Ništa tog sunčanog četvrtka, 6. juna u jutarnjim satima nije slutilo da ću u zgradu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ući nešto iza 9.30, a izaći tek naredni dan, u petak, 7. juna, u 4.00 ujutro i to posredstvom evakuacije zajedno sa oko 250 stranih državljana, 1.500 uposlenih u institucijama BiH te rukovodstvom i zastupnicima u Predstavničkom domu, njih 30-tak.
Predstavnički/Zastupnički dom PS BiH inače, stvara probleme novinarima prilikom izvještavanja, jer se glasanje o tačkama dnevnog reda obavlja po završtku kompletne rasprave. Uglavnom to bude ne prije 18 sati. Često se zna desiti da to bude i koji sat kasnije, tako da za mnoge sve to više nije vijest – završeni su centralni dnevnici na TV-ima, a prva izdanja novina koja idu po BiH već budu u štampi. Ali, ostati do 4.00 ujutro bilo je duže nego kada je u proljeće, aprila 2006. pao Aprilski paket u parlamentarnoj proceduri, u Predstavničkom domu. Tada smo iz zgrade izašli iza 2.00 ujutro.
Zajedničko za oba rano jutarnja izlaska iz zgrade je identično – nije prošao ni Aprilski paket 2006, a ni usvojene izmjene i dopune Zakona o jedinstvenom matičnom broju BiH 2013.
Kada sam oko 9.30 sati došao na glavni ulaz zgrade institucija BiH zatekao sam majke sa djecom u kolicima koje su razgovarale sa tri zastupnice SDP-a: Danijelom Martinović, Nerminom Zaimović-Uzunović i Nerminom Ćemalović.
Majke su dostojanstveno razgovarale i molile za pomoć djeci Bosne i Hercegovine. Zastupnice su obećale pomoći. Predložit će izmjene i dopune Zakona o JMBG po hitnom postupku na sjednici koja počinje pola sata kasnije, u 10.
Razgovaram sa nekim od okupljenih i sve su sretne da je tromjesečna Belmina Ibrišević dobila matični broj shodno privremenoj odluci Vijeća ministara BiH o utvrđivanju registracionih područja za jedinstveni matični broj donesenoj dan ranije, u srijedu 5. juna. No, traže konačno rješenje: zakonski kako nakon 180 dana nakon isteka odluke opet ne bi zapali u sličnu situaciju – da djeca nemaju matične brojeve.
Poslanici ulaze u salu nešto iza 10 sati i sve izgleda normalno. Odmah nakon što je predsjedavajući Denis Bećirović (SDP) pročitao kako izgleda korigovani dnevni red, za riječ se javlja predsjedavajući Kluba SDS-a Mladen Bosić i traži novu tačku: izmjene i dopune Zakona o JMBG BiH na tragu privremene odluke Vijeća ministara BiH.
Nakon njega isti prijedlog, ali s rješenjem da se samo uklone sporni nazivi općina u ime tri kolegice traži i zastupnica Nermina Zaimović – Uzunović. nastaje problem: shodno Poslovniku u proceduri ne mogu biti dva rješenja koja tretiraju istu materiju. Na to upozorava i poslanik Stranke za BiH Beriz Belkić.
Već oko 10.30 sati daje se pauza, nakon koje se više nikada svi poslanici neće vratiti u salu za sjednice.
U dva navrata zasjeda Prošireni kolegij: bez rezultata – nema suglasnosti ni oko jednog prijedloga izmjena i dopuna Zakona o JMBG. Predsjedavajući Kluba zastupnika HDZ-a BiH Mate Franjičević mi kaže kako je predlagao da se razmatranje oba prijedloga odloži, te da se traži od Vijeća ministara BiH da do 15. juna izađe sa jedinstvenim, kompromisnim rješenjem, koje bi poslanici razmatrali na novoj sjednici 17. juna.
U dvosatnoj pauzi razgovaram sa zastupnicima ali ništa ne naslućuje dramatičan tok. Direktor Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH Petar Kovačvić mi prilazi i poziva da narednih dana sjednemo na kafu te razmotrimo izmjene i dopune Zakona o slobodi pristupa informacijama BiH čiji je prijedlog izazvao burne reakcije i osude javnosti.
U zgradi Parlamentarne skupštine BiH u to vrijeme održava se godišnja skupština Ekonomskog foruma za jugoistočnu Evropu na kojoj prema evidenciji registracije učestvuje 300 osoba, od kojih oko 250 stranih državljana iz brojnih zemalja regije i Evrope.
Da se nešto ozbiljnije dešava van zgrade saznajemo malo prije podne kada stiže informacija da je ambasador Azerbejdžana u BiH koji je učestvovao na skupu pod otežanim okolnostima napustio objekat.
Treći prošireni Kolegij se pokušava okupiti oko 13 sati, ali ovaj puta bez kvoruma. Pristiže vijest u holu da se predstavnici iz Republike Srpske “ne osjećaju sigurno i cijene kako nema uslova za nastavak zasjedanja. Žele što prije napustiti Sarajevo”.
Ova informacija je izazvala komešanje u zgradi i već tada je bilo jasno da od zasjedanja tog dana, u četvrtak – nema ništa.
Ostaje nekako nezabilježena izjava zamjenika predsjedavajućeg Kluba SDA Šemsudina Mehmedovića koji je rekao da Kolegij nema kvoruma, te da se odluke ne mogu donijeti, ali i poručio da “svi oni koji su imali namjeru da demonstriraju eventualno zbog nekih drugih razloga – zgrada PS BiH nije mjesto za to već negdje drugo”.
Zastupnica SDS-a Aleksandra Pandurević na Twitteru stavlja status kako “su protesti ispred Parlamenta djelo bošnjačkih partija i da prozivaju Srbe. Zgrada je blokirana”.
Nakon što je postalo jasno da sjednice neće biti, a nakon što tri sata niko ništa nije zvanično saopštavao poslanici SBiH Beriz Belkić i Azra Hadžiahmetović uzimaju materijale iz sale: niko ih više nije vidio. Pojavila se informacija da su napustili zgradu.
Kako se situacija usložnjavala zgradu su pokušali da napuste i članovi Centralne izborne komisije BiH koji su prisustvovali sjednici da bi obrazložili izvještaj te državne institucije Stjepan Mikić i Ahmet Šantić. No, ubrzo se vraćaju i saopćavaju kolegama Branku Petriću, Ireni Hadžiabdić i Novaku Božičkoviću da su vraćeni i da se iz zgrade – ne može.
Potvrdio je to i izaslanik u Domu naroda PS BiH Martin Raguž (HDZ 1990) koji je oko 13 sati pokušao napustiti zgradu radi odlaska na snimanje Dnevnika D na FTV i puta na stranačku kantonalnu skupštinu u Mostar. I on je vraćen. No, do 12 sati nekako se i izlazilo iz zgrade i vraćalo, bar su tako tvrdili pojedini uposlenici institucija BiH. Tvrdilo se da je to činio i predsjedavajući Kluba SDA Asim Sarajlić, nakon čega je uslijedilo prepucavanje u zgradi da su protesti u režiji SDA, dok su neki bili stava da iza svega stoji SDP”. U holu na prvom spratu sam zatekao i Damira Mašića (SDP), ministra obrazovanja i nauke Federacije BiH koji je kao gost bio u zgradi.
Nakon što je stigla vijest izvana – da više niko ne može ni unutra ni van, osim novinarskih ekipa sa pokazivanjem press akreditacije, iako ni to nije išlo baš najjednostavnije, nastala je panika.
Izašao sam na plato zgrade institucija BiH kako bih vidio šta se dešava. Pokušao sam kontaktirati sa demonstrantima okupljenim na ulazu pored Filozofskog fakulteta i ukazati im da se u objektu nalaze određeni diplomati i oko 250 stranih državljana te da bi bilo dobro da isti budu pušteni jer bi to moglo imati negativne posljedice. Nije bilo razumijevanja: poruka je niko ne može iz zgrade- “neka i stranci vide kako je nama u BiH”. Već tada je bilo jasno da zahtjevi nisu bili samo usvajanje Zakona o JMBG nego da se radilo o izlivu opšteg nezadovoljstva građana stanjem u BiH.
A, poslanici iz RS-a su se oko 13 sati naime, povukli u kabinet zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma PS BiH Milorada Živkovića (SNSD) i tamo ostali gotovo do ponoći. Panično su tražili evakuaciju. Predsjedavajuća Zajedničke komisije za odbranu i sigurnost Dušanka Majkić (SNSD) zvala je direktora SIPA Gorana Zupca, Himzu Selimovića, direktora Direkcije za koordinaciju policijskih struktura BiH, pa čak i EUFOR, ali bez uspjeha. Čak je Selimoviću izdavala naredbe gdje da rasporedi jedinice. Plan evakuacije je bio spreman, ali je trebalo da neko potpiše da policija dejstvuje. I nije bilo jasno koja – MUP Kantona Sarajevo, Direkcija, specijalci MUP-a FBiH. Ogorčena Majkić je poručila Zupcu i Selimoviću da će tražiti njihovu smjenu.
Živković za medije iz RS-a daje zvaničnu izjavu koja se nešto ranije čula u hodnicima “nema uslova za nastavak sjednice – predstavnici RS-a se ne osjećaju sigurno”.
Nakon što je uz pomoć tjelohranitelja uspio napustiti zgradu predsjedatelj Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda poslijepodne šalje odluku kojom traži žurnu upotrebu policije radi “sprečavanja slobodne kretanja”. U međuvremenu iz zgrade je nestao i ministar pravde Bariša Čolak.
Nakon što se u poslijepodnevnim satima završila godišnja skupština Ekonomskog foruma za jugoistočnu Evropu situacija je postala još napetija: ni 250 stranih državljana nije moglo napustiti zgradu. U panici su počeli zvati ambasade svojih zemalja i govoriti kao su “zatočeni”. Niko im zvanično nije rekao o čemu se radi.
Članica CIK-a BiH Irena Hadžiabdić kaže mi u razgovoru kako je sramota da se kao taoci drže visoki gosti iz inostranstva i strani državljani: “i mi smo gosti u zgradi, ali eto nekako bi lakše podnijeli da bar oni izađu”.
Iako je u poslijepodnevnim satima postojao zahtjev za žurno policijsko djelovanje ništa se nije dešavalo: situacija se samo usložnjavala iz minute u minutu.
Nestalo je hrane. kasno poslijepodne neko je odlučio da se iz magacina iznesu bar sokovi i voda kako bi se podijelila gostima koji su bili po stepenicama, u kancelarijama, salama, svuda.
U više navrata mi je tokom poslijepodneva prišao određeni broj uposlenika u institucijama BiH da mi saopšti kako su im djeca ostala u obdaništima, kod rodbine, prijatelja, komšija i kako se za njih brinu.
– Imali smo simpatije i davali podršku onim koji su se okupili ispred zgrade jer su u pravu, ali sada više ne. Da su nas pustili da izađemo, mnogi od nas bi im se priključio u traženju da se Zakon o JMBG usvoji. Mi smo ovdje samo zaposlenici sa malim platama koji ništa i ni o čemu ne odlučuju. Zar smo i mi krivi, pitali su uposlenici.
Mnogi su upravo od novinara tražili da ih izbave iz zgrade. Ja sam to učinio za dvije novinarke koje su izvještavale sa godišnje skupštine Ekonomskog foruma. Pojedini uposlenici su čak bili spremni pristati da nose stative kamermanima samo kako bi napustili zgradu. No, niko se nije smio usuditi na taj čin, jer svako u odijelima i sakoima naišao bi na povike i negodovanja okupljenih i pozivima: ne dajte im proći.
Shvatio sam da su okupljeni napravili dvije greške: što nisu pustili iz zgrade oko 250 stranih državljana, i bar uposlenike u institucijama BiH nižeg ranga. Vjerovatno bi na taj način zadobili više simpatija.
Dobivam poziv kolege i urednika Nikole Markovića za gostovanje u Dnevniku 2 BHT-a u 22 sata. No, razmatramo mogućnosti kako izaći iz zgrade i vratiti se posebno s obzirom da će biti mrak i da će tada biti još teže. U razgovoru sa urednicom IPP-a BHT-a Suzanom Stambol dogovaram kako je najbolje da se izravno javim linkom ispred zgrade.
U međuvremenu, situacija se u zgradi usložnjava. Strani državljani žele napolje, Službe obezbjeđenja im ne mogu garantirati siguran prolazak.
Predstavnici demonstranata ulaze na pregovore sa zamjenikom ministra sigurnosti BiH Mladenom Ćavarom i sekretarom zajedničke Službe PS BiH Feridom Buljubašićem, ali nakon saznanja da se sjednica neće održati i da zakon neće biti usvojen po povratku to saopštavaju okupljenim koji odlučuju ostati.
Stiže i informacija da je poslaniku SNSD-a Slavki Jovičiću Slavuju loše. Na stepenicama je i jedan Nijemac koji boluje od raka i hitno treba ljekarsku pomoć. Tu je i jedna trudnica.
Izlazim i molim demonstrante na ulazu kod Filozofskog fakulteta da puste kola hitne pomoći i pruži se pomoć onim kojima je potrebna. Jovičića koji je krenuo da se evakuiše demonstranti vraćaju, a kolima hitne pomoći izlazi trudnica i oboljeni Nijemac.
U objekat ulazi doktorica i medicinski tehničar koji će nakon toga pružati ljekarsku pomoć na uspostavljenom punktu prizemlja u holu zgrade Parlamenta BiH.
Prvi mrak svjedoči da se situacija neće tako brzo riješiti. Dmonstranati ne odustaju. Rizik za pokušaj napuštanje zgrade postaje još veći.
U 21.15 pretrčavam plato zgrade i dolazim do drugog kraja gdje je smješten link TV-a. Nešto iza pola deset uživo se javljam za vanredne vijesti FTV-a, a potom u 22.15 i za Dnevnik 2 BHT-a.
Prenosim stanje iz zgrade institucija BiH i kažem svoje mišljenje: da će zadržavanje oko 250 stranih državljana poslati negativnu sliku BiH u svijet, te da su poslanici iz RS-a u kabinetu Živkovića i da su rekli kako više neće dolaziti u Sarajevo i da se bojim blokade rada institucija BiH.
Kako je nedostajalo organizacije i reda na demonstracijama vidljivo je i iz činjenice da sam dočekan riječima: nedajte mu da prođe, eno političara, izašao si iznutra – ti si njihov, što nisi sa nama.
Srećem Dženanu Alađuz, direktoricu Infohausa koja pokušava da ukaže na nužnost zadržavanja mira i prisebnosti. Kasnije će mi reći da sam te noći bio glas razuma. Zajedno smo upravo taj dan, u četvrtak, sa još nekolicinom građana javno pozvali Eduna Džeku da vrati diplomatski pasoš koji je dobio dan ranije, te da na taj način iskaže svoje opredjeljenje i svrsta se na stranu djece čija su prava na normalan život i djetinjstvo ugrožena od 12. februara kada je odlukom Ustavnog suda BiH suspendovan član 5. Zakona o JMBG BiH, odnosno od kada se on do 6. juna nije izdavao, bar u FBiH.
Ono što sam mogao primijetiti tokom izlaska te noći jeste da su pojedini pokušali zloupotrijebiti građane i da su se tu našli nakratko: samo kako bi dali izjavu za medije. Kasnije su odlazili. Potvrdile su mi to brojne kolege, ali i TV snimci.
Po povratku u zgradu sa poslanikom Zijadom Jagodićem (SDA) borio sam se za komad pice koje su nekako stigle u objekat jer čitav dan nisam jeo. Picu smo bratski podijelili sa brojnim strancima.
Na hodnicima su se ponovno pojavili zastupnici iz RS-a: Lazar Prodanović (SNSD), Drago Kalabić (SNSD), Petar Kunić (DNS), ali i ministar civilnih poslova Sredoje Nović.
Kako se ni u ponoć nije ništa dešavalo na evakuaciji koja se obećavala od poslijepodne, grupa stranih državljana popela se na drugi sprat i ultimativno zatražila oslobađanje.
Zamjenica direktora Službe za zajedničke poslove Meliha Jahjaefendić je mogla samo saopštini kako se radi sve na tome da se što prije izmjeste sigurno iz zgrade.
Uporno su stranci ponavljali kako su protesti unutrašnja stvar BiH i da oni samo žele napolje, svojim kućama.
Prvi sati novog dana donose veći nemir i pokušaj grupe stranih državljana da razvale vrata i po cijenu da stradaju izađu napolje. Služba osiguranja ih zaustavlja, a smiruju i kolege.
Prišla mi je predstojnica Ureda predsjedatelja Vijeća ministara BiH Željana Zovko i pitala zašto mediji ne izvještavaju o zatočavanju stranaca u zgradi i talačkoj krizi?!
Vrata zgrade PS BiH su inače, od ponoći potpuno zatvorena – niko niti ulazi niti izlazi.
Guverner Centralne banke BiH Kemal Kozarić sa kojim razgovaram nešto iza ponoći nudi svoju ostavku u zamjenu za to da strani državljani napuste zgradu. Dramatično upozorava kako će propasti brojni ugovori dogovoreni u četvrtak na skupu, te da će se sve negativno odraziti na investiranje u BiH.
Razgovaram i sa Igorom Soldom, djelatnikom Centralne banke BiH. Saznajem da je baš taj dan, u četvrtak, imao namjeru otići do matičnog ureda i za svoje dijete staro 40 dana izvaditi konačno matični broj – nije uspio.
Kada je oko 3.30 sati stigla vijest da ubrzo slijedi evakuacija svi su odjednom bili na stepenicama. Došle su specijalci koji su napravili koridor od zgrade Parlamenta BiH (ulaz za ekonomat prema Filozofskom fakultetu), kroz ulicu Mustajbega Fadilpašića i Vilsonovog šetališta, preko mosta Suade Dilberović i Olge Sučić do zgrade OHR-a.
Evakuacija je započela u 3.45 sati i okončana u 4.00. Svi zatečeni u objektu izašli su kroz podrum. Za neke je okončana talačka kriza, ali brojni su bili sretni što nije došlo do težih incidenata i neželjenih posljedica.
S druge strane mosta Suade Dilberović i Olge Sučić nakon evakuacije srećem profesora Antu Domazeta zastupnika SDP-a koji mi se zahvaljuje na “glasu razuma koji sam širio posredstvom TV- ekrana i pozive na smirivanje situacije”.
Ipak, novi dan, nakon što je svanulo nije unio ohrabrenje. Počela su politička prepucavanja. Štete po svim osnovama će se još dugo zbrajati, a građani BiH i dalje biti bez Zakona o JMBG, ako visoki predstavnik za BiH Valentin Inzko, kao što je to obećao u prvim satima petka ispred zgrade institucija BiH – stvar ne uzme u svoje ruke.