‘Jevrejske sekte koje su živjele u Palestini u to doba i čekale su ratnika-Mesiju kojeg je obećalo proročanstvo stalno su podizale oružane pobune tokom prvog stoljeća’, govori Atwill.
‘Kada su Rimljani iskušali sve konvencionalne oblike ratovanja bez uspjeha, okrenuli su se psihološkom ratovanju. Zaključili su kako je najbolji način da zaustave jevrejske misionare razviti privlačan sistem vjerovanja.
Tada su izmislili priču o ‘miroljubivom Mesiji’. Umjesto da podržava rat, ovaj Mesija pozivao je na okretanje drugog obraza i poticao Jevreje da ‘daju caru carevo’ i plaćaju porez Rimu.’
Atwill ne vjeruje kako je Isus utemeljen na jednoj osobi koja je stvarno živjela u to doba.
‘Mogao bi biti jedini izmišljeni lik u književnosti čiju je cijelu životnu priču moguće povezati s drugim izvorima. Jednom kada smo otkrili te izvore, jednostavno ništa ne preostaje.’
Do svojih zaključaka Atwill je došao dok je proučavao ‘Ratove jevreja’, jedini preživjeli historijski tekst o Judeji iz tog vremena, koji je pisan na temelju ličnih iskustava.