Dotakli smo se i kvaliteta rada institucije Revizora. Mladen Ivanić je između ostalog za BUKU rekao kako je uvjeren da ova vlast gubi izbore u 2014.
Za početak, možete li prokomentarisati rekonstrukciju Vlade Republike Srpske? Kako se Vama čini ovaj izmijenjeni sastav?
Ma, ovo je očito samo jedno kupovanje vremena, kojim se pažnja javnosti skreće sa stvarnih, realnih, ozbiljnih problema poput nedostatka novca i u javnim prihodima i u budžetu. Jednostavno, to je skretanje pažnje ljudi i ne mislim da tu ima išta posebno novo. Čak bih rekao da novoizabrani ministri djeluju manje pripremljeni od onih koji su otišli. Uz to, čini mi se da je Dodik sklonio jedan broj ljudi do kojih mu je stalo i da pokušava da ih sačuva od javne kritike, a moguće je i od priča o korupciji, a da je ostavio u Vladi ljude do kojih mu nije stalo i koje lako može da žrtvuje. Ovu novu ekipu doživljavam kao „potrošnu robu“, to su ljudi od kojih mu niko nije posebno blizak, osim premijerke, što je znak da ministri moraju dobro da budu pripremljeni za „odstrel“.
A, šta je sa programom rekonstruisane Vlade?
-Što se tiče programskog sadržaja, ja ne vjerujem da će nova Vlada išta donijeti. Ključni nedostatak je da tamo nema ozbiljnog ekonomiste, tamo nema čovjeka koji može držati cijeli sistem pod kontrolom, koji ima viziju tog sistema i zato ja mislim da će to samo biti nastavak agonije u kojoj se RS nalazi već dvije-tri godine.
Kad smo kod ekonomije, da li Vi mislite da će Vlada u ovom sastavu dočekati izbore 2014. godine, to je jedna stvar, a druga stvar je zanimljiva činjenica kako se poslije smjene određenih ministara baš sad u režimskim medijima pojavljuju priče o silnoj korupciji i propustima u resorima koje su oni pokrivali.
Prvo, ja ne vjerujem da će u ovom sastavu Vlada dočekati kraj. Ne vjerujem da će doći do izbora novog premijera, ali da će biti promjena u ministarstvima, sigurno hoće. Gospođa Cvijanović će pokušati da dokaže kako je ona drugačija, kako je samostalna, kako nije ekspozitura gospodina Dodika i da će ona biti ta koja će mijenjati pojedine ministre. Još jednom, niko tu nije toliko blizak Dodiku i Cvijanovićeva će imati potpuno odriješene ruke. Ali te promjene koje će eventualno uslijediti, opet neće imati neki poseban značaj, jer ipak sve opet zavisi od Predsjednika Dodika i njegove vizije. A, on, posebno u oblasti ekonomije, nema nikakvu viziju i zato ja mislim da se tu ništa spektakularno neće desiti.
Koliko je rekonstrukcija ove Vlade, dijelom, i posljedica unutrašnjih borbi u SNSD-u?
Apsolutno. Ozbiljni analitičari će reći da je ovom rekonstrukcijom najviše izgubio gospodin Kopanja i da je njegov uticaj u Vladi slabiji nego što je bio i očito da se to na neki način osjeća zato što su ti režimski mediji koji su pod Kopanjinom kontrolom počeli otvarati priču o korpuciji, što je neka vrsta odgovora, jer u novoj vladi gospodin Kopanja nema takav uticaj. Mislim da narednih dana i možemo očekivati u medijima koji su u njegovom vlasništvu, što uključuje i javni servis, neku vrstu otvaranja priče o korupciji u sadašnjoj vlasti. Ali žrtve toga neće biti ljudi koji su otišli, nego mogu biti sadašnji koji su manje bitni i manje bliski gospodinu Dodiku.
Da li su naši ljudi uopšte svjesni ekonomskog bezdana u kome se nalazi Republika Srpska? Da li se to možete objediniti u jednu sliku, koja je u najmanju ruku crna?
Ne da je crna slika, nego je ona puno crnja nego što bilo ko od nas koji je javno govorio može i da je predstavi. Evo, samo nekoliko stvari. Najmanji broj zaposlenih u istoriji RS je danas. Najzaduženija RS u njenoj istoriji je danas. U doba kad sam ja odlazio sa čela vlade, prije 11 godina, budžet je bio milijardu i 200 miliona, spoljnji dug je plaćan 90 miliona. Sada je budžet milijardu i 800 miliona, a spoljnji dug je 540 miliona. Telekom je, treba li to napominjati, potpuno potrošen, bez ikakvog pozitivnog uticaja. Ta milijarada i 300 miliona je rasuta na potpune gluposti, podijeljeni su krediti preko IRB-a prijateljima, koji će se sve manje vraćati i koji će se samo reprogramirati. Dalje, došlo je do pada plata, a stanje u javnim preduzećima nikada nije bilo gore. Nema niti jednog preduzeća koje dobro posluje, osim Elektroprivrede, koja zahvaljujući svojoj veličini uspijeva da to nekako prikrije. Da ne govorimo o „Šumama“ , „Pošti“ , „Željeznicama“… To samo pokazuje da mi idemo u jedan duboki ekonomski kolaps. Ova vlast će iza sebe ostaviti pustoš, ogromne dubioze i trebaće godine da se nakon svega ovoga dođe na nulu! Dovoljno vam je samo jedno znati – ako je banjalučki Klinički centar dužan 40 miliona dobavljačima i 8 miliona za doprinose i poreze, znači samo jedna javna ustanova duguje pedesetak miliona, a onda možete misliti šta je u ostalim dijelovima javnog sektora. Mislim da veliki dio javnosti ne zna cjelokupnu sliku svega ovoga, mislim da režimski mediji još uvijek ovo prikrivaju. Na kraju, tonemo u ono što se zove „grčki scenario“, a to znači da nećemo moći da vraćamo dugove, da nema dovoljno prihoda u budžetu, vlast neće moći plaćati ni ovaj nivo penzija i plata ako se ovako nastavi.
Spomenuli ste Klinički centar. Ministar zdravstva gospodin Škrbić je smijenjen. Hoće li i ko će odgovarati za takvo stanje u Javnim preduzećima i institucijama ako znamo da ministar očevidno nije radio svoj posao, što je nedavno i sam priznao. Ali jedno je priznati, a drugo snositi sankcije, zar ne?
Mislim da dok je ova vlast u pitanju, niko neće odgovarati. Oni sami sebe neće kažnjavati, jer bi time odmah i priznali da su odgovorni za sve. Zato će oni bježati od toga, opravdavati se ekonomskom krizom, svjetskim ekonomskim problemima, iako su samo koju godiinu prije tvrdili kako je jedino RS ostrvo koje zaobilazi ekonomska kriza.
U tom svjetlu, šta očekuje ljude, mislim na obične ljude, stanovnike RS. Kako sada stvari stoje, ni budžetski korisnici uskoro neće biti uredno isplaćivani.
Ljudi žive u strahu i ljudi imaju neku vrstu logike – bolje i ovo nego ništa.
Ali to nešto malo će se ubrzo pretvoriti u ništa?
Ja mislim da to ide upravo ka tome i iz tog razloga mislim da je još uvijek taj strah prisutan, ali on će jednog trenutka da se oslobodi. I bez obzira na svu tu priču da je protest protiv Vlade protest protiv Republike Srspke, ja mislim da će to jednog trenutka da bukne. Pitanje je kad? I pitanje je ko to može pokrenuti? U privredi je jako mala koncentracija zaposlenih, tako da taj radnički dio sektora to neće moći pokrenuti. Protest će buknuti ili kroz penzionere ili kroz zaposlene u javnom sektoru ili eventualno preko nezaposlenih, koje najviše boli takva vrsta nepravde kod zapošljavanja, kakva je danas prisutna. Nikad veće nepravde u zapošljavanju nije bilo nego danas!
Kad smo kod ljudi koji mogu povesti proteste, a ne mislim da će ih voditi opozicija, kakvo je stanje u toj i takvoj opoziciji na političkom nebu Republike Srspke?
Pa, opozicija radi to što može. To znači da u maskimalnom smislu koristimo medije koji su nam otvoreni, iznosimo stavove, dajemo prijedloge. Ja ću samo podsjetiti da je PDP dao nekoliko ekonomskih prijedloga u ovom periodu. Recimo, mi upravo sad predlažemo da se stvori Zakon kojim će se minaimalan iznos novca za uključivanje u sistem PDV-a sa 50 000KM dignuti barem na 80 000KM, jer na 50 000 ne možete zaraditi toliko da vam se isplati uvođenje kase i sve ono ostalo što iz toga ide. Podržali smo prijedlog SDS-a oko ispitivanja porijekla imovine, predlagali uvođenje dvije stope PDV-a, predlagali smo uvođenje Zakona o podsticajima u poljoprivredi. Neko može smatrati da to nije dovoljno, ali mora biti svjestan činjenice da su nama zatvoreni mnogi kanali.
Mnogi zamjere inertnost opozicije sa jedne strane i, hajde da kažemo, razjedinjenost sa druge strane?
A, nema razjedinjenosti. Mi dosta slično gledamo na stvari. Tu nema razlike između onoga što se sad u javnosti zove treći blok (PDP, DP, NSP, Radikali) i SDS-a.
Pazite, to je moje krucijalno pitanje. Zašto Treći blok. Preciznije, gdje ne štima između Trećeg bloka i SDS-a.
Pa, nema tu nekih velikih neslaganja za sada. Specifičnost se ogleda u činjenici da SDS jeste u nekoj vrsti dogovora na nivou BiH sa SNSD-om. SDS ponekad ima malo drugačiji pogled i ne prati uvijek nas u onome što mi radimo. Poput zajedničkog opozicionog odlaska u Beograd i slične stvari. Još je rano govoriti o zajedničkom nastupu na izborima, ali ja sam uvjeren da ćemo mi imati, a to je rekao i gospodin Bosić, po jednog zajedničkog kandidata svi skupa i za predsjednika Republike i za člana predsjedništva BiH i to će biti veliki simbol našeg jedinstva. Imaćemo opredijeljenost da poslije izbora idemo zajedno u formiranje nove vlasti. Ja mislim da je tu sve jasno. Ono što ja mislim da sad treba raditi je skrenuti pažnju sa tih priča i početi više razgovarati o konkretnim stvarima koje ćemo raditi ako dođemo na vlast.
Koje su to konkretne stvari?
Prije svega, ekonomija, poljoprivreda, zapošljavanje, stanje socijalnog sektora. Mi moramo imati jasan ekonomski program.
Hoće li moći toliko ljudi iz toliko parija koordinisano raditi ukoliko hipotetički dođete na vlast?
Koalicije nisu jednostavne, ali ja mislim da mi imamo višegodišnje iskustvo i mislim da je moguć zajednički rad. Objektivno će nas natjerati javni pritisak da tako radimo. Ja mislim da će tu biti manje tih uskih partijskih interesa, i zato je dobro, dok se još nije ušlo u tu fazu da sada treba raditi. Što se PDP-a tiče, mi ćemo napraviti jednu seriju okruglih stolova, internih, ali i zajedno sa ostalima na tri ključne teme – Prvo, ekonomski program koji treba da ponudi odgovore na pitanja dubioze u budžetu, prevelikih zaduživanja, nezaposlenosti…Mora se napraviti jedan jasan koncept, kako to sve skupa prevladati. Druga tema koju ćemo imati kao ključnu jeste borba protiv korupcije, ali ne deklarativna, nego u smislu zakona i procedura koje treba definisati. Mi pripremamo jedan zakon koji predviđa da niko iz porodice zvaničnika neće smjeti biti zaposlen u toku njegovog mandata u državnim organima. Dok je neko ministar, niko iz njegove porodice ne treba da dobije posao u toj oblasti. Razmišljamo vrlo ozbiljno o ponovnom vraćanju istražnog sudije, a ne samo da tužilac odlučuje šta je za krivično gonjenje, a šta nije. Treća oblast je dio sa socijalnim pitanjima, tu se mora izvući neki prioritet. Nemoguće je svu ovu sirotinju preko noći zbrinuti budžetom i rashodima koji su tako mali i privredom koja je potpuno uništena.
Kad smo kod vlasti, lokalni izbori su iza nas. Kako funkcioniše PDP na lokalnom nivou?
Pa, mi imamo jednog gradonačelnika – Trebinja i zatekli smo budžet koji je u minusu, koji je, ako se ne varam, negdje oko 5 miliona minusa i koji se u ovoj godini mora pokriti. Ali, pored toga, znam da su svuda zatečeni potpuno prazni budžeti i prezadužene opštine. Po onome što ja znam, Dubica ima 23 miliona KM duga i ima budžet koji je ove godine u minusu 6 miliona, zato što je prethodna vlast potrošila više nego što je mogla i smjela. Mi smo u 35 opština u RS u vlasti. U najvećem dijelu smo u vlasti sa SDS-om i svima je zajednički cilj da se pažnja okrene ka zapošljavanju. Čak i lokalna zajednica treba u tome da da svoj značaj. Nastojaćemo svuda gdje imamo uticaj i gdje to možemo da se rashodi veći od 500KM objavljuju na internetu, da se zna kuda idu ti novci i da to bude dostupno javnosti.
Kakva je situacija u Istočnom Sarajevu po pitanju podjele vlasti između PDP-a i SDS-a?
U Istočnom Sarajevu smo očekivali od SDS-a da nam ustupe mjesto gradonačelnika, jer smo mi podržali SDS. A, SDS ima 40 načelnika, a mi imamo jednog. A, odnos glasova je 64 000 mi, a SDS negdje oko 130 000. Dakle, broj glasova nije 40:1 , nego 2,5:1. Očekivali smo od njih da će uvažiti neki neformalni, džentlmenski dogovor koji smo imali prije, međutim, zbog nekih njihovih internih razloga, a oni jesu u poziciji da mogu odlučivati sami, donijeli su takvu odluku. Nisam siguran da im je to pametna odluka, jer ćemo mi svaki naredni put odlučivati šta ćemo raditi. Neće PDP uvijek biti u poziciji da se zbog opšteg interesa mora povlačiti. Vrlo lako se može desiti da mi na idućim izborima u gotovo svim opštinama imamo svog kandidata. Jer, ako će neko sa nama praviti koaliciju samo onda kada mora, onda ćemo i mi razmišljati o sebi.
A, koliko je to kontraproduktivno na nekom širem nivou, ako opoziciju doživljavamo kao jedinstvenu?
Naravno da je kontraproduktivno, ali mi smo svoj doprinos dali. Dali smo ga širom Republike Srpske i očekivali smo na nekoliko mjesta podršku. Bilo je logično da nas SDS podrži u Banjaluci.
Kakva je situacija u banjalučkoj gradskoj Skupštini? Vidimo da ima raznoraznih previranja, koaliranja ?
Opozicija u Banjaluci je dosta jedinstvena. Tu postoji koordiniran nastup. I ja mislim da će to biti jaka gradska opozicija. Tu je dosta novih ljudi, dosta nove energije, barem kada je u pitanju PDP. Očito je da postoje turbulencije i da SNSD ne upravlja u potpunosti DNS-om. Mada ja mislim da to nije ideološko razmimoilaženje. Više je interesne prirode, budući da je riječ o stvarima o kojima su ove dvije partije do sada dobro sarađivale. Dakle, riječ je o čistim interesima, jer sve je to „ista porodica“. Očito da se DNS igra i očito da pokušava da ucijeni SNSD, sad koliko će to važiti vidjećemo. Ali ako DNS ima istinske opozicione namjere, onda je vrijeme da izađe i da to kaže, jer onda opozicija sa DNS-om može napraviti većinu i može funkcionisati. Ali, do njih je. Ja iskreno mislim da se oni samo igraju i ne vjerujem da će oni baš pustiti SNSD.
Kažite mi gospodine Ivaniću kako gledate na instituciju revizije i revizora u Republici Srspkoj? Koliko je ta institucija svrsishodna?
Ja mislim da je to jako bitna institucija, ali mislim de se efekti te institucije ne vide i ne prikazuju na najbolji mogući način. Revizor pokazuje ili racionalnost ili iracionalnost u trošenju javnih sredstava i o tome treba onda javno progovoriti. Mislim da je dobra ova praksa koju smo uveli u parlamentu BiH, znači javno saslušanje uz prisustvo medija – dovedete direktora institucije, predstavite revizorski izvještaj, predstavite preporuke, predstavite kritike i tražite od njega javno da se izjasni. Takva vrsta javnog pritiska može uticati pozitivno. Isto tako mislim da neka vrsta kazne, za negativan revizorski izvještaj, može biti npr. zabrana kupovine automobila, može biti zabrana ili polovljenje troškova reprezentacije. Postoji čitav niz stvari gdje se mogu osjetiti efekti. Ali ako će izvještaj revizora završiti samo kao pisani papir, oko koga će se pojaviti jedan ili dva novinska članka, onda mislim da je to sve skupa beskorisno i jedna nepotrebna galama.
Kako doživljavate rad parlamentarne Skupštine BiH?
Ma, Parlament BiH ne može raditi ništa više od onoga što radi Savjet ministara. A, Savjet ministara radi ono što se dogovori vladajuća šestorka. Ovaj mandat sada je mandat u kome se najmanje radilo. Dobar dio zakona o kojima se raspravljalo su bez pravog sadržaja. To je forma bez suštine i ja iskreno mislim da je to posljedica odnosa unutar šestorke, gdje postoji jako puno hipokrizije i licemjerstva.
Morate znati da ljudi sa ogorčenjem doživljavaju taj i takav rad.
Da, ali su ljudi dali tim političarima glasove. Narod mora da kazni te i takve tako što će im prestati davati glasove. Ja čak očekujem da će ova ista šestorka još ove godine u nekoj tolerantnoj atmosferi da se provuče, a već dogodine u izbornoj godini naći će neku temu oko koje će se kobajagi posvađati. Onda će se govoriti o odbrani nacionalnih interesa.
Po Vama, hoće li doći do smjene vlasti 2014. Godine i kako ćete Vi raditi na tome?
Mislim da hoće. Vlast će biti promijenjena, jer su opšte ekonomske prilike takve da više neće moći proći ta iluzija Iako će SNSD vjerovatno pokušati da izmisli neki događaj, nešto krupno… Ali, kao što je propala priča o referendumu i nezavisnosti, o aerodromu u Trebinju, pa o autoputevima, ja mislim da će tako propasti priča i o hidrocentralama. Ekonomsko stanje je takvo da su to ispričane priče i da narod to više neće gutati kao što je gutao proteklih godina. Lično mislim da ne treba PDP i opozicija da izvode radnike na ulice. To je obaveza radnika i sindikata. Svaki pokušaj ulaska nas u tu vrstu priče bio bi sa pravom tumačen kao pokušaj zloupotrebe radničkog nezadovoljstva.
Kad smo kod vlasti, kako po Vama zvanična Srbija gleda na vlast u RS, a kako Vi gledate na vlast u Srbiji?
Ambijent je povezan. Ono što dominira kao tema je borba protiv korupcije. I evidentno to je jedna oblast koja se nametnula nakon izbora u Srbiji. Moje mišljenje je da ni vlast iz Srbije ne treba previše da se upliće u Republiku Srpsku, kao što ni Republika Srpske ne treba da se patlja u unutrašnje stvari Srbije. Predsjednik Srbije treba podjednako da uvažava sve građane RS, bez obzira kojoj oni političkoj opciji pripadaju. Trenutni odnosi su takvi da postoji neka vrsta miroljubive koegzistencije. Mislim da vlast u Srbiji neće napadati vlast u RS, pa ni Dodika lično, zato što bi se to indirektno moglo tumačiti kao rušenje Republike. Iskreno, mi moramo sami rješavati stanje u Srpskoj.
Stanovništvo u Republici Srpskoj u većini slučajeva Srbiju doživljava kao „maticu“. Za očekivati je da će onaj iza koga stane Srpska Napredna Stranka na izborima 2014. godine imati veliku prednost.
Ideološki, vlasti u Srbiji je bliža opozicija u Srpskoj, nego vlast SNSD-a. Ali moje mišljenje je da će poruke biti mnogo sofisticiranije nego što se očekuje.
Za kraj, imate li recept za uspješno preživljavanje stanovništva u Republici Srpskoj?
I sam se divim kako ljudi i sada uspijevaju da prežive. Moram vam reći da se sve više i više i sam pitam. Sve više je ljudi koji strašno loše žive. I ono što je najgore je osjećaj nedostatka posla ljudi koji ulaze u kasne tridesete, a još nisu našli ni prvi posao. Ta vrsta apatije i depresije je posebno bolna i sam se pitam kako ljudi uopšte mogu da prežive takvu ekonomsku situaciju. Ja posebnog savjeta zaista nemam.
Razgovarao: Dragan Bursać
Jakov Galić, direktor “Šuma Srpske”: Korupcija je razjedala ovo preduzeće!
Ekonomista Zoran Pavlović: Treba osnovati krizni štab za spas privrede!