Saša Grej (1988), bivša porno zvezda, napisala je erotski roman. Ili
Saša Grej zaista ume da piše ili je imala odličnog urednika, jer je
Juliette Society (Grand Central Publishing, Njujork 2013) mnogo više od
pisanog materijala za masturbaciju, kako obično na ovu vrstu literature
gledamo. Juliette Society je priča o seksualnosti, preciznije, ženskoj
seksualnosti, još preciznije, o ženskoj seksualnosti u eri
postfeminizma, interneta, pornografskih sajtova i BDSM klubova, mesta
specijalizovanih za seksualne prakse dominacije i potčinjavanja.
Glavna junakinja Ketrin, na završnoj godini fakulteta za film, u
srećnoj je vezi sa Džekom, takođe studentom, koji danonoćno radi u
predizbornoj kampanji za senatora Boba de Vila. Zbog Džekove
iscrpljenosti, međutim, njihov seksualni život je nepostojeći, što
Ketrin čini frustriranom. Poznanstvo sa Anom, devojkom koja zarađuje
snimajući klipove za BDSM sajtove i aktivno učestvuje u životu BDSM
zajednice, odvodi Ketrin na egzotičan i mračan put istraživanja svoje
seksualnosti, granica između zadovoljstva i bola, kontrole i
podređenosti.
Ovo nije 50 nijansi sive. Ketrin nije naivna školarka koja se stidi
sopstvenog seksualnog uzbuđenja. Naprotiv, čitajući Juliette Society,
čitalac stiče utisak da je reč o odrasloj ženi od dvadeset i nešto, koja
ima odrasle želje i traži način da sebi te želje ispuni. Opisujući
scene seksa i Ketrininih seksualnih fantazija, Grej koristi eksplicitan
jezik, onaj koji odrasli ljudi obično koriste kada pričaju o seksu.
Komični pokušaji metaforičkog govora o seksu ne postoje, sve je na
tanjiru, jer “vulgarnost i uzbuđenje su dve strane istog novčića”, kaže
Ketrin. I još – “Pristajem samo na kurac. Penisu je mesto na času
biologije, a svako ko mi ponudi ‘đoku’, ‘pevca’, ‘batinu’ ili ‘koplje’,
može slobodno da ga zadrži u gaćama.”
Svakome ko je iole upućen u pornografski opus Saše Grej, ovakav
pristup nije iznenađenje. Zapravo, stranice knjige u kojima se opisuje
seks najviše liče na prepričavanje scena iz njenih filmova. “Prljav
jezik” je obavezan deo njenog nastupa, a bog i fanovi znaju koliko je
Grej u stanju da priča tokom seksa, čak i sa punim ustima.
Počev od toga kako Ketrin izgleda, šta studira, do puta koji prelazi
istražujući sopstvenu seksualnost, nema sumnje da je Grej glavnu
junakinju napravila prema sopstvenom liku. Za neupućene: tokom pet
godina u pornografskom biznisu, Saša Grej je postala neprikosnovena
zvezda američke porno-industrije, a za tu karijeru nisu je preporučili
ogromne grudi (koje i nema) i prazna glava (kao što je često slučaj),
već isključivo, iako može da zvuči smešno, jer je reč o pornografiji –
talenat i seksualna radoznalost. Gledajući stvari koje je Grej radila
pred kamerama, iole stidljivija osoba pocrveni, a nisu isključeni ni
napadi gađenja i mučnine. Ona je, međutim, i to je očigledno u svakoj
sceni koju je snimila, uživala u svakoj sekundi, a jedna je od
najzaslužnijih za to što je BDSM žanr prešao u pornografski mejnstrim.
Upravo je takva i Ketrin. U literaturi i filmovima sa sličnom
tematikom, kojih nije malo, glavni junaci, vođeni svojim mračnim
seksualnim porivima, uvek završe tragično, ili je krajnja poruka da sa
njima nešto nije u redu, da su defektni, devijantni i da ih to navodi da
srljaju i da na kraju plate cenu svoje nastranosti. Ovde to nije
slučaj, jer je Saša Grej put istraživanja svojih “mračnih” opsesija
prešla pešaka, a knjiga je posvećena svima onima koji su, kaže autorka,
za istraživanje svoje seksualnosti imali na raspolaganju samo knjige i
filmove. Zato obiluje referencama na literaturu i kinematografiju, od
Biblije i Markiza de Sada, do Građanina Kejna i Lepotice dana.
Iz upotrebe ove poslednje, jasno je i kako je Grej, sa svojim
pornografskim iskustvom, postala ikona poslednjeg talasa feminizma u
Americi. Belle de jour, kontemplira Ketrin, naslov je neprevodiv na
engleski; lepotica dana zvuči joj kao ponuda restoranskog menija, kao
“danas na jelovniku”, komad mesa na tanjiru, dehumanizovano žensko meso
koje treba da zadovolji mušku seksualnu glad. Iako su žene svesnije nego
ikada pre svoje seksualnosti, Grej ne zatvara oči pred činjenicom da se
na žensku seksualnost i dalje gleda sa osudom. Zato je u Juliette
Society važna epizoda o tinejdžerki koja se odlučuje na samoubistvo kada
momak u kog je imala poverenja, bez njenog znanja postavi snimak
njihovog seksa na internet, a ona prođe tipičnu “slut-shaming” torturu
na Fejsbuku, što je agonija koju milioni devojaka proživljavaju
svakodnevno.
Na putešestviju kroz BDSM klubove i seksualne perverzije, Ketrin
uviđa ono što je u vezi sa seksom poznato u literaturi valjda još od
Biblije – da je seks igra moći, dinamika odnosa kontrole i podređenosti.
Ketrin će spoznati svoje granice i zato je kraj za nju srećan: vraća se
svom pređašnjem životu sa Džekom, a njene seksualne avanture njihovoj
vezi daju novi kvalitet, onaj koji je nedostajao. To se ne može reći za
Anu, koja stalno traži nova, sve opasnija i opasnija uzbuđenja i umire
tako što biva slučajno zadavljena tokom bizarne sado-mazo igre.
Poenta je jasna: nije reč o potčinjavanju ili uspostavljanju kontrole nad partnerom, već nad sobom i sopstvenim željama.
Tekst je preuzet sa Vremena