se u Africi. Broj rođenih je izrazito visok. Ljudi žive duže jer se zdravstveni standardi popravljaju. Kontinent postaje stabilniji i mirniji, što znači da je manje ratova, gladi i prirodnih katastrofa. Svi ovi trendovi se dešavaju istovremeno i mogli bi potpuno transformisati Afriku.
Nevjerovatni rast u Africi mogao bi značiti veliku šansu za tamošnje države, kao i veliki rizik.
Prirodni resursi neće biti dovoljni, što može dovesti do nestabilnosti, a što više ljudi bude selilo u gradove, porašće potreba za socijalnim uslugama. Neobično visok broj rođenih je loša stvar i zbog toga što su veliki broj majki djevojke uzrasta od 15 do 19 godina. Mlade majke izložene su većem zdravstvenom riziku, kao i njihova djeca, a i manje su šanse da će dobiti obrazovanje i posao.
Nastavlja se rapidan rast na Bliskom Istoku
Na arapskom Bliskom Istoku posljednjih godina neobično veliki postotak stanovništva čine mladi ljudi. To je bilo problematično jer kada veliki broj mladih ljudi istovremeno dostigne radnu dob, bliskoistočne ekonomije ne mogu obezbijediti dovoljno radnih mjesta. U kombinaciji sa zastarjelim autoritarnim režimima u regiji, to je recept za političke nemire. To se smatra i jednim od glavnih faktora nemira od 2011. godine. Sa stanovništvom koje i dalje brzo raste, ovakav trend bi se mogao nastaviti neko vrijeme.
Najveća stopa rasta je u Omanu, sa vrtoglavim godišnjim rastom od 7.9. Bogati Katar ima stopu rasta od 5.9 odsto, što je takođe izrazito visoko, ali ova mala država može iskoristiti svoje ogromno bogatstvo u nafti i gasu da izdrži takav rast. Međutim, Jordanu bi godišnja stopa rasta od 3.5 odsto, u kombinaciji sa siromaštvom i velikom prilivom izbjeglica iz Sirije, mogla donijeti političku nestabilnost.
Imigracija ublažava demografski pad na Zapadu
Ako pogledamo Evropu i Sjevernu Ameriku, broj rođenih je prilično nizak, većinom skoro blizu nule. To su loše vijesti; dok je prebrz rast stanovništva loš, zemlje ipak žele određen rast. Očekuje se pad u broju stanovništva u velikom broju zemalja; Njemačka je možda samo prethodnica prijetećeg trenda demografskog pada zapadnih zemlja.
Izuzeci od ovog trenda su zemlje koje imaju mnogo imigranata: Irska, Island i Norveška su iznad 1 odsto prosječnog godišnjeg rasta. Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države, iako obojene ljubičastom, imaju 0.6 odsto i 0.8 odsto godišnjeg rasta. Radi se o maloj godišnjoj razlici, ali dugoročno to može predstavljati ogromnu razliku.
Rast u Istočnoj Aziji se usporava
Nakon demografske eksplozije, Istočna Azija usporava rast broja rođenih. Ne tako davno, zemlje kao što su Kina, Južna Koreja i Burma bile bi tamno plave na ovoj mapi. Međutim, javno zdravstvo je poboljšano u ovom zemljama, ljudi žive duže i manje je umrlih, što znači da opada broj rođenih u Istočnoj Aziji.
To je, u određenoj mjeri, zdravo. Kao što su kineske vođe znale kada su uvele kontroverznu politiku jednog djeteta, stanovništvo je raslo brže nego što su ekonomija i vlada mogli izdržati. Opasnost će nastati ako se nastavi spori rast stanovništva, jer Istočna Azija postaje bogatija (bogatiji ljudi uglavom imaju manje djece), jer onda zemlje kao što su Kina i Južna Koreja dugoročno rizikuju demografsku krizu poput one u Japanu.
Tekst je preuzet sa Washingtonpost-a, za BUKU prevela i prilagodila Milica Plavšić