Sportisti su se takmičiliu sljedećim disciplinama: atletici, gimnastici, biciklizmu, streljaštvu, plivanju, mačevanju, dizanju tegova, tenisu i rvanju.
Pobjednici su bili nagrađivani divljim grančicama masline sa Olimpije, diplomama i srebrnim medaljama.
Druge Olimpijske igre koje su održane 1900. godine u Parizu, u Francuskoj, bile su puno veće s 24 zemlje sudionice i 1225 sportista, među kojima se po prvi put takmičilo i 19 žena.
U današnje doba Olimpijske igre se održavaju svake četvrte godine u različitim zemljama i okupljaju sportiste cijeloga svijeta, bez obzira na rasu, pol, vjeru i nacionalnost.
Čuveno olimpijsko geslo ‘citius, altius, fortius’ (brže, više, jače), nije ostalo iz starog vijeka, nego je to u svom govoru izrekao prijatelj Coubertina, dominikanac, otac Henry Martin Didon. A “utješno” geslo važno je sudjelovati, ne pobijediti, pogrešno se pripisuje samom barunu de Coubertinu.
Na programu ljetnih Olimpijskih igara mora biti barem 15 sportova. Takav minimum ne postoji za zimske igre koje se održavaju svake druge godine.
Nekod se izbor olimpijskoga programa prepuštao gradu domaćinu, a danas to radi MOO, pazeći da je riječ o disciplinama, koje su geografski i kvalitativno rasprostranjene.
Zanimljivo je da se sportska disciplina u program igara prihvata najmanje sedam godina prije premijernoga održavanja. U program ljetnih igara može biti uključena samo ona disciplina kojom se bave muškarci u najmanje 50 zemalja, te žene u najmanje 35 zemalja na tri kontinenta. Disciplina se prihvaća četiri godine prije prvoga održavanja na igrama.
Održavanje narednih, trideset i prvih po redu, Olimpijskih Igara predviđeno je 2016. godine u brazilskom gradu Rio de Janeiru.
Priredila Glorija Krišto