Gospodine Mićiću, ponovo ste prvi čovjek Bijeljine ovaj put u gradonačelničkom mandatu. Zašto Vam je narod poklonio povjerenje?
Narod Bijeljine i Semberije mi je treći put poklonio povjerenje na izborima za prvog čovjeka opštine, a sada grada Bijeljina i to mi je, bez lažne skromnosti, potvrda da moji saradnici i ja uspješno vodimo ovu lokalnu zajednicu. S druge strane, to mi je lična satisfakcija i potvrda da građani Semberije vjeruju da ćemo, zajedno s njima, nastaviti da od Bijeljine pravimo bolje mjesto za život svih njenih stanovnika.
Možete li biti konkretniji?
Tokom prethodnih godina započeli smo, ali i završili brojne projekte kako na gradskom, tako i na seoskom području Bijeljine. Od početka smo imali viziju grada u koji ljudi žele da dođu i ostanu. To možete postići samo ako izgradite infrastukturu, stvorite uslove za otvaranje radnih mjesta, za obrazovanje, zdravu životnu sredinu… Upravo to radimo svih ovih godina i, da ne bude da se samo ja hvalim, moram reći da su i predstavnici međunarodnih finansijskih i donatorskih institucija, ocijenili da su neki od projekata koje smo realizovali u Bijeljini najuspješniji u BiH.
Bijeljina je doživjela velike demografske promjene.
U Bijeljini je tokom devedestih godina utočište pronašlo brojno izbjeglo stanovništvo, a nakon rata najveći dio stanovništva nesrpske nacionalnosti se vratio u Semberiju. U početku nije bilo lako, ali uz dobru volju svih, uspjeli smo da ljude ubijedimo da se okrenu budućnosti i da samo svi zajedno možemo nama i našoj djeci obezbijediti uslove života dostojne 21. vijeka.
Na ovom mjestu se sasvim sigurno susrećete sa mnogobrojnim problemima. Koji su to gorući problemi sa kojima se suočava grad Bijeljina?
Nema zajednice bez problema, manjih ili većih… Drugačije nije ni u Bijeljini. Imamo probleme na čije otklanjanje mi kao lokalna zajednica, objektivno, možemo da utičemo u ograničenoj mjeri, poput svjetske ekonomske krize, nestabilnosti u BiH ili, onog što nam se prije tri godine dogodilo – katastrofalnih poplava.
Naravno, trenutno svi mi najteže posledice osjećamo od ekonomske krize i zato Gradska uprava čini sve što je u njenoj nadležnosti da ublaži posledice krize na stanovništvo Bijeljine. Trudimo se da održimo tempo izgradnje infrastrukture, u industrijskim zonama nudimo povoljne uslove za investiranje, prvi smo u BiH osnovali Agrarni fond iz kojeg obezbjeđujemo podsticaje za poljoprivrednu proizvodnju, jer smo svjesni da samo uz podsticaje naši zemljoradnici mogu biti konkurentni na tržištu… Za projekat izgradnje kanalizacije, koji je dobio najviše ocjene za kvalitet i odgovorno trošenje sredstava, obezbijedili smo 18 miliona evra donacija od Evropske Unije i razvojnih agencija švedske i holandske vlade, a projekat je ocijenjen kao najbolji u BiH. Važan je i projekat gasifikacije koji je u toku, ove godine je završena i obilaznica oko Bijeljine, pri kraju je izgradnja Regionalne bolnice, prošle godine je završen vjerovatno najljepši centar za kulturu u BiH…
Dosta govorite o problemima “sa strane”. Postoji li neki lokalni generator istih?
Da, imamo probleme koje sami sebi stvaramo. Generalno mi se čini da opozicija, pogotovo posle prethodnih izbora, skoro svu svoju energiju ulaže u pokušaje da osvoji većinu u lokalnoj skupštini i pri tom, ne pokazuje namjeru da bude konstruktivna ni u situacijama u kojima je svima jasno da suprotno djelovanje šteti gradu u cjelini, pa i njima samima. Takva je bila npr., situacija prilikom prvog glasanja za novi Statut Grada, kada su bili suzdržani, zbog čega tada nije usvojen Statut.
Ekonomska situacija sasvim sigurno nije ružičasta. Kako kao prvi čovjek Bijeljine izlazite na kraj sa mnogobrojnim problemima običnih građana? Možete li stići da odgovorite na sve upite i molbe kojih sasvim sigurno ima mnogo?
Bijeljina nije izolovana od ostatka regiona, pa, ako hoćete, i od svijeta. Ekonomska kriza se itekako osjeća i u Bijeljini i sve je više naših sugrađana kojima je potrebna materijalna pomoć. Gradska uprava pokušava da umanji socijalne probleme stanovništva na dva glavna načina. Prvi, i rekao bih, dugoročniji način su mjere podsticanja zapošljavanja, odnosno, stvaranje uslova za dolazak investitora o čemu sam već odgovorio u prethodnom pitanju. Naravno, svjesni smo problema koji postoje i potreba socijalno najugroženijeg stanovništva, pa je u ovogodišnjem gradskom budžetu ostao isti iznos sredstava namijenjenih za socijalnu zaštitu, uprkos smanjenju budžeta za skoro sve ostale stavke. Ukupno će iz gradskog budžeta u 2013. godini za razne vrste pomoći socijalno ugroženom stanovništvu biti izdvojeno oko 12 odsto sredstava.
Do mene svakodnevno dolaze molbe za pomoć i pokušavamo da, kad god je to opravdano, izađemo u susret tim ljudima i pomognemo im finansijski, obezbjeđenjem hrane preko narodne kuhinje ili na druge načine, u zavisnosti od potreba u konkretnim slučajevima. Svjesni smo da ne možemo uvijek pomoći toliko da riješimo problem svakom od ljudi kojima je potrebna pomoć, jer, ma kolika da su, sredstva su ipak ograničena, pa se trudimo da pomoć rasporedimo ravnomjerno dajući prednost najugroženijima.
Kakva je trenutna saradnja na relaciji grad-republika? I gdje se i na koji način može poboljšati?
U gradu Bijeljina u toku je ili je završeno nekoliko projekata u saradnji sa Vladom Republike Srpske. Prije svega, navodim nedavno završenu zaobilaznicu oko Bijeljine i novu Regionalnu bolnicu čija izgradnja je pri kraju. Prilikom realizacije ovih projekata, saradnja Grada sa Vladom je bila uglavnom korektna i korist od te saradnje imaju ne samo građani Bijeljine, nego i ostatak Republike. Podrška Vlade će nam biti potrebna i za neke projekte koje želimo da pokrenemo, poput iskorištavanja geotermalne energije, u saradnji sa stranim partnerima. Takođe, s obzirom da je Semberija žitnica Republike Srpske i BiH, očekujemo od Vlade veću podršku razvoju poljoprivrede kroz subvencije, ali i podršku formiranju klastera poljoprivrednih proizvođača, jer samo udruženi poljoprivrednici, potpomognuti subvencijama mogu biti konkurentni ne samo na stranom, nego i na domaćem tržištu. Ponavljam , korist od ovakvih mjera imali bi ne samo stanovnici Semberije, već i cijela Republika
U tom svjetlu, kakav je odnos sa lokalnim SNSD-om?
S obzirom da je SNSD u opoziciji na nivou grada, Vlada ulaže nepotrebne napore u pokušaju da promijeni skupštinsku većinu u Bijeljini, od čega najveću štetu trpe građani koji su na izborima jasnu podršku dali sadašnjoj skupštinskoj većini, a i meni kao gradonačelniku. Najnoviji problem koji imamo su, slobodno mogu da kažem, političke sudske presude protiv Grada Bijeljina u korist Poljoprivredne i medicinske škole za zemljište ustupljeno preduzeću „Orao“ koje je u većinskom državnom vlasništvu i, kao takvo, stopostotnoj nadležnosti Republike, odnosno, Vlade. Slično je i sa presudom u korist A.D. „Grad“ za zemljište iskorišteno za izgradnju zaobilaznice i uknjiženo na „Puteve Republike Srpske“ nad kojim lokalna uprava takođe nema nikakvu nadležnost. Da ne pominjem da smo vjerovatno jedini grad u cijeloj državi u kojem kvantaškom pijacom upravlja Vlada preko tog istog A.D. „Grad“. Godinama tražimo od Vlade da se u nadležnost lokalne samouprave vrati to komunalno preduzeće, ali dobijamo samo obećanja i to je sve.
Čini se da je “zapelo” i oko izgradnje jedne lokalne škole?
Da. Ne uspijevam da nađem opravdanje za blokiranje rada gradske vlasti jer štetu trpe svi građani, uključujući i same pristalice SNSD-a. Primjer koji možda najviše bode oči je i pitanje izgradnje nove škole na Ledincima. Grad je obezbijedio zemljište, postavio temelje i čak započeo zidanje škole, iako to nije naša nadležnost. Uradili smo to jer smatramo da je to naša obaveza prema najmlađima sugrađanima i već godinama pokušavamo da ubijedimo Ministarstvo prosvjete da se i ono uključi u izgradnju škole, ali bez rezultata. U stvari, jedini rezultat je da djeca koja idu u tzv. „Malu školu“ u Račanskoj ulici trpe posledice neodgovornosti ljudi iz Ministarstva.
Dakle, postoji mnogo mogućnosti za bolju saradnju sa Vladom i očekujem da Vlada obrati više pažnje na Bijeljinu i Semberiju, a prvo očekujem da prestanu sa opstrukcijama i pokušajima blokade rada gradske uprave.
Nedavno ste postali prvi čovjek Saveza opština i gradova RS. Kako kroz tu prizmu ocjenjujete saradnju sa entitetskom vlašću? Treba uzeti u obzir i memoradndum o saradnji. U kolikoj se mjeri on poštuje i kako bi se saradnja trebala poboljšati?
Izbor za prvog čovjeka Saveza opština i gradova smatram velikom čašću, kako za sebe, tako i za Grad Bijeljinu, jer je to priznanje da smo ostvarili dobre rezultate. Predsjedavanje Savezom, u isto vrijeme je i velika odgovornost, s obzirom da se od Saveza očekuje da bude spona između lokalnih zajednica i zakonodavne i izvršne vlasti na nivou Republike, pogotovo kad se ima u vidu da najveći dio svakodnevnih potreba građani ostvaruju na nivou lokalnih zajednica.
Savez opština i gradova je sa Vladom Republike Srpske potipisao dva Memoranduma o saradnji (2006. i 2012. godine) koji predviđaju saradnju, prije svega sa Ministarstvom uprave i lokalne samouprave. Dobra saradnja sa Ministarstvom je uspostavljena još za vrijeme mandata ministra Zorana Lipovca i nastavljena i nakon dolaska Lejle Rešić na funkciju ministra. Naravno, uvijek težimo ka boljem i očekujemo dalje poboljšanje te saradnje i uvažavanje stavova Saveza prilikom donošenja odluka u Vladi, u interesu lokalnih zajednica.
Kakva je saradnja između građana i lokalnih zajednica? Da li su građani svjesni da je lokalna vlast, zapravo, njihov servis?
Građani su sve više svjesni da imaju mogućnosti da utiču na lokalne uprave i činjenice da je lokalna vlast servis čiji je najvažniji zadatak da ostvaruje potrebe građana.
Pri tom, moram da istaknem da i tu imamo dvije vrste teškoća. Prva je položaj mjesnih zajednica koje danas nemaju skoro nikakav realan značaj iako bi po logici trebalo da budu prva instanca između građana i institucija uprave. Predsjednici savjeta mjesnih zajednica svoj posao obavljaju volonterski, mjesne zajednice nemaju imovinu knjiženu na njih, kao ni svoj žiro-račun, a i izbori za savjete mjesnih zajednica idu izuzetno sporo ili se uopšte ne sprovode. Prilikom javne rasprave o Nacrtu Zakona o lokanoj samoupravi, opština, odnosno, grad Bijeljina je tražila da se mjesnim zajednicama da veći značaj, ali naš prijedlog nije usvojen.
Drugi problem je što građani od lokalnih uprava često traže rješavanje problema koji nisu u nadležnosti opština i gradova, vjerovatno zato što im je njihova lokalna uprava najbliža i najlakše se njoj obratiti. Nažalost, lokalne uprave nemaju drugog izbora nego da upute građane na nadležne institucije i najčešće je to Vlada Republike Srpske. To nije popularan odgovor, ali jednostavno nema drugog rješenja ako želimo da poštujemo zakon.
Postoje li neki projekti koji se realizuju na polju lokalne uprave?
Pazite, Savez opština i gradova sa svoje strane se trudi da poveća svijest kod lokalnih uprava o potrebi znatnijeg učešća građana u procesu odlučivanja. U tom cilju realizovan je niz projekata, a kao posebno značajan, istakao bih projekat jačanja građanskog učešća u procesu donošenja odluka na lokalnom nivou, realizovan u prethodne tri godine uz finansijsku podršku Vlade Norveške.
Razgovarao: Dragan Bursać
Intervju sa novim gradonačelnikom Sarajeva