Taj milionski posao povjeren je banjalučkoj kompaniji “NITES”, u kojoj je jedan od šefova sin direktorke “Elektrokrajine” Banjaluka, Seke Kuzmanović, inače prije srpskog člana Predsjedništva BiH, Nebojše Radmanovića. Još se nije slegla prašina ni oko nabavke brojila na daljinsku komandu “Elektrokrajine” od istog tog preduzeća u kojem je na jednoj od najviših funkcija–šefa za razvoj softvera, zaposlen Kuzmanovićkin sin–Vladimir Petrović, a “NITES” i dalje nesmetano konkuriše na javnim tenderima.
Poslovanje “Elektrokrajine” u proteklom periodu, u najmanju ruku je sumnjivo, jer iako u tom preduzeću tvrde da su distributivni gubici u prošloj godini smanjeni za 30 gigavat časova u odnosu na 2011. godinu i da su iznosili 15,37 odsto, to preduzeće već godinama bilježi najviši procenat distributivnih gubitaka, a i dalje je prisutan visok stepen krađe električne energije, koja se odvija pod pokroviteljstvom rukovodstava elektrodistribucija.
Dušan Bjelajac, iz Podrašnice, kod Mrkonjić Grada, dobio je račun za struju za februar 2009. godine u iznosu od nevjerovatnih 131.715 KM. Toliko ne troše ni najveća preduzeća u RS! Bakir Frcić, iz Banjaluke, prošao je još gore jer je za isti mjesec po računu „Elektrokrajine“ trebalo da plati 159.000 maraka. Po istom receptu rađeno je i u prijedorskoj Elektrodistribuciji. Tamo su na tri kućna brojila prošle godine ispostavili račune u ukupnom iznosu 442.090 KM, za šta je uredno plaćeno 61.000 KM PDV-a! Upućeni tvrde da je u pitanju sofisticirani vid pljačke.
Mahom se radi o gastarbajterima čije su kuće mjesecima prazne i utroška struje nema, ili o Bošnjacima koji su se iselili tokom rada pa sada žive u skandinavskim i drugim zemljama Evrope. Ovi računi nikada ne budu plaćeni, jer ih nakon što se uradi završni račun jednostavno otpišu u “Elektrokrajini”. Kada se vlasnici pojave, oni reklamiraju te račune, a službenici u elektrodistribucijama ih storniraju. Problem je u tome što „Elektrokrajina“ na te račune uredno plati PDV, da bi sve bilo kako treba i da bi prevara uspjela, a to je još jedno bacanje para!
Prema našim saznanjima, kada je izvršni direktor „Elektrokrajine“ za ekonomska pitanja, Miroslav Soldat, upozorio Željka Kovačevića, koji je tada bio direktor „Elektrokrajine“, da se radi o krivičnom djelu, pretrpio je oštre kritike, a slična priča se nastavila i sa sadašnjom direktorkom, Sekom Kuzmanović. Zbog protivljenja uzimanju kredita od 10 milona evra i prijetnje da će podnijeti krivične prijave za sve nezakonitosti, Kuzmanovićeva je Soldata, početkom decembra prošle godine, smijenila zajedno sa još dvojicom izvršnih direktora, za tehničke i pravne poslove, Nenadom Šukalom i Dujkom Komljenovićem.
Njih trojica su mjesec dana ranije uputili pismo Nadzornom odboru „Elektrokrajine“ u kojem su optužili Seku Kuzmanović da izmjenama statuta i sistematizacije pokušava da stvori paralelni sistem upravljanja i da ih u svemu zaobilazi kao izvršne direktore, bez čijeg potpisa, po statutu, ne bi mogla da donese ni jednu značajniju odluku. Na teret joj stavljaju nepotizam kod zapošljavanja, prijem radnika bez neophodnih kvalifikacija, onemogućavanje provođenja postupaka javnih nabavki i angažovanje trećih lica za izvođenje radova bez propisane procedure.
U seriji sumnjivih poslova koji su obilježili mandat bivšeg i sadašnjeg direktora „Elektrokrajine“ je i kupovina struje. Drugi sin Seke Kuzmanović, Danilo, jedan je od vlasnika preduzeća “Mega Elektrik” sa 30 % vlasničkog udjela. U vlasništvu “Mega Elektrika” je hidroelektrana Žiraja, kod Teslića, koja se bavi proizvodnjom električne energije.
Slučajno ili ne, baš od njih “Elektrokrajina” kupuje struju.