Čuang Ce je živio u periodu zaraćenih država, kako se naziva razdoblje kineske istorije od 475. do 223. godine pne. Pretpostavlja se da je živio u 4. veku pne., otprilike između 370. i 300. godine pne. Bio je rodom iz grada Meng, u državi Song (današnja provincija Henan) U to vrijeme na teritoriji Kine je postojalo 7 manjih država, koje su često ratovale jedne s drugima, a u tom razdoblju se razvio velik broj filozofskih učenja, pa se to vrijeme još nazivalo i „razdobljem sto škola“.
Čuang Ce je bio savremenik Mencija i prijatelj Huj Šija. Živio je povučenim životom, ali je ipak bio čuven po svojim idejama i spisima. Pripovijeda se da je kralj Vej iz Č'ua, čuvši za njega, poslao glasnike s darovima da ga pozovu na njegov dvor, obećavajući da će ga postaviti za glavnog ministra. Čuang Ce se, međutim, samo nasmijao i rekao im:
Odlazite, ne prljajte me… Više volim da uživam u svojoj slobodnoj volji.
Kada je umrla Čuang-ceova žena, njegov prijatelj Hui Si je krenuo da mu izrazi saučešće. Nađe ga kako sedi na podu, pjeva i bubnja po zdjeli. Kad ga je upitao zar ne osjeća žalost prema pokojnoj ženi, Čuang Ce mu reče:
Kada je umrla, bio sam jako žalostan. Potom sam razmislio polazeći od samog početka, u kome ona nije imala ni život, ni oblik, pa čak ni svojstva. Bila je dio velike bezobličnosti. Zatim se promijenila, poprimivši svojstva, pa oblik i onda život. Sada se ponovno mijenja i prelazi u smrt. Ove promjene su jednake slijedu četiri godišnja doba, proljeća, ljeta, jeseni i zime. Sada ona počiva u velikoj kući svemira. Da idem naokolo plačući i naričući, ponašao bih se kao čovjek koji ne shvata nužnost zbivanja. Zato sam prestao.
Učitelj Čuang je skeptičan prema dometima ljudske spoznaje, argumentujući da je život ograničen, a količina znanja neograničena. Koristiti ograničeno radi sticanja neograničenog, odraz je gluposti.
Sreća
Za Čuang Cea, sreća je slobodno ispoljavanje sopstvene prirode, koja se naziva Te i proističe neposredno iz Taoa. Međutim, postoje mnoge nedaće kojima se to ispoljavanje može spriječiti, poput bolesti, starosti, itd. Stoga je sreća, koja zavisi od slobodnog ispoljavanja čovjekovih prirodnih sposobnosti, ograničena i stoga relativna. Međutim, zahvaljujući razumijevanju prirode stvari, na mudraca ne utiču promjene u svijetu. Na taj način on ne zavisi od spoljnjih stvari i stoga njegova sreća nije ograničena, već se može reći da je postigao apsolutnu sreću (odnosno blaženstvo).
Pretpostavimo da postoji čovjek koji se vozi u normalnosti svemira, jaše na preobražaju šest elemenata i pravi izlet u beskonačnost, od čega on mora da zavisi? Zato se kaže da savršen čovjek nema svoje ja, da duhovni čovjek nema postignuća, a istinski mudrac nema imena.
Preobražaj stvari
Jednom sam ja, Čuang Ce, sanjao da sam leptir. Lepršajući naokolo, srećan i veseo, radio sam šta mi se prohtje. Ne bijah svjestan da sam Čuang Ce. Odjednom, probudih se, i gle, ponovo bijah Čuang Ce. Sada ne znam jesam li čovjek koji je sanjao da je leptir, ili leptir koji sanja da je čovjek? Između čovjeka i leptira mora postojati razlika! To je ono što se naziva preobražaj stvari.
Preobražaj stvari (wu hua) predstavlja jedan od ključnih termina Čuang Ceove filozofije. On smatra da ništa ne posjeduje neki nepromjenljiv kvalitet ili suštinu. Sve predstavlja samo pojavni oblik jedne jedinstvene stvarnosti koja se odvija poprimajući različite oblike samo-ispoljavanja. Ko razumije preobražaj stvari uviđa da sve stvari jesu vječno jedno, izvan vremena i prostora.
Glavni izvor učenja Čuang Cea predstavlja knjiga Čuang Ce, nazvana po njemu, napisana nakon njegove smrti. Knjiga je zbirka taoističkih spisa, iz različitih faza razvoja taoizma. Nije utvrđeno šta je pisao sam Čuang Ce, ali se uglavnom smatra da poglavlja koja predstavljaju misao treće faze taoizma, autentična filozofija samog Čuang Cea.