Udruženje građana “Genesis project” osnovano je u Banjaluci početkom 1997. godine. Ovo udruženje preko svojih profesionalaca, volontera i opredjeljenih pojedinaca već 16 godina pomaže djeci i mladima u ostvarivanju prava na slobodan i pravilan psiho-fizički razvoj bez obzira na njihovu rasnu, etničku, vjersku pripadnost i bez obzira na njihove psiho-fizičke mogućnosti i potencijale.
Svoje humanitarno-edukativne projekte realizuju najvećim dijelom uz podršku UNICEF-a BiH, Njemačke fondacije SHL iz Berlina, Razvojnog programa Ujedinjenih nacija, Ambasade Kraljevine Holandije u BiH, Delegacije Evropske komisije u BiH, itd. a uz odobrenje Ministarstva prosvjete i kulture Vlade Republike Srpske i kantonalnih Ministarstava obrazovanja/prosjete, širom Federacije BiH.
Za portal BUKA uradili smo zajednički intervju sa Dijanom Pejić i Azrom Talić iz Udruženja građana „Genesis Project“.
Koje projekte/aktivnosti Genesis projecta biste izdvojili kao najvažnije i čime se najviše ponosite?
Od projekata koje smo do sada realizovali izdvojili bismo sljedeće: „Upozoravanje na opasnost od mina i neeksplodiranih ubojnih sredstava u osnovnim školama“; „Sigurno okruženje za djecu u podjeljenim školama Srednjebosanskog kantona/ kantona Središnje Bosne”; „Podrška dječijim inicijativama, izgradnja mira i tolerancije“; „Rastimo zajedno“ , „Prevencija vršnjačkog nasilja, rodno zasnovanog nasilja i nasilja uvjetovanog upotrebom oružja“, „Šta odrasli ne razumiju?”- edukativne radionice za mlađe adolescente o temi „Prevencija širenja HIV-a/AIDS-a“.
Najviše se ponosimo projektima koji su fokusirani na kreiranje sigurnog okruženja za djecu i suzbijanje nasilje nad i među djecom.
Dijana Pejić, Genesis Project
Možete li nam reći nešto više o radu u “podijeljenim školama”?
Izuzetno smo ponosni napretkom koji smo napravili u takozvanim “podjeljenim školama” odnosno u “dvije škole pod jednim krovom”, koje postoje u nekoliko kantona Federacije BiH, a taj fenomen je naročito prisutan u nacionalno duboko podjeljenim lokalnim zajednicama u srednjebosanskom kantonu/kantonu središnje Bosne. Upravo u tim školama smo, kroz proteklih nekoliko godina, uspostavili i unaprijedili komunikaciju među podjeljenim etničkim grupama, Hrvatima i Bošnjacima.
Podijeljene škole su dvije škole (dva pravna tijela koja postoje pod istim krovom) u istoj zgradi, a slijede dva različita nastavna plana i programa: bošnjačka i hrvatska, a u kojem su djeca i nastavni kadar strogo odvojeni na osnovu njihove nacionalne i vjerske pripadnosti. Dijete je osnovni korisnik obrazovanja i veliki dio društva Bosne i Hercegovine pokušava još više otežati obrazovni proces, jer pokušava usporiti razvoj, kako bi se spriječilo dijete da razmišlja otvoreno i da formira vlastitu kritičnu tačku gledišta. Najtužnije što smo prepoznali je da se djeca koriste kao sredstvo za produbljivanje sukoba i promociju netolerancije i segregacije. Zdrav razum, logika i instinkt nam govore da stvari nisu kao što bi ih željeli nama predstaviti.
Opšti cilj naših projekata je stvoriti sigurna školska okruženja u školama kroz realizaciju različitih obrazovnih i pedagoških aktivnosti u razrednim zajednicama. Cilj je obrazovati direktne korisnike o mirnom rješavanju sukoba i komunikacijskim vještinama i potaknuti korisnike da organizuju zajedničke akcije.
Bavite se problemima djece i mladih u BiH. Kakav je, prema Vama, položaj ovih generacija kod nas? Koji su njihovi najveći problemi?
Djeca i mladi koji odrastaju u sadašnjoj BiH, rođeni su poslije rata i odrastaju u porodicama koje su prošle kroz restruktuiranje identiteta, oružane sukobe, progon i druge vrste izazova. BiH je fascinantan primjer zemlje u kojoj su pojedinci stjerani u „zgusnutu“ istoriju i kod kojih je naglašena potreba za definisanjem vlastitog identiteta. Definiciju vlastitog identiteta, naročito nacionalnog i religioznog bh narodi shvataju kao očuvanje sigurnosti svojih porodica i integriteta vlastitih temeljnih odnosa. Ne možemo ignorisati činjenicu da mladi odrastaju uglavnom u ovakvim porodicama i da pohađaju škole čiji vaspitno obrazovni sistemi njeguju iste vrijednosti. Mlade generacije u BiH odrastaju u takvom društvu koje se ne bavi problemima modernizacije vaspitno – obrazovnog sistema, u društvu koje ne ulaže dovoljno u izgradnju škola i vaspitno – obrazovnih ustanova i koje ne potiče stvaralaštvo, kreativnost i progres.
Šta je potrebno uraditi da se njihov položaj poboljša i na taj način da se popravi život djece i mladih?
Kao prvo smatramo da je potrebno promijeniti sveukupne društvene odnose u BiH tako da se posebna važnost da vaspitno-obrazovnom sistemu i konstrukciji univerzalnih, savremenih i poticajnih nastavnih planova i programa koji će uvažiti sve potrebe mladih generacija i sva njihova prava. Takođe smatramo da je potrebno aktuelizirati stvarlački koncept vaspitanja, odnosno, vaspitanje bez prinude i kazne i bez spoljašnje motivacije kao glavnog motivacionog faktora. Potrebno je raditi na vaspitnim modelima koji ne podrazumijevaju praveliko štićenje od rada, upotrebu verbalizma i zloupotrebu imitatorskih oblika učenja.
Mladi, kao i sve ostale generacije u BiH opterećeni su teškim uslovima života i opštim siromaštvom. Koliko te okolnosti utiču na djecu i mlade osobe; na njihov život i razvoj?
Teška ekonomska situacija u BiH i opšte siromaštvo koje opterećuju porodice sigurno da utiču na djecu, mlade osobe i njihov razvoj. Očevi i majke ili su u situaciji da dugo izbivaju iz domova da bi zaradili za egzistenciju ili su u situaciji beznađa i frustracije zbog nedostatka novca. Takođe postoji još jedan fenomen koji bi možda najlakše interpretirali kroz misao da je „interes i potrošnja“ ideja vodilja savremenog čovjeka. Savremeni čovjek u nedostatku drugih vrijednosti pronalazi zadovoljstvo u kupovini i u potrošačkom stilu života. Danas je za sve potreban novac, a „light“ motiv današnjeg društva je da je novac početak i kraj svake priče. Prateći ovu ideju djeci šaljemo jasnu poruku da su na prodaju i dobrota, ljubav, znanje, sposobnost, vještine, duhovnost i tako dalje. Novac je postao vrhunska vrijednost savremenog čovjeka i savremeni čovjek ne bira sredstva da do novca dođe. Dakle, da zaključimo, BiH jeste opterećena teškim uslovima života, ali je takođe pod uticajem ideje da ne postoji ni jedna moralna niti vječna vrijednost koja bi mogla zaustaviti savremenog pohlepnog čovjeka da na bilo koji način dođe do novca.
Azra Talić, Genesis Project
Kroz medije djeca i mladi „bombardovani“ su reality emisijama, kičom, skandalima, spektaklima. Kako mlade naraštaje odbraniti od uticaja takvih programa i vrijednosti koje se kroz njih propagiraju?
Čovjek je društveno biće i bez čovjeka „čovjek nije čovjek“. Samo u interakciji sa ljudima čovjek može da razvije svoje socijalno biće, svoje emocije, stvaralački potencijal i da postigne maksimum svog intelektualnog razvoja. Današnje društvo nudi mladim generacijama virtuelni svijet u kojem je „sasvim moguće“ odrastati. Djeca se danas mogu igrati bez djece, komunicirati bez prisustva drugih osoba, voljeti, stvarati, maštati i to sve pritiskom na dugme.
Djeca nisu sposobna da reality emisije posmatraju kao poseban sociološki fenomen i sa emotivnom i intelektualnom distancom. Djeca se identifikuju sa likovima iz ovih emisija, prihvataju njihove sisteme vrijednosti, te pokušavaju da skandale i spektakle ugrade i u svoje živote. Mlade generacije se projektuju u živote drugih, imaju osjećaj dvosmjerene komunikacije i takođe dobijaju lažan osjećaj da su glasanjem i slanjem poruka postali aktivni učesnici nekog događaja. Nemamo ideju o tome kako mlade naraštaje odbraniti od uticaja takvih programa niti mislimo da je moguće suzbiti to da mladi prihvataju vrijednosti koje se kroz ove programe propagiraju. Krivce pronalazimo u milionima odraslih muškaraca i žena koji kreiraju ovakve programe, učestvuju u njima, konzumiraju ih i tako pokušavaju de se izvuku iz krhotina svojih nesreća.
Šta je važno za zdravo djetinjstvo imajući u vidu bh okolnosti?
Za zdravo djetinjstvo je važno to da svaki odrastao čovjek preispita svoje moralne vrijednosti, pravila ponašanja, svoje mišljenje, svoje prosuđivanje, prošlost, sadašnjost i budućnost. Ako to uradi većina odraslih ljudi onda su to uradili roditelji, vaspitači, učitelji i oni koji donose odluke o tome kako će izgledati školstvo i koliko će se u njega ulagati. Ovo podrazumijeva jačanje samosvijesti o djetetu, uspostavljanje ravnoteže u društvu, uspostavljanje ravnoteže između racionalnog i emocionalnog i stalno nastojanje da se u svakom djetetu razviju njegovi prirodni potencijali do maksimuma. Takođe podrazumjeva afirmaciju stvaralačkog vaspitanja i njegovanje unutrašnje motivacije kao pokretača za kreativnost.
Kakvi su planovi Genesis projecta i na čemu trenutno radite?
Planovi Genesis Projecta su da i dalje, u skladu sa svojim mogućnostima, utiče na razvoj BiH društva koje će biti sposobno da pruži podršku i otvori mogućnosti da se djeca i mladi razvijaju u zdrave, obrazovane, svjesne i sretne ličnosti. Takođe ćemo uticati i na to da djeca i mladi ostvare sve svoje potencijale i da koliko je god to moguće steknu sposobnost kritičkog i stvaralačkog mišljenja.
Trenutno, kroz nekoliko različitih projekata, radimo na izgradnji sigurnog i poticajnog školskog okruženja u kome će biti prevenirani svi oblici nasilja nad i među djecom i u kome će djeca osjećati da su zaštićena i da imaju podršku svojih vršnjaka, svojih vaspitača i svojih roditelja.
Razgovarala Maja Isović
Vezani tekstovi:
Ivana Zečević: Učenici ne treba da budu knjiški moljci
Nensi Perl: Superstar među bibliotekarkama
Adnan Harambašić: Sitni interesi degradiraju naše životne sredine