Na odjeljenju za intenzivnu njegu banjalučkog porodilišta od 22. maja do 19. juna 1992. godine umrlo je 12-oro novorođenčadi zbog nedostatka kiseonika koji nije mogao da bude dopremljen iz Beograda jer je Savjet bezbjednosti UN zabranio let nad teritorijom BiH. Sedam dana nakon smrti posljednje bebe, Vojska Republike Srpske uspostavila je koridor sa Srbijom.
U banjalučkom Kliničkom centru tada je rođeno 14 beba kojima je bio neophodan kiseonik, ali im, nažalost, nije mogao biti dopremljen.
Kiseonik za djecu nije dostavljen uprkos brojnim apelima javnosti i činjenici da su svi zvaničnici Unicefa i međunarodnih humanitarnih organizacija bili upoznati o teškoj situaciji u kojoj se nalazila banjalučka Klinika za dječije bolesti.
Trinaesta beba je preživjela, ali je bitku za život izgubila nakon 13 godina, a četrnaesta beba ima posljedice koje će nositi cijelog života.
Skulptura “Život” izgrađena je u centru Banjaluke u znak sjećanja na 12 beba, ali i kao podsjetnik i pomen svoj djeci koja su stradala u proteklom ratu.
Skulptura je svojevrsni zapis o ovom tragičnom događaju, koji nikada ne smije izblijediti iz pamćenja, kao ni žrtve koje su podnijele majke tek rođenih beba Dušanka Đukić, Živka Knežević, Fatima Dedić, Željka Tubić, Zilha Murica-Delić, Safeta Medić, Nađa Puška, Dragoslava Marić, Milena Sandić, Dragica Komljenović, Maida Đuran i Grozda Rauš.