Iz tog razloga dolazi do produžavanja krize identiteta, pa navodi da mladi u BiH doživljavaju krizu identiteta i u dvadesetim, pa čak i u tridesetim godinama.
-Identitet podrazumijeva stvaranje jedinstvenog JA, onoga što ja zaista jesam i kako se ostvarujem u društvenoj zajednici, te kako me drugi posmatraju. Određena moja karakteristika je dio identiteta onog momenta kada me drugi ljudi počnu doživljavati kroz tu karakteristiku – objašnjava Šetić.
Prisutne krize rezultiraju neprilagođenim oblicima ponašanja, koji mogu biti nekorisni i devastirajući.
U tom smislu, tvrdi da je mladima kako u BiH, tako i u dijaspori važno približiti pojam identiteta, da razumiju šta to u psihološkom smislu znači, kako se taj identitet razvija i kada nastaje kriza identiteta.
Navodeći da se identitet razvija od rođenja i tokom cijelog života naglašava da s jedne strane postoje shvatanja koja kažu da je on urođen, a s druge ona po kojima je identitet nešto promjenjivo.
– Istina je negdje između. Zapravo, postoje ljudi kojima je izuzetno važno porijeklo i oni identitet po porijeklu prihvataju kao takav i nepromjenljiv. Međutim, postoje ljudi kojima, posebno nacionalni identitet ne predstavlja nešto posebno važno – kazao je.
Mladi u bh. dijaspori stoga se, ističe, trebaju što češće sastajati u matičnoj domovini i da se radi na izgradnji upravo njihove vezanosti identiteta s BiH.
Odgovarajući na pitanje Fene zašto je to važno navodi „da su mladi bh. dijaspore veliki resurs koji ne koristi država“.
– Omladina iz BiH svuda u svijetu je veoma obrazovana i to je resurs koji BiH može iskoristiti za svoj rast i razvoj. To se najbolje vidi u sportu, gdje imamo dosta reprezentativaca koji nisu uopšte rođeni u BiH, koji po dolasku u bilo koju reprezentaciju ne znaju dobro govoriti bosanski jezik, ali pri tome vidimo šta znači pronaći taj resurs i iskoristiti ga za promociju države – kaže Šetić.
U vremenu krize, naglašava psiholog Šetić, je pohvalno što sve više mladih prepoznaju psihologa kao nekog ko im može dati podršku, odnosno pomoći u rješavanju njihovih životnih problema.
– Veća tendencija da mladi dolaze kod psihologa ne mora biti pokazatelj da mladi imaju više problema, nego da su mladi bolje educirani u smislu gdje trebaju tražiti pomoć – pojašnjava on.
Takvo iskustvo za psihologa nisu imale starije generacije, te podsjeća da su osobe koje su tražile psihološku pomoć u većini slučajeva stigmatizirane.
Jedna od društveno stigmatiziranih tema u BiH još je seksualnost, o kojoj se ne govori javno, odnosno samo u uskim krugovima.
– Seksualni identitet kod mladih je još tabu tema. Veoma rijetko mi se mladi obraćaju za takvu vrstu pomoći. Naime, mladi se plaše govoriti o toj temi jer bi mogli biti od društvene zajednice u kojoj žive negativno obilježeni i diskriminisani – potvrdio je Šetić.
S obzirom na to da je prvi studij psihologije u BiH otvoren tek 1989. godine na Univerzitetu u Sarajevu, a zatim 1994. i drugi, u Banjoj Luci studenti iz BiH studirali su u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani.
Osim Sarajeva i Banje Luke, budući psiholozi danas mogu studirati i u Mostaru, na Palama i na određenim privatnim fakultetima.
-Iako su posljednjih godina prijemni ispiti veoma posjećeni u BiH, mali broj zapravo studira i završava studij psihologije – istakao je na kraju razgovora za Agenciju Fena Remzija Šetić, psiholog u Domu zdravlja Stari Grad.
Prvi psiholozi u BiH počeli su raditi 1959. godine, a prvo psihološko društvo osnovano je 1964. godine i imalo je oko 25 članova.