Skajpam sa rođakom u Ottawi. Vrlo nejasno kako, ali dolazimo do teme penzionisanja i življenja od penzije u visokostandardnim, da ne kažem, HD, društvima.
„Ja razmišljam da po penzionisanju odem u Južnu Ameriku, pa da tamo uživam kanadsku penziju. Američki i kanadski penzioneri najviše idu u Panamu, ili Ekvador, pa ja, eto razmišljam o Ekvadoru.“
„Ma, kako ćeš tamo?!”, pitam, ponešto uznemirena. „ Da li si razmišljao o tome da ti ne podnosiš vrućinu? A blizu je Kolumbija, ja nešto ne bih … ako već moraš u Južnu Ameriku, razmišljaj o Argentini…“
„Nije loša ideja…mada, u Ekvadoru penzionisani par može vrlo komotno živjeti od 1500 dolara mjesečno, a i valuta je dolar, pa je sve lakše.“
U redu, znamo iz silnih filmova i romana da britanski penzioneri praktikuju penzionisanje u toplim krajevima. Saznali smo i da njemački penzioneri idu u Mađarsku. Ali, da je pojava raširenije nego što smo mi informisani, e, to je nešto novo.
Dobra klima i finansijske pogodnosti
Govoreći o ovoj pojavi, treba ući i u cipele potencijalnog penzionera iz bogatog, ali kišnog, hladnog i skupog podneblja i u cipele, banalno rečeno, zemlje koja bi bila potencijalno toplo i prijatno gnijezdo za takvog „klijenta“. Pa razmotriti i pozitivne strane i rizike priče o migraciji penzionera za sve sudionike ove demografske pretumbancije.
Na Skypeu smo oboje prvo pomenuli neke od krucijalnih pitanja ovakvog načina penzionisanja Odlazak u drugu zemlju znači i to da će porez na eventualnu kupovinu/najam nekretnina, kao i porez na dodatnu vrijednost prilikom svake kupovine potrepština ići na račun države preseljenja, ali činjenica da se penzioni fond nalazi u državi gdje je penzija zarađena, podrazumijeva i određenu vezanost za tu domicilnu državu, koja nije čisto patriotske prirode.
Dakle, krucijalne stavke su: klimatski uslovi (ne previše suho, ali ni kišno, bez uragana, da bi se izbjegli dodatni i nepotrebni troškovi popravljanja krova), pristupačnost (saobraćajna povezanost), lična sigurnost, standard života, troškovi života, politička stabilnost, stopa inflacije i stabilnost valute, provizija u bankama, težina integrisanja u novu sredinu.
-Da li zemlje regiona mogu pružiti pribježište penzionerima iz bolje stojećih zemalja Evropske unije i, već postojeći tzv. zdravstveni turizam dići na za jedan stepen više?
Zaista, pametan odabir mjesta tzv.„offshore penzionisanja“ znači i pametno raspolaganje novcem i lijepu uštedu. To je već sistem, jer se pojavljuju agencije, pa čak i paketi usluga, te zakonski okviri koji olakšavaju stvar. Program QROPS postoji u Velikoj Britaniji od 2006.godine.
Najveće zamke ovog načina penzionisanja jesu: fluktuacije u jačini valute, prikriveno skupa ili neadekvatna zdravstvena njega, mogućnost da se penzija zaledi, odnosno, da se ne može primati u punom iznosu (slučaj sa Britancima koji odu u Australiju, Južnoafričku Republiku ili na Novi Zeland).
Odliv penzionera je dijametralno suprotan procesu odliva mozgova. Ako se trend odliva penzionera popularizira, mogli bismo praviti projekcije demografskih promjena izazvanih ovim ekonomskim migracijama stanovništva, koje bi uključivale promjene starosne, ali, na neki način, i etničke strukture država uključenih u proces.
Pritom bi naglasak ostao na tome da se radno sposobno stanovništvo iz siromašnijih regiona i dalje očajnički upire da ode raditi u „HD“-zemlje. Da li je ovo fer razmjena? Nije, naravno, jer fer je samo živjeti tamo gdje si se rodio, ali živjeti kvalitetno. Od svojih deset prstiju. Jer, da je tamo, gdje gledamo da bježimo, raj, ne bi njihovi radno potrošeni ljudi tražili pribježište u jeftinijim zemljama. Hoću reći: „dobiješ na mostu, izgubiš na ćupriji“.
Gastarbajteri u penziji
Pioniri ovakvog načina penzionisanja -„zaradim tamo gdje mogu više, a trošim tamo gdje mogu manje“ kod nas na brdovitom Balkanu svakako su gastarbajteri koji su se po penzionisanju vratili u domovinu/otadžbinu i od svojih – za uslove zemalja u kojima su zaradili penzije- malih penzija, sagradili kućice i krenuli uživati plodove rada. Nijemci i Austrijanci su brzo shvatili da njihove dojučerašnje kolege, mnogo bolje „prolaze“ uživajući penziju u jeftinijim zemljama. I tako su neki od njih odlučili da povjerenje njege oko starih lica poklone npr. staračkim domovima u Mađarskoj.
Da li zemlje regiona mogu pružiti pribježište penzionerima iz bolje stojećih zemalja Evropske unije i, već postojeći tzv.“zdravstveni turizam“ dići na za jedan stepen više? Da li izvozni proizvod zemalja regiona može biti ponuda ove usluge, što bi moglo ponešto „podebljati“ državne budžete i penzione fondove domaćina? Kad je klima odgovarajuća i kada smo već toliko blizu?
Možda. Naš sistem već ima pravne okvire koji omogućavaju primanje penzije iz inostranstva. Ako bi ova ponuda zaista omogućavala komotan život u mnogo jeftinijem okruženju, nego što bi oni to mogli sebi priuštiti u domovini. Ako bi im bila ponuđena zaista kvalitetna zdravstvena njega, njegovatelji koji znaju i svoj posao i strani jezik. Ako je inflacija pod kontrolom. Ako im ne bi bilo odveć dosadno. Ako ne bi nikad vidjeli smog. Ako ih ne bi pokušali „zavrnuti“ za nešto, samo zato što su stranci.
Da li možemo prognozirati „potezanje vitalnog nacionalnog interesa“ domaćih frakcija, ako ti doseljenici počnu kupovati nekretnine? Ipak, strah od takvog gubljenja zemlje još ne potresa one države regiona u kojima se to događa.
Podsticaj proizvodnji
Za razliku od Iraca, recimo iz Corka, koji su kupovali (prije dužničke krize) nekretnine u Malagi (i koji su namjeravali te vikendice koristiti i kada odu penziju), jer postoji direktna low-cost linija RyanAir-a Cork-Malaga, naš se region još ne može pohvaliti brzom i jeftinom saobraćajnom uvezanošću sa inostranstvom, pa su ovi strahovi neosnovani. Ako izostavimo Ruse, koji kupe i zabarikadiraju svoj posjed.
Uslužne djelatnosti ne spadaju u realni, proizvodni sektor, ali zasigurno jesu podsticaj proizvodnji, naročito zdrave hrane. Ne treba, ipak, zaboraviti ni primjere Grčke i Španije, koje su se previše uzdale u to da će uslužne djelatnosti „pogurati“ proizvodnju.
Da li će se neko u regionu dosjetiti da napravi poštenu ponudu ovakvog načina života i, ako to uradi, da li će moći održati obećanu riječ? Jer hinjska ponuda i prevara bi donijele mnogo više dugoročne štete nego koristi i preduzimaču i regionu.
Izvor: Al Jazeera