Jedan od uspješnijih glumaca mlađe generacije Amar Bukvić otvoreno progovara kako mu se i poslovno i privatno ostvarilo sve što je dugo priželjkivao, zašto mu redoviti izlasci više nisu zanimljivi, boji li se emocija, tko mu je najvažnija potpora te što je s godinama naučio cijeniti
Otkako je dobio stalni angažman u kazalištu Gavella, jednog od uspješnijih glumaca mlađe generacije, Amara Bukvića, koji je za svoj rad primio brojna priznanja, nemamo priliku često gledati na malim ekranima. No zato je taj 31-godišnji Zagrepčanin aktivan u kazalištu pa tako, osim što igra u već starim predstavama, priprema i dvije nove. O kojim je projektima riječ i zbog čega su zanimljivi, otkrio nam je u intervjuu, u kojem se dotaknuo i ponekih detalja iz privatnog života. Iako nerado govori o intimi, ipak nam je povjerio kad je i gdje upoznao novu djevojku Almu Vukičević te priznao čime ga je osvojila.
Na kojim projektima sada radite?
Trenutačno paralelno radim na dvije predstave, što mi u rasporedu i ne ostavlja previše slobodnog vremena. U matičnom kazalištu Gavella, u koprodukciji sa šibenskim kazalištem, pripremam ‘Push up’, suvremeni njemački tekst u režiji Darija Harjačeka. Premijera se očekuje u veljači. Druga je premijera vrlo brzo, 21. studenoga u Sisku. Također je riječ o suvremenom tekstu, britanskog autora Joea Penhalla, ‘Krajolik pod oružjem’, u režiji moje sestre Aide Bukvić.
Netko je rekao da umjetnici žive za deset minuta pljeska. Što osjećate nakon što završite s predstavom?
Pljesak i ovacije sigurno su jedna posebna nagrada za nas glumce. To je uistinu odličan osjećaj. No već i samo igranje predstave u meni pobuđuje nevjerojatan adrenalin. Iskreno, čini mi se kako od svega najviše volim sam proces stvaranja uloge na probi.
Bojite li se neuspjeha?
U svijetu u kojem trenutačno živimo svima je neuspjeh najveći strah. Najbolji je način da ga iskoristimo kao prednost, jer ako se čovjek ne boji, nikad nije ni bio predodređen za uspjeh.
Jeste li se kad poželjeli ostaviti glume i baviti nečim drugim?
Ne, no mislim da ne postoji glumac koji ponekad ne želi odustati od glume. Naš posao s novim projektom ili novom predstavom uvijek počinje od nule, a sam početak kreiranja uloge uvijek budi osjećaj kao da se tim poslom nikad prije nismo bavili. Ima to i prednosti, jer sam se naviknuo da se jedino tako dolazi do pravih rezultata.
Čitate li kritike? Do čijeg vam je mišljenja najviše stalo?
Doista ih nisam nikada čitao, niti imam namjeru, ali mi često bliske osobe znaju reći što su pročitale o meni. Katkad mi se znalo dogoditi da je slučajno pročitam. Ipak, postoje ljudi u mom životu čija mi je kritika stvarno važna i čije mišljenje uvijek uvažavam. Ponajprije mislim na oca i sestru jer se bavimo srodnim poslom.
Rukovodite li se u poslu ali i u ljubavi, razumom ili srcem?
Mislim da je gluma, baš kao i ljubav, kategorija koja najviše ovisi o emocijama. To su dvije vrlo slične kategorije gdje razumu često ostaje vrlo malo prostora.
Kako se vi nosite s problemima? Dogodi li vam se ikad da se, primjerice, dobrano isplačete?
Onaj tko kaže da nikad nije plakao – laže. Svi mi katkad plačemo, pa bilo to i u sebi. S problemima se nosim kao svaki čovjek koji uza se ima obitelj, djevojku i kvalitetne prijatelje na koje se može osloniti.
Koje su karakteristike snažnih muškaraca? Jeste li i vi takvi?
Karakteristike snažnog muškarca uvijek ovise o situaciji u kojoj se nalazite. Katkad je to zaštitnički stav prema voljenim osobama, katkad oslonac koji im je potreban, a katkad sposobnost izražavanja vlastitih stavova, ali i osjećaja.
Vrijedi li i u vašem slučaju teza da su umjetnici pravi emotivci?
Kao što sam rekao, sposobnost emotivnog izražavanja odlika je dobroga glumca, ali i snažnog muškarca.
Što ste si zacrtali u dvadesetima a da ste i postigli?
U tim sam se godinama tek počeo baviti glumačkim poslom. Tada se kao studenti svi obvezujemo na glumačko razvijanje i drukčije poglede na živote. Mislim da sam se kao glumac razvio u smjerovima koji su mi tada bili potpuna nepoznanica jer sam i glumu tada percipirao na potpuno drukčiji način.
Jeste li se već sa 30 vidjeli u braku i s djecom?
Obitelj je najdragocjenija vrijednost uopće. Dakako da razmišljam u tom smjeru, volio bih u skorijoj budućnosti imati i vlastitu obitelj.
Koliko događanja na privatnom planu utječu na vaš posao? Možete li se u potpunosti isključiti?
Uvijek se trudim odvajati privatni i poslovni život. Mislim da je to odlika jednog profesionalca. Katkad je to iznimno teško, no pokraj sebe imam najbliže osobe koje takav život razumiju.
Odnedavno ste u vezi s PR-icom Almom Vukičević. Kako ste se upoznali?
Upoznali smo se na rođendanskoj večeri zajedničkog prijatelja, košarkaša Damjana Rudeža. Zbog kazališnih obveza, kasnio sam na večeru, a ona je bila na odlasku. Činilo mi se da je to ljubav na prvi pogled, onaj trenutak kad učinite sve što možete da tu osobu zadržite u svojoj blizini.
Po čemu se razlikuje od djevojaka koje ste dosad upoznali?
Katkad mi se čini kako nam se već u pogledu vidi da potpuno isto razmišljamo i želimo iste stvari. Nikad prije nje nisam upoznao osobu koja mi je toliko slična. A i često mi se dogodi da, premda se nalazimo na različitim mjestima, osjećam posebnu povezanost s njom, što je stvarno dobar osjećaj.
Što očekujete od osobe koja je s vama u vezi? je li vam važno da vaša partnerica podupire vaš posao?
To je važno u svakom poslu, ne samo u glumi. No gluma je nešto specifičnija. Važna mi je podrška bližnjih, pa tako i Almina. Sretan sam što je ona mlada žena koja vrlo dobro zna cijeniti tuđi put prema uspjehu jednako kao i svoj. Nisam osoba koja si unaprijed zapisuje na papir što će tražiti od partnerice. To što mi je već sad izrazita podrška, premda se prvi put susreće sa svijetom glume, govori zapravo više pozitivno o njoj nego o meni i mojim očekivanjima.
Je li u vezi uopće dobro imati neka očekivanja?
Ponajprije ovisi o osobi. Ako počnem od sebe i svakodnevnih situacija, rekao bih da teško mogu komunicirati s bilo kojom osobom koja nema smisla za humor. Primjerice, nas dvoje povezuje specifičan smisao za humor koji neki ljudi ne razumiju. Premda u društvu ja obično zbijam šale, katkad, kad smo nasamo, ona preuzme tu ulogu. Smijeh je prijeko potrebna kategorija svačije svakodnevice.
Tekst je preuzet sa Story.hr