Šarić je, kako je pokazala dosadašnja finansijska istraga, uz pomoć ljudi iz svijeta politike i biznisa, stvorio “mašineriju” za pranje novca.
Osnovano je više od 50 firmi, čiji je cilj bio da u legalne tokove ubace novac zarađen od trgovine kokainom. Dosad prikupljeni podaci pokazuju da je oprano najmanje četiri milijarde evra, ali se sumnja da je ta suma dvaput veća.
Šarić je postao vlasnik oranica, preduzeća po Vojvodini, hotela, ugostiteljskih objekata, diskoteka, stotine stanova… Prave posljedice ovakvog ekonomskog poslovanja, naročito kada je riječ o privatizacijama, još nisu sagledane do kraja. Ipak, zna se da je kapital “isisan”, radnici su završili na ulici, a Šarić je oprao milijarde i postao bogataš.
Spisak firmi preko kojih je Šarić radio u Srbiji još nije konačan, jer je najmanje desetak njegovih saradnika bilo angažovano na formiranju firmi za pranje para, a opet je svako od njih iz istog razloga napravio svoju mrežu preduzeća.
Šarić je, prema dostupnim informacijama, osnovao tri firme u Delaveru, u SAD, a one se kao osnivači pojavljuju u više od 30 firmi, nekoliko klubova, hotela, pa čak i vrtića.
Devet firmi je od tog broja osnovano u Crnoj Gori, dvije u Rovinju (Hrvatska), jedna u Pragu (Češka) i čak 25 u Srbiji. Najviše njih, čak 16, do sada je pronađeno u Vojvodini. Tokom suđenja najviše se govorilo o firmi “Municipijum S”, kojom je rukovodio Nebojša Јoksović, sada svjedok saradnik u postupcima protiv pljevaljskog narko-bosa. “Municipijum S” se, takođe, pojavljuje kao vlasnik ili suvlasnik mnogih drugih preduzeća.
O tome kako je Šarić kupovao firme po Vojvodini gotovo tri dana svjedočio je i vojvođanski biznismen Mile Јerković. On je opisao kako je upoznao Šarića preko advokata Radovana Štrpca, ali i da su Šarića u ovim poslovima savjetovali biznismen Zoran Ćopić i advokat Andrija Krlović. Sumnja se da su ovi saradnici omogućili Šariću da preuzme imovinu i kapital u Srbiji koji su prije njega “pripadali” Antunu Stanaju iz Podgorice, koji je uhapšen zbog krijumčarenja cigareta. Stanajeva firma “Rokšped”, kako tvrde stručnjaci za suzbijanje finansijskog kriminala, kao i cio sistem koji je on osmislio, predstavlja “školski primer pranja novca”.
“Taj modus se sastojao od tri firme u vrhu piramide, čiji je osnivač i jedini vlasnik bio Rokšped. Te su firme, u drugom nivou, širile piramidu tako što su, međusobno kombinujući udjele, osnivale nova preduzeća koja se, u zvaničnoj verziji, bave drumskim transportom, spoljnom trgovinom, poljoprivredom, lekovima…”, objasni je izvor.
Po tom modelu nastale su DSD tobako, Agrovojvodina, Hemovet, Stanagro invest, Tandem fajnenšel,
Multinova, Alpis plus, Betasem… Većina tih preduzeća osnovana je od 2006. do 2008. godine, sa sjedištem u Sremskoj Mitrovici ili na dvije adrese u Novom Sadu, na Sentandrejskom putu broj 165 ili u Bulevaru oslobođenja 127. Gotovo svaka, čak i one koje su osnovane sa ulogom od 500 evra, preko računa su godišnje imale promet od po nekoliko milijardi dinara, ali se u završnim računima knjižio ili simboličan dobitak ili, mnogo češće, gubitak.
Izvor “Novosti” navodi da su potom kupovana preduzeća, uglavnom poljoprivredna dobra koja su imala pravo zakupa velikih obradivih površina ili su raspolagala njima, ali i preduzeća za prevoz robe i putnika. Iz njih je potom “isisan” čitav kapital.
I poslije hapšenja Stanaja, njegove firme u Srbiji su nastavile da kupuju akcije raznih preduzeća, mahom onih čija je privatizacija poništena. To su Agroseme Panonija, Agrokop, poljoprivredna dobra Erdevik i Stanišić, Banat seme, Šećerana iz Sremske Mitrovice, Mitrosrem, Elnos, Agrovojvodina, Ipok, IKL iz Beograda, Mlinpek iz Knjaževca, Sokola iz Novog Sada…
Poslije aktiviranja operacije “Balkanski ratnik” i rasturanja narko-klana bosa iz Pljevalja, utvrđeno je da su ta preduzeća mahom preuzeli Šarićevi ljudi.