Dušan Raković je rođen 1985. godine u Banjaluci, a poslije završene srednje tehnološke škole u rodnom gradu studije industrijskog dizajna upisuje na beogradskoj Akademiji politehnika. Poslije završenog fakulteta vraća se u Banjaluku. Vlasnik je malog preduzetništva „Instant design“ čija je glavna djelatnost dizajniranje proizvoda u oblasti produkt dizajna, dizajna rasvjete, enterijera i slično. „Instant Design“ je zastupljen na tržištima u Zagrebu, Rovinju, Sarajevu, a u planu mu je proširivanje na Split, Ljubljanu i Beograd. Ranije su se njegovi proizvodi mogli kupiti u Banjaluci u jednoj trgovini, no više ih nema na tržištu u njegovom rodnom gradu.
Raković je jedan od osnivača Udruženje anonimnih artista (UAA), koje se bavi razvojem u oblasti dizajna i umjetnosti, i svoju djelatnost pod nazivom “Instant dizajn”, koja predstavlja njegov koncept rada. U međuvremenu, trudi se što više promovisati svoj rad, uspijeva prodavati svoje proizvode i osvaja mnoge zapažene nagrade. Jedan je i od pokretača prvog dizajn vikenda u Banjaluci Fusion design weekend Banjaluka i koordinator je Pecha Kucha Nights Banjaluka. Planovi su mu da nastavlja izlagati svoj rad kako u BiH, a tako i u regionu i šire.
Za portal BUKA sa Rakovićem smo razgovarali o kulturnom životu u Banjaluci, taržištu za dizajn, njegovim radovima i drugim temama.
Dušan Raković
Kako biste ocijenili kulturni život u Banjaluci? Šta biste izdvojili kao zanimljivo?
Nekom tankom šesticom, ali ako je čovjek raspoložen i u zavisnosti od doba godine i gdje čovjek provede istu moguća je i osmica. Trenutno ono što meni odgovara je Demo fest, Kratkofil,Gitar fest.. S druge strane, cilj organizacije u koju sam uključen i ljudi sa kojima sarađujem je stvaranje dodatnog sadržaja, odnosno onoga što, po nama nedostaje, a ako na tom putu slučajno zainteresujemo još nekoga, što se, nećete vjerovati i dešava, tim bolje.
Kako je biti dizajner u Banjaluci? Uopšte kakvo je stanje na tržištu i kako privući domaće kupce?
Zavisi koja vrsta dizajna. Ja sam se, recimo malo zanio, pa umjesto, u recimo grafički ili web dizajn, otišao sam negdje lijevo i uzbrdo. Zato u zadnje vrijeme naginjem ka nekoj drugoj strani. A i vjerovatno zbog toga što je teško biti dobar u dizajnu, mada nekima to ide od lakoće. Kod nas uglavnom ne postoji tržište za vid usluga koje ja nudim, pa se rad svodi na privatne narudžbe, pločasti i tapacirani namještaj. Koliko ja znam, trenutno u BiH postoji jedna institucija na kojoj se uči produkt dizajn, a to je u Sarajevu, na Akademiji likovnih umjetnosti, odakle izlaze zaista dobri dizajneri. U BiH postoje samo dvije firme/proizvođača namještaja koje jako ozbiljno shvataju proces dizajna.
Privući kupce, opet zavisi čega. Opšte je poznato da kod nas ram prodaje sliku, a ne rad/slika. Tako da nema nekih pravila. Popusti i davanje gratis-a kupcima može biti obećavajuće.
Kada je tržište kod nas u pitanju mnogi se slažu da je atmosfera loša, generalno ljudi nemaju novca, a nekad ni povjerenja u domaće stvaraoce. Kako to promijeniti?
Ono malo proizvoda što imamo, ne reklamiramo i ne plasiramo kako treba. Oslanjamo se na susjedne zemlje, a treba ulagati u lokalni proizvod. Tu dolazimo do ekonomije, politike, marketinga… a mi, trenutno, ništa od navedenog ne posjedujemo. Bar ne u onoj mjeri koja je potrebna za dobar plasman proizvoda. Ljudi koji posjeduju te kvalitete su u onim susjednim zemljama ili još dalje. A ako su i dalje ovde odustali su od tih inicijativa i usmereni su na sopstveno preživljavanje. Kada saznam kako promjeniti nepovjerenje kupaca biću bogat čovjek, u svakom smislu.
Radite na seriji vaza, privjesaka i lampi. Da li je došlo do realizacije ranije najavljivanog proizvoda *magare i kako ljudi reaguju na Vaše radove?
U pitanju je mala, takoreći nulta serija Hidro Grupe. Proizvodi su stekli neku prijatnu reputaciju, nagrade i slično. Lampe su zaista obišle dosta mjesta, ali, opet nedovoljno. A *magare je realizovano. Oživjelo je sa papira, što je meni najbitnije, dobilo je neke nagrade, ali još čeka na serijsku proizvodnju. Najbolju moguću reakciju koju sam dobijao od ljudi je pitanje: “A šta je ovo”… Uglavnom im je smešno, naročito djeci. Tako da je sada u pripremi i baby *magare. Ono što mi je bitno kod samog oblika/predmeta, to je da treba biti refleksija društva u kojem je i nastalo.
(*magare predstavlja društvo u kojem živimo, kako formom i namjenom, tako i svojim imenom, a u pitanju je proizvod namijenjen za odlaganje stvari/odjeće/kaputa i slično. Pravi se u dvije dimenzije, a jeftin je za izradu, lako sklopiv i prenosiv).
Koliko su Vaši radovi traženi van granica BiH i na koji način ih predstvaljate u inostaranstvu?
Poznato je da je uglavnom u pitanju Hrvatska i to Zagreb i Rovinj, a u planu su i drugi gradovi. Shvatio sam da nije teško toliko progurati te proizvode vani, samo je bilo važno početi i održati taj proces isplativim. Mnogo energije se utroši, koja je nekad pozitivna, a nekada jednostavno ode u nepovrat. Proizvod, kad jednom uđe u neki prostor ili radnju, predstavlja sam sebe sa svojim pakovanjem, cijenom i pristupom. Mada poželjno bi bilo da i prodavač kaže neku lijepu riječ.
Mogu li se vaši radovi kupiti u Banjaluci?
U Banjauci ne mogu nigdje,osim preko inteneta. Postoji naravno i ideja za pokretanje prvog Design shop-a, ali opet i ona čeka neka bolja vremena.
Jedan ste i od osnivača Udruženja anonimnih artista. Čime se UAA trenutno bavi i koji vam je dugorični cilj kao grupe umjetnika?
UAA! je takođe iscrpljena u borbi sa zidovima, ali ne posustaje. Ono što smo realizovali krajem prošle godine je prva Kolektivna izložba dizajna iz Banjaluke i kao takva vrlo je posebna i specifična. Zajedno u organizaciji sa UPS-om i AGF-om iz Banjaluke smo napravili sjajnu izložbu u Ljubljani tokom Month of design-a. Izložba Releasing Creativity, je nastavak ideje Fusion Design Week-a, da predstavimo prvi talas dizajna iz naše regije, tako da smo napravili kolekciju grafičkog/tipografskog/produkt dizajna. Trenutno su u fazi pripreme za novu, četvrtu po redu Internacionalnu izložbu minijatura Minimum maksimum što je ujedno i prvi projekta UAA. Organizujemo Popart Market-Dizajn Buvljak na mjesečnom nivou,imamo izložbe nekih od članova UAA! sredinom maja, a i spremamo se za drugi po redu Fusion Design Week za kraj godine itd…
Pokrenuli ste i zanimljiv projekat „Galerija na otvorenom“. Idu nam ljepši dani, da li planirate otvaranje izložbi pod otvorenim nebom u Banjaluci? Možete li nam reći nešto više o tome?
Da, galerija na otvorenom ili Street Zine je jedan od tih zidova, koji nam je ipak, jako drag. U pitanju je street art proizvod kojim želimo na naš način potaknuti javnost, ukazati na nedostatak galerija, razumjevanja za umjetnost i slično. Ali i na kraju, malo se zabaviti. Trenutno je u toku konkurs za Vol.3, pa svi zainteresovani i kreativni mogu da se prijave. Izložba radova će verovatno biti u maju mjesecu.
Kako mladi umjetnici iz Banjaluke mogu predstaviti svoj rad publici, imajući u vidu malen broj izložbenih prostora? Kako promijeniti ovakvu situaciju?
Samoangažovanost je jako važna. Često nas pitaju kada ćete ponovo praviti Pecha Kuchu,ili nešto drugo. Uglavnom odgovorimo pitanjem: šta Vas sprečava da napravite istu? Ljudi su uglavnom ljeni, ali su vrlo hitri u ocjenjivanju i kritikovanju kao i nekom stalnom očekivanju da neko drugi treba da im stvori sadržaj. Umjetnik rad može predstaviti sam, na livadi, radi sebe, ne mora to biti izložba uz ozvučenje, kataloge, koktel, televiziju, stotine posjetilaca, koji uglavnom dođu samo na dan otvaranja. Poštujemo svaku manifestaciju u gradu koja se održi duže od 3 godine.
Radite li na realizaciji nekih novih proizvoda? Kakav Vam je plan rada i poslovanja u narednom peridu?
Usavršavanje *magareta, zatim tu je jedan simpatičan proizvod namjenjen kućnim ljubimcima koji će nadam se, uskoro iskočiti sa papira, pa još nekoliko proizvoda koji čekaju bolja vremena, angažovanje u UAA!, a tu su i neki crteži / ilustracije koje me jako zabavljaju i opuštaju. Služe mi kao motivaciona pisma (koja šaljem na razne mastere i stipendije). Neke od njih prilažem uz intervju.
Diplomat club
Evolution
More info
Razgovarala Maja Isović
Vezan tekst
Kreativni Banjalučani: Orginalnošću protiv uniformnosti
BUKA Arhiva