Kafa sve vrijeme! Bosanci vole kafu i za njih je normalno da u kafiću s prijateljima sjede i po nekoliko sati i pričaju. Kada smo tek stigli u Sarajevo, sjedenje uz kafu duže od 20 minuta činilo nas je anksioznim. Do kraja našeg puta, zatekli smo se da i mi sjedimo u kafiću četiri do pet sati – napisala je Keti u svom blogu, što je prenio i Stejt department.
Njena strast prema kulturi, jeziku i hrani savršeno se uklopila sa bh. običajima, navodi Keti, a kao najupečatljiviji dio svog istraživanja u BiH izdvaja učenje bosanskog jezika. Osjećala se ponosno kada je jednog jutra s gazdaricom kod koje je stanovala razgovarala na bosanskom.
– Samo smo izvadile posuđe iz mašine za pranje, ona me tada upitala za fakultet i šta želim studirati. To nije bio poseban razgovor onima koji su bili s nama, ali meni je to mnogo značilo. Imala sam pravi razgovor s “mamom-domaćinom”, nešto što nismo bile u stanju učiniti ranije – navodi Keti.
Druženje s ovom bh. porodicom pomoglo je Keti da nauči cijeniti raznolikosti. Rad za opće dobro postao je važan dio njenog rasporeda. Volontirala je u sirotištu, penzijskom centru, što joj je pomoglo da pobjegne od stereotipa.
– Bosna me mnogo promijenila. Sada sam više otvorenog uma i pokušavam razmišljati malo drugačije nego što sam to radila prije – dodala je Keti.
Preuzeto sa avaz.ba