Generalna skupština UN odredila je da se 5. jun obilježava kao Svjetski dan životne sredine, jer je to datum kada je 1972. godine počela Konferencija o zaštiti životne sredine u Štokholmu.
Tada je na Konferenciji naglašena potreba uspostavljanja ravnoteže između potreba čovječanstva i ograničenih mogućnosti koje planeta može pružiti. Na skupu su predstavnici 113 država priredili zajedničku izjavu o potrebi međunarodne saradnje radi zaštite životne sredine.
Proteklih nekoliko decenija obilježavanjem ovog dana nastoji se podstaći globalna svijest o okolini, te jačati politike zaštite okoline u cijelom svijetu.
Podsjetimo da su dosadašnja obilježavanja Svjetskog dana zaštite životne sredine bila označena temama poput zaštite zemlje, vode, ozonskog omotača, šuma, sprečavanja širenja pustinja, podške održivom razvoju, zelena ekonomija, klimatskim promjenama i slično.
Prirodu treba čuvati, jer nemamo “drugu u rezervi”
Globalno središte 2013. godine za obilježavanje WED-a je Mongolija, a Sarajevo je izabrano za domaćina WED-a za evropsku regiju.
KAMPANJA PROTIV GUBITKA HRANE
Temom obilježavanja ovogodišnjeg Svjetskog dana životne sredine “Misli.Jedi.Štedi.” sprovodi se kampanja protiv otpada i gubitka hrane koja nas potiče da smanjimo otpad od hrane, odnosno količinu neiskorištene hrane koja gubi prehrambena svojstva, ali i prestaje biti resursom koji se može obnoviti.
Iz Zavoda za statistiku Republike Srpske povodom današnjeg dana istaknuto je da trećina ukupno proizvedene hrane u svijetu svake godine se ne iskoristi i završi kao otpad. Prema podacima Organizacije UN za hranu i poljoprivredu /FAO/ 20.000 djece mlađe od pet godina dnevno umire od gladi.
Gladni se mogu nahraniti
“Pri nastajanju otpada od hrane nepotrebno se crpe prirodni resursi u značajnoj mjeri, što ima negativan uticaj na životnu sredinu. Cilj ovogodišnje kampanje je podstaknuti svakog pojedinca da svojim svakodnevnim postupcima doprinese globalnoj uštedi hrane, novca i smanjenju uticaja proizvodnje i potrošnje hrane na životnu sredinu. Najznačajniji efekat takvog ponašanja bio bi stvaranje svijeta u kome bi svaki pojedinac imao dovoljno hrane”, ističe se iz Zavoda povodom ovog dana.
ŽIVOTNA SREDINA
Životna sredina predstavlja sve ono što nas okružuje, odnosno sve ono sa čime je direktno ili indirektno povezana čovjekova životna ili proizvodna djelatnost. Prirodna sredina predstavlja njoj blizak pojam, pri čemu ovdje ne moraju biti prisutne aktivnosti čovjeka, niti on mora imati direktnih uticaja. Ipak, u pogledu tehnološkog napretka, razvoja industrije i sve većeg uticaja čovjeka na globalnom nivou na prirodu i ekosisteme, ova dva pojma dolaze u sve bližu vezu.
Zagađenje zemlje, mora i vazduha, nestajanje biljnih i životinjskih vrsta, globalno zagrijavanja i nuklearne prijetnje ne mogu se više ignorisati jer i te kako utiču na životnu sredinu. Međutim, ignorisanje tih problema je i dalje prisutno, a to potvrđuje podatak da se ništa radikalno ne mijenja po pitanju samog stila života savremenog čovjeka koji i dalje nastavlja da iskorištava prirodu i na taj način crpi sve resurse sa kojima svijet raspolaže. Već je pedesetih godina prošlog vijeka postalo jasno da se putem kojim se krenulo ne može nastaviti, međutim, poražavajuće je da tim putem i dalje koračamo.
Vrtoglav uspon nauke i tehnologije u XX vijeku promijenio je način života više nego ikad ranije, pa se u savremenoj nauci kao osnovna karakteristika današnjice navodi promjena; promjena u izumima, promjena u stilu života, promjena u svemu. Ranije su se promjene dešavale sporo.
Jedna generacija u toku svog života nije doživljavala neke veće novine, a razlika između samog načina života kod različitih generacija nije bila velika. Danas jedna generacija u toku svog života prolazi kroz mnogo promjena koje su uvjetovane naučno-tehničkim razvojem i nesavjesnim korištenjem tih dostignuća, koji svojom radikalnošću mijenjaju stil života. Takav način života najdirektnije utiče na Planetu i dovodi do njenog ugrožavanja, iako bez njenog postojanja naš život ne bi bio moguć.
U društvenim naukama, često se ističe da je savremeni čovjek preuzeo lik boga koji smatra da je svemoguć, ali postavlja se pitanje do kada će se tako moći ponašati? Filozof Hans Georg Gadamer, u svom djelu Evropsko nasleđe, kad promišlja o obnovi nagrižene Planete, sa zebnjom se pita da li možda griješimo kad mislimo da je ona moguća.
Ekolozi upozoravaju na opasnosti koje prijete prirodnim resursima
STANJE ŽIVOTNE SREDINE JE SVE LOŠIJE
Miodrag Dakić, predsjednik Centra za životnu sredinu iz Banjaluke rekao je da je veoma očito da je svijest o životnoj sredini na niskom nivou, jer stanje životne sredine je sve lošije, a aktivnosti koje se poduzimaju na ovom planu su daleko od dovoljnih da bi se sačuvala životna sredina za buduće generacije.
“Štaviše, institucije koje su nadležne za zaštitu životne sredine prečesto rade upravo aktivnosti koje su štetne po životnu sredinu. Veoma dobar primjer je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, koje je i organizovano na način da u samom ministarstvu imamo očit sukob interesa između sektora građevinarstva i ekologije, tj. zaštite životne sredine. U situaciji kakvu imamo, da je ministar zainteresovan samo za ciljeve u oblasti građevinarstva, dešava se ubrzana degradacija životne sredine i prave se kompromisi sa mjerama za zaštitu životne sredine. Na taj način vlada RS djeluje suprotno ciljevima održivog razvoja, što se hitno treba mijenjati”, rekao je Dakić za BUKU.
Napominje da je teško izdvojiti neki od problema sa kojim ase zaštita životne sredine suočava, jer su različite oblasti povezane i imaju uzročno-posljedičnu vezu.
“Trenutno je možda najveća opasnost po prirodne resurse koji se prodaju ili daju pod ugovorima za koncesije, a u kojima nisu obezbjeđene dovoljne mjere zaštite. To se prije svega odnosi na vodu, zemljište i šumu, ali tu su i neobnovljivi izvori energije kao što su ugalj i druge rude. Takođe, veoma malo se radi na zaštiti vrijednih prirodnih područja od dalje devastacije i zaštiti vazduha, posebno u urbanim sredinama i okolini velikih postrojenja, kao što je Rafinerija nafte u Brodu”, kaže Dakić.
Napominje da zaštiti životne sredine i provođenju principa održivog razvoja treba pristupiti sistemski, tj. potrebni su kvalitetni planovi, strategije, zakoni i institucije koje će ih provoditi.
“Nama sve to nedostaje, a tamo gdje postoje planovi i zakoni prečesto se uopšte ne primjenjuju ili se primjenjuju samo djelomično. Zaštita životne sredine i principi održivog razvoja moraju da uđu u sve druge sektorske strategije, a moramo i da imamo okvirnu strategiju održivog razvoja, te efikasne mjere da se prati provođenje tih planova i zakona. Sada imamo na sceni situaciju da se planovi i zakoni donose, a kada se ne primjenjuju, nemamo inspekcijske i sudske institucije koje mogu obezbjediti da se ti zakoni i planovi poštuju. Sve je podređeno krpljenju finansijskih rupa u budžetu i interesima investitora. Ukoliko želimo da svojim potomcima ostavimo životnu sredinu koja je bar djelimično zdrava za život, hitno moramo mijenjati pristup, prije svega kao građani koji će staviti do znanja institucijama da je zdrava životna sredina nešto što smatraju vrijednim da bi se na ovakav način uništavalo”, zaključuje Dakić.
LOKALNO I GLOBALNO
Čovjek tokom svojih aktivnosti kao što su urbanizacija ili eksploatacija mijenja prirodno okruženje i to često tako što narušava to okruženje, a kao rezultat takvih aktivnosti dolazi do narušavanja ekosistema i klimatskih promjena na lokalnom i globalnom nivou.
Banjaluka: Nekad park, danas gradilište
Urbanizacija, betonizacija i zagađenje jesu procesi na koje čovjek u savremenom društvu računa od rođenja, a u zemljama, posebno tranzicijskim kakva je naša, gdje ne postoje zakonske regulative zaštite prirode ona se uništava na najstrašniji mogući način. Uzmimo na primjer Banjaluku koja je oduvijek bila okarakterisana kao grad zelenila, a koja se tokom posljednje decenije pretvorila u grad betona i stakla. Slučaj sa Picinom parkom koji je Banjalučane digao na noge tokom prošle godine i spremnost vlasti da jedan gradski park žrtvuju u korist zgrade jasno govori o nesavjesnom odnosu prema zelenilu, okolini, životnoj sredini i uopšte cjelokupnoj prirodi.