Sve više stresa na poslu

Skoro polovna zaposlenih u Njemačkoj u posljednje dvije godine na poslu ima
sve veći stres: sve veći pritisak, sve više posla, to su rezultati
anekte u kojoj je ispitano više od 17.500 zaposlenih. Naročito
opterećuje rad vikendom i prekovremeni rad. Oko 40 odsto anketiranih
izjavilo je da zbog posla ne mogu da se bave porodicom ili drugim
aspektima svog privatnog života:

– 60 odsto pati zbog toga što mora da obavlja više zadataka istovremeno (multitasking)

– 26 odsto, dakle svaki četvrti, nema vremena za pauzu

Preventiva

Depresija
i drugi mentalni poremećaji mogu biti posljedica kontinuiranog stresa, i
već su drugi na listi uzroka za odlazak na bolovanje. Stresom na poslu
nisu pogođeni samo takozvani kancelarijski ljudi. Jednako su pogođeni
radnici u svim drugim oblastima.

Stres na poslu sve više je
razlog i za druga oboljenja: 2006. je 43 odsto zaposlenih imalo bolove u
leđima, 2012. ih je 47 odsto. U istom periodu udio onih koji su zbog
problema na poslu patili od nesanice, porastao je sa 20 na 27 odsto.

Ministarka
rada Ursula fon der Lajen podsjeća da su poslodavci zakonski obavezni da
svoje radnike zaštite od psihičkog stresa na radnom mjestu: „Postavlja
se pitanje šta mora da se promijeni u firmi da bi se spriječio hronični
stres? Preventiva, ali ne samo preko mehanizama zaštite, već i kao
indentifikacija izvora za jačanje zaposlenih.“

U Njemačkoj je u
posljednjih 15 godina broj dana provedenih na bolovanju zbog psihičkih
bolesti porastao za 80 odsto. To znači gubitak od šest milijardi evra!
Savezno ministarstvo rada, Savezno udruženje sindikata i Savezno
udruženje poslodavaca planirali su da naprave takozvanu koaliciju protiv
stresa na radnom mjestu, međutim plan je propao zbog toga što poslodavci
nisu htjeli da pristanu na nove propise i sankcije za preduzeća koja se
novih propisa ne budu pridržavala.

Potrebna je drugačija kultura rukovođenja

Zašto
se stres na poslu povećava – i kako se sa njim nositi? Sociolog Ginter
Fos smatra da je najveći problem struktura rukovođenja u firmi.
Istovremeno, nešto što je zapravo dobro, naime to da se sve više
odgovornosti prenosi na radnike, često postaje problem.

U čemu se razlikuje radni proces sada i pre deset godina?

Fos:
„Obaviti sve više posla, sa sve manje personala – to je dio
konvencionalnog razvoja, to ide u tom pravcu već decenijama. Ono što je
novo, jeste širenje manevarskog prostora. Svaki pojedinac, sve do
najnižih nivoa hijerarhije, danas ima više odgovornosti. Sociološke
studije su pokazale da to može biti zamka. Takve otvorene strukture su
zaista na prvi pogled nešto dobro. Međutim, zaposleni je pod ogromnim
pritiskom da se sam organizuje, da funkcioniše. I to je dio
registrovanog pritiska na koji se zaposleni žale. To može da vodi
samoizrabljivanju, jer šefovi više nikome ne govore: ‘Sad je bilo dosta,
idi kući’.“

Zašto je za radnike tako teško da preuzmu odgovornost?

„Preuzimanje
odgovornosti nije samo po sebi stresno, ali to zavisi od uslova. Ako je
odgovornost povezana sa činjenicom da će zaposleni biti poplavljen
zahtjevima, onda je to iscrpljujuće – ili ako uz odgovornost ne dobije
dovoljno vremena i ljudi da bi mogao normalno da funkcioniše, ili ako
nije adekvatno cijenjen od strane nadređenih. Mnoge studije su pokazale da
zaposleni često nisu dovoljno cijenjeni.“

Da li je realno očekivati da možemo da promijenimo strukturu našeg sadašnjeg radnog života?

„Mislim
da se taj trend ne može vratiti unazad. Opterećenje na poslu se neće
smanjiti. Dakle, sve zavisi od toga kako su osmišljeni detalji. S
obzirom na promjene u zahtjevima prema radnicima, mora se stvoriti
drugačija kultura rukovođenja. Šefovi moraju naučiti da na radnike ne
prenose pritisak pod kojim se oni sami nalaze. Oni moraju da nauče da
radnicima stvore uslove kako bi mogli da ispune povećane zahtjeve. U
njihovu odgovornost spada zaštita podređenih od preopterećenja. Šef
danas mora bude mentor, trener, možda čak i gromobran koji zaposlene
štiti od preopterećenja. Šefovi često zapostavljaju taj dio svoje
odgovornosti i zadatka. A i radnici moraju da su svjesni toga gdje su
granice i na vrijeme ih artikulišu. Najbolje je kada se to uradi zajedno
sa kolegama.“

G. Ginter Fos, (1950.) je profesor industrijskog inženjeringa i sociologije na TU Kemnic