Stručnjaci upozoravaju da gotovo milion radno aktivnih osoba u Srbiji
ne radi, “što znači da milion ljudi nema strukturisan dan, ne zna šta
bi radilo sa samim sobom i ne zna gde da zaradi novac za golu
egzistenciju”.
Ako televizijske vesti sve češće počinju izveštajima o
porodičnom nasilju, u kojem je od početka ove godine stradalo jedanaest
žena i dvoje male dece, reportažama sa pijaca na kojima su se ulični prodavci poubijali jer su prodavali konkurentsku robu i
izveštajima iz gradskog prevoza u kojem su putnici prebili kontrolore,
onda ne čudi činjenica da veliki broj naših sugrađana sa strepnjom
konstatuje da smo počeli da pucamo po šavovima mentalnog zdravlja.
I psiholozi i sociolozi zaključuju da su ekonomska kriza, politička
previranja i minuli ratovi u velikoj meri krivi za činjenicu da se
veliki broj osoba našao “sa one strane granice zdravog razuma”.
Dr Zoran Đurić, psihijatar i psihoterapeut, koji
svakoga dana na Klinici za neuropsihijatrijske bolesti “Dr Laza
Lazarević” radi sa osobama koje pate od ozbiljnih psihijatrijskih
bolesti, ističe da o “ludilu” ovde govorimo u kolokvijalnom, a ne u
psihijatrijskom značenju te reči.
“Meni u ordinaciju svakoga
dana dolaze ljudi u šestoj deceniji života koji su potpuno očajni jer
nemaju posao, a imaju svega nekoliko godina do penzije. Oni nemaju od
čega da hrane porodicu i od mene najčešće traže da ih pošaljem u
invalidsku penziju. Nažalost, očaj nije dovoljan uslov za ovu vrstu
penzije… Ove osobe nisu lude u psihijatrijskom značenju te reči, ali
su im višegodišnja briga i nerviranje u velikoj meri istanjili nerve i
ozbiljno poremetili funkcionisanje, razdražljivi su i pucaju zbog svake
sitnice, imaju čir i visok pritisak, pa im lekari pišu uput za
psihijatra. Ja bih rešio sve njihove probleme kada bih mogao da ih
zaposlim”, kaže dr Đurić.
On ističe da je porodica koja čini kamen temeljac mentalnog zdravlja, odavno prestala da ima svoju ulogu “karijatida”.
“Zdravo tkivo mnogih porodica razoreno je nakon ratova, migracija i
razvoda, a brojne porodice godinama žive u nemaštini i traže krivca za
svoje probleme. Osobe kojima nije dobro u svom domu udružuju se sa
navijačima i raznim ekstremističkim organizacijama i kroz te grupe
„ventiliraju” svoj bes i agresiju”, objašnjava dr Đurić.
On
skreće pažnju na činjenicu da gotovo milion radno aktivnih osoba u
Srbiji ne radi, “što znači da milion ljudi nema strukturisan dan, ne zna
šta bi radilo sa samim sobom i ne zna gde da zaradi novac za golu
egzistenciju”.
“Onda ne treba da nas čudi činjenica da čovek
ode u ribolov, baci dinamit da bi imao veći „prinos” i zaradu jer mora
da prehrani porodicu. Ne treba da nas čudi ni podatak da sve veći broj
slivnika u gradu ostaje bez rešetaka koje neki drugi očajni ljudi
prodaju za 200 dinara. Neko to otkupljuje i pravi se lud, a država ne
kažnjava ovu vrstu prestupa”, konstatuje dr Đurić.
Sociolog Marija Mitrović kaže
da je ekonomska kriza veomauticala na činjenicu da je prag trpljenja
stanovništva sve niži – ilustrativni dokaz teze je nedavno ubistvo na
jednoj beogradskoj pijaci, kada je ulični prodavac ubio drugog, jer je
procenio da mu on ugrožava egzistenciju.
Ona podseća da je ovo
drugi talas velike ekonomske krize – prvi se desio početkom devedesetih
godina, kada je veliki broj osoba pare imao u slamaricama ili je
preživljavao zahvaljujući pomoći rođaka sa sela ili iz inostranstva.
Takvih rezervi više nema.
“Ako neko ima kredit za stan i jedno
dete na vanrednim studijama on se nalazi u ozbiljnom egzistencijalnom
problemu. Ako izgubi posao, ozbiljan problem prerasta u bezizlaznu
situaciju – neko će izlaz pronaći u samoubistvu, a neko će agresiju
usmeriti ka bližnjem svom ili prema kontroloru u autobusu. Mnogo ljudi
svakog dana dobije otkaz, pa ne čudi što su neki u trenutku očaja digli
ruku na sebe ili na nekog drugog koga smatraju odgovornim za tešku
situaciju u kojoj su se našli”, konstatuje sagovornica “Politike”.
Ona dodaje da je zbog rasta nezaposlenosti i pada životnog standarda
veliki broj ljudi prinuđen da živi u zajednici, a ako više generacija
živi pod istim krovom raste verovatnoća da će doći do sukoba.
Preuzeto sa politika.rs