Živjeti u ekstremnom siromaštvu, s manje od jednog dolara dnevno, je zastrašujuća, noćna mora bez nade u bolju budućnost.
Nedavno je suradnik Svjetskog programa za hranu s jednim dolarom (ekvivalent je 6 egipatskih funti) obišao jednu tržnicu u egipatskom gradu Aleksandrija:
“Od šest funti ostalo je tek 50 centi, a to odlazi na ulje, potrebne dodatke pri kuhanju, plin…Za doručak i ručak smo imali grah. Mogli smo priuštiti dva jaja, krastavce, luk….ali piletina ili meso je nešto nezamislivo. Možda smo mogli kupiti jednu ribicu, ali objektivno s primanjima nižim od jednog dolara dnevno nemoguće je jesti proteinsku hranu.”
To je bio razlog zašto su Ujedinjeni narodi 2000., usvojili razvojni program koji je trebao smanjiti broj ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu. Drugi cilj milenijskog programa je bio osiguranje osnovnog školovanja za dječake i djevojčice.
Svjetska banka je u svom izvještaju objavila da je 650 milijuna ljudi uspjelo izaći iz ekstremnog siromaštva do 2008.
Barry Carin je istraživač u kanadskom Centru za upravljanje inovacijama, jedan od autora UN-ovog programa za razdoblje nakon 2015. On ističe da postoji opća suglasnost da je sadašnji plan potaknuo na drugačije razmišljanje i promjene.
“Nema sumnje, svijet je postao bolje mjesto za život”, kaže Carin.
Raste broj onih koji su izašli iz ekstremnog siromaštva, neimaštine i beznađa. Zato rastu i nade da se ono što je Milenijski program zacrtao može i ostvariti. Ova godina je u tom smislu značajna, jer se svjetski lideri moraju dogovoriti o novom planu nakon 2015.
Svjetska organizacija je oformila radno tijelo kojem predsjedavaju liberijska predsjednica Ellen Johnson Sirleaf, indonezijski šef države Susilo Bambang Yudhoyona i britanski premijer David Cameron. Na sastanku planirom za idući mjesec trebala bi se usaglasiti “vizija i strategija” globalne ekonomske transformacije.
Na web stranici te radne grupe stoji kako je cilj “ iskorijeniti siromaštvo i osigurati dugoročni globalni razvoj”. No, jedno je napisati ciljeve u deklaraciji, a drugo je provesti ih u djelo, upozorava Mandeep Tiwana, predstavnik nevladinog sektora iz Južne Afrike.
“Kada je Milenijska dekleracija stupila na snagu, svjetski lideri su isticali šest vrijednosti ključnih za međunarodne odnose u 21 stoljeću. To su bili sloboda, jednakost, solidarnost, tolerancija, zaštita prirode i podjela odgovornosti. Nažalost, većina zapisanog nije ostvareno. Zato smatram da bi ciljevi nove deklaracije trebali biti realističniji”, kaže Tiwana.
Mjeriti napredak u područjima kao što su “sloboda”, “tolerancija” i “održivost” nije jednostavan i lagan posao. Ekonomisti su ipak našli način kako to uraditi.
Sabina Alkire je predvodnica u ovom poslu. Direktorica je oksfordske Inicijative za razvoj, učenica dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju Amartya Sena iz Indije.
“Ne smijemo gledati samo na to što ljudi rade i što bi mogli biti, već i na njihove slobode, jer mnoge elementarne potrebe možete ostvariti i u zatvoru. Dio blagostanja je i sposobnost pojedinca da određuje vlastitu sudbinu, kreira razlog svoga postojanja, tako da je sloboda jednako važna koliko i prihodi”, kaže Alkire.
Tekst je preuzet sa RSE