Bh. političari stare garde decenijama se održavaju u blatu kojim su se dobrano okoristili. Očekujem da me Skupština razriješi naredne sedmice, kaže u intervjuu za Oslobođenje Damir Marjanović, ministar nauke, obrazovanja i mladih KS-a.
Studenti FPN-a, sa posebnog magistarskog studija i dalje čekaju stav Fakulteta o tome da li će njihove diplome biti priznate. Čeka se i drugostepena presuda. Kako riješiti sudbinu 626 mladih ljudi?
Drago mi je da ste postavili ovo pitanje, jer se prije nekoliko dana pojavila jedna slobodnija i nepreciznija interpretacija osobnoga stava koja je mogla biti protumačena da je Ministarstvo već donijelo neke odluke i prije pravomoćne presude. Dakle, stvar je vrlo jednostavna, Ministarstvo mora da čeka pravomoćnu presudu i postupiće isključivo po njoj. U međuvremenu smo dobili tražene informacije od trenutnog Upravnoga odbora ovoga fakulteta i dodatno mišljenje samoga predsjednika UO, ali i informacije od sadašnjega dekana na osnovu kojih smo dobili uvid u ono što se desilo, koga smatraju odgovornim i šta poduzimaju da riješe sudbine nekoliko stotina mladih ljudi. Dali smo jasnu instrukciju: osnovni zadatak Fakulteta jeste da na sudu pokaže da je znanstvena i univerzitetska vrijednost ovih diploma neupitna. Fakultet se obavezao da o svim svojim aktivnostima po ovom pitanju redovno obavještava studente ovoga programa. Ako presuda kaže da je Fakultet dužan da vrati novac kandidatima, onda će to Fakultet morati i uraditi, no sačekajmo šta će sud da odluči.
Pravomoćna presuda
Ukoliko se potvrdi prvostepena presuda, koja kaže da su diplome ništavne, kakva sudbina očekuje FPN i ljude koji su ga tada vodili sa prof. Mirkom Pejanovićem na čelu? Sud je rekao da je nezakonito naplaćeno oko 3,5 miliona?
Svaka pravomoćna presuda koja bi eventualno rezultirala materijalnom ili nekom drugom štetom prema studentima ili fakultetu jasno bi otvorila pozivanje na odgovornost osoba koje su učestvovale u njenom stvaranju. Očekujem da bi sam Fakultet u tom slučaju pokrenuo zakonom propisane procedure protiv eventualno odgovornih osoba, bez obzira na to da li se radilo o tadašnjem dekanu, nekome drugome iz menadžmenta ili tadašnjeg UO. Ako to Fakultet ne uradi, Ministarstvo sigurno hoće i neće biti pošteđen niko, bez obzira na to kako se zove i iz koje institucije dolazi. No, da ne bismo više nagađali, jednostavno moramo sačekati pravomoćnu presudu.
Izjava predsjednika DF-a o tome kako treba uzeti oružje u ruke ako RS pokuša da se otcijepi, dočekana je na nož. Da li je to zaista tek pokušaj pridobijanja dijela bošnjačkog glasačkog tijela pred izbore 2014?
Jedan od principa koji smo uspostavili u Demokratskoj fronti jeste iskrenost u svakoj izjavi i čvrsto stajanje iza svega onoga što se kaže. Tako ocjenjujem i izjavu gospodina Komšića – isključivo kao iskreno izneseno mišljenje na postavljeno pitanje, a ne kao neki politički populizam i privlačenje dijela glasača. S druge strane, taj princip iskrenosti daje mi za pravo da poručim da je zveckanje oružjem zadnja stvar koja treba Bosni i Hercegovini danas. To je ostatak jedne politike koja je prevaziđena bez obzira na to sa koje strane dolazila. Mladim ljudima ne trebaju nikakvi novi ratni pokliči niti licemjerna zgražanja oponenata koji se “čude” nekim izjavama, a iza kamera trljaju ruke, jer su dobili materijal za svoje zastarjele koncepte i priče kojima će i u budućnosti prepadati potencijalne glasače. Mladima treba zveckanje dobrim projektima i novcem koji će zaraditi svojim radom. Treba im pružiti model koji njihovu budućnost mijenja nabolje, a ne konstantno uvlačenje u prošlost i zakopavanje u blatu koje većina bh. političara stare garde decenijama brižljivo održava i koji su se tim blatom dobrano okoristili. Dolazim iz generacije koja je bila uvučena u rat i koja je skoro prepolovljena lošim političkim odlukama svojih roditelja i ljudi koje su oni tada birali. Kao otac, profesor i čovjek mogu samo reći da mi ne pada na pamet da generaciju moga sina i drugih sinova i kćerki guram u ono što smo mi prošli. Koncept u koji vjerujem je BiH, a model u koji vjerujem je da dobrom voljom, razgovorom, dogovorom i uspješnim projektima možemo napraviti ovu zemlju takvom da svi njeni stanovnici žele da žive u njoj, jer jednu zemlju u biti čine svi, ali baš svi njeni građani, zar ne?
Da li to znači da se razilazite u stavovima koje iznosi predsjednik stranke iz koje dolazite? Zar nije malo rano za raskol?
Ne razumijem o kakvom raskolu govorite? Zašto treba da začudi nekoga kada ljudi u jednoj stranci imaju različito mišljenje o istim stvarima ili, još bolje, modele rješavanja istoga problema. Pa to je bit funkcioniranja jedne moderne stranke i to je model koji težimo uspostaviti u Demokratskoj fronti. Ja se ne moram slagati sa svime što moje kolege iz Predsjedništva govore, ali svakako moram uvažavati njihove argumente i obratno. To i jeste smisao demokratije, barem su tako mene učili u školi. U krajnjem slučaju, DF ima jedan jedini cilj, napraviti ovu zemlju boljom za sve građane bez obzira na to bili oni Srbi, Bošnjaci, Hrvati, Romi, Jevreji ili, jednostavnije, napraviti ovu zemlju boljom za sve Bosance i Hercegovce.
Član ste Predsjedništva DF-a. Gledajući sadašnje koalicije, pa i ovu u Sarajevskom kantonu, koga vidite kao partnera nakon izbora 2014? U SDP-u tvrde da im je Komšić napravio štetu, ali da ona nije nepopravljiva…
Hajde da jednu stvar konačno raščistimo, Demokratska fronta nije ni u kakvoj koaliciji u Kantonu Sarajevo. Damir Marjanović je došao na poziciju ministra kao prof. dr. Damir Marjanović i tamo realizira svoje aktivnosti bez ikakvoga uplitanja Demokratske fronte kao političkoga faktora. Dakle, sve moje odluke su isključivo moje i ničije druge! Nekome je to teško povjerovati, ali tako je kako je! S druge strane, o izborima, a posebno o koalicijama je još rano govoriti i sve bi bilo špekulacija, a meni špekuliranje baš i ne leži. Ne poznajem strukturu SDP-a, tako da ne mogu komentarisati i neke eventualne “štete” o kojima govorite. Kolegama iz SDP-a, ali i iz drugih stranaka, želim puno uspjeha u njihovom daljem radu i svakako ću uvijek pozdravljati i podržati svaku dobru ideju iz koje god partije da dođe, jer partije i partijska pripadnost su nebitne kada se trebaju naći rješenja za životne probleme.
U septembru se bira jedinstveni UO Univerziteta u Sarajevu, ukidaju se odbori po fakultetima. Zastupate li stajalište rektora da UNSA treba dokazane, sposobne ljude iz raznih oblasti, a ne iz različitih partija? Ima li pritisaka?
Kao i u svakom poslu pritisci postoje i uvijek će ih biti. Već sam rekao da ću insistirati da 6 članova koje bude izabrala Vlada budu stručnjaci koji će povesti Univerzitet u dalji napredak. Stranačke, rodbinske i bilo kakve interesno-grupne pripadnosti ne smiju biti kriterij izbora ovih ljudi. Znam da zvuči pomalo naivno ili nemoguće da ministar nema neke svoje podobne kandidate, ali tako je kako je, svidjelo se to nekome ili ne. Jedina podobnost koju prepoznajem je stručnost i to sam već rekao članovima komisije za izbor, koji imaju zadatak da od svih aplikanata pronađu 6 najboljih. Siguran sam da će ti članovi komisije profesionalno uraditi posao. Očekujem da kolege sa UNSA urade isto i stoga me raduje stajalište rektora koje navodite.
Ostavka je neopoziva
Da li ste povukli ostavku i ako niste, zašto još radite?
Ostavka je podnesena i nije i nikada neće biti povučena. Čekam da me razriješi Skupština Kantona Sarajevo jer je ona jedina koja može postaviti ili razriješiti jednoga ministra. Očekujem da će se to desiti na nastavku prekinute sjednice koji će se desiti sljedeće sedmice, tj. krajem augusta. Do tada sam plaćen da radim svoj posao i radit ću ga kao i prvoga dana. Drugačije ne znam! Na kraju, ne vidim razlog ili način da Skupština ne prihvati moju neopozivu ostavku. To jednostavno nije opcija. Nisam stavio mandat na raspolaganje, nego podnio ostavku. Očekujem da će u septembru KS već imati novoga ministra za obrazovanje, nauku i mlade.
Tekst je preuzet iz Oslobođenja