Najnoviji podaci Javnog fonda za dečju zaštitu RS pokazuju da u Srpskoj živi više od 38.870 siromašne djece. Siromaštvo je kod nas zavladalo i obuhvatilo mnoge strukture društva, no činjenica da jedno malo biće sklupčano leži gladno i žedno treba da zabrine svakoga. Institucije i resorna ministarstva trebalo bi da se aktivnije uključe u rješavanje ovog problema, jer ukoliko u budžetu ima novca za nove vladine automobile trebalo bi biti i gladnu dječicu.
Nada Uletilović, izvršna direktorica udruženja “Zdravo da ste” iz Banjaluke rekla je da trebamo biti zabrinuti nad podatkom da postoji veliki broj djece koja žive u siromaštvu i čiji je razvoj zbog te činjenice ugrožen.
“Uvijek je bilo kod nas, a i u finansijski bogatijim zemljama svijeta, siromašnih porodica koje svojoj djeci ne mogu da obezbijede osnovne uslove za život. Tada država mora da osigura uslove da djeca iz takvih porodica dobiju ono što im domaći zakoni i Konvencija o pravima djeteta garantuju. Naši političari na ovakve konstatacije imaju spreman odgovor, nema para. Naravno da nema kada su za njih prioriteti nešto drugo, a ne djeca. Pored materijalnog siromaštva u kojoj nam rastu najmlađi, još više me brine moralna bijeda u kojoj se ta ista djeca razvijaju. Spoljni sjaj, olako doći do rezultata, ugrabiti što više, važno je da ja i moja poradica imamo, a za druge me dijete briga, gledaj sebe i slično je okruženje u kojoj stasaju naša djeca”, rekla je Uletilovićeva za BUKU.
Siromaštvo na različite načine utiče na najmlađe članove našeg društva. Svi znamo kako se adekvatna ishrana odražava na razvoj djeteta, ali malo znamo kako se diskriminacija, socijalna isključenost, neadekvatno obrazovanje i zadovoljenje drugih socijalnih i kulturnih potreba odražava na razvoj ličnosti djeteta.
“Kada nas nekoliko podijeli jednu jabuku niko se ne osjeća uskraćeno, čak ni onda kada bi želio više. Ali kada jedni nemaju neispnjenih želja, a drugi ni osnovno, kada se oni što imaju rugaju i isključuju one koji nemaju, onda to postaje traumatično i veoma se teško odražava na razvoj djeteta. Kada tu dodamo moralnu i kulturnu bijedu posljedice su dublje i teže nadoknadive”, objasnila je Uletilovićeva.
Postoje ljudi koji su svjesni problema u kojima se siromašna djeca nalaze, ali prema mišljenju Nade Uletilović, oni koji donose odluke, oni određuju budžete i “upravljaju” našim životima definitivno nisu svjesni situacije u kojoj se siromašna djeca nalaze.
Maša Mirković, socijalna radnica i izvršna direktorica Udruženja “Nova generacija” iz Banjaluke rekla je da je rješenje problema siromašne djece u otvaranju novih radnih mjesta, jer veliki broj nezaposlenih osoba obuhvata i roditelje koje imaju djecu, pa su ta djeca automatski siromašna.
“Kroz Dnevni centar za djecu u riziku koji organizuje UG Nova generacija u toku ove godine prošlo je oko 120 djece i veći broj djece je iz socijalno ugroženih porodica. Njihovi roditelji su najvećim dijelom nezaposleni, a i ti koji rade rade ‘na crno’ za minimalna sredstva koja jedva da su dovoljna za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. Često roditelji nemaju sredstava za kupovinu prehrambenih namirnica koje su raznovrsne i hranjive te omogućavaju djeci zdrav razvoj. Takođe, sredstva za garderobu, školski pribor su ograničena, a da ne govorim o plaćanju ekskurzija, kurseva, instruktivne nastave i sličnih stvari. Djeci koja dolaze u Dnevni centar obezbjeđena su dva obroka u toku njihovog cjelodnevnog boravka u našim prostorijama, ali i donacije u vidu garderobe, higijene, školskog pribora pa i usluga poput odlaska kod zubara, uključivanja u neki sportski klub i slično”, kaže Mirkovićeva za naš portal.
MARGINALIZACIJA SIROMAŠNE DJECE
Mirkovićeva objašnjava da se ponašanje djece koja potiču iz socijalno ugroženih porodica, a koja dolaze u Dnevni centar za djecu manifestuje uglavnom na dva načina: ili su povučena, tiha, imaju nedostatak samouzdanja, boje se iznijeti svoje potrebe i otkriti svoja interesovanja ili su sa druge strane glasni, prodorni, nezasiti, ne znaju na koji način da ispolje svoje potrebe pa to često rade na neadekvatan način.
“Siromaštvo je samo jedan od problema sa kojim se ova djeca susreću. Ono što se može primijetiti jeste da su ta djeca krajnje marginalizovana. Slabo su uključena u sporske, kreativne ili rekreativne aktivnosti. Ne odlaze na more sa roditeljima, ali im Fond za dječiju zaštitu RS to omogućava već 10 godina kroz projekat ‘Socijalizacija djece Republike Srpske’ i donosi im osmjehe na lice i nezaboravne uspomene. Kao predstavnik Udruženja ‘Nova generacija’ mogu reći da su građani senzibilisani za ovaj problem posebno kada su djeca u pitanju”, kaže Mirkovićeva.
Dodaje da u toku njihove humanitarne akcije “Kad malo znači mnogo” koja traje već godinu dana, nailaze na dobar odziv građana.
“U Mercator centru redovno prikupimo dosta hrane i garderobe koja nam omugućava nesmetan rad ali i pomoć porodicama djece koja dolaze u naš Dnevni centar. Takođe, skoro svakodnevno dobijamo donacije garderobe od građana čiju solidarnost ovom prilikom želim da pohvalim i da im se od srca zahvalim na pomoći i podršci, kao i brojnim firmama koje nesebično daju svoj doprinos”, kaže ona.
Vesna Popović, viši stručni saradnik za odnose sa javnošću u Instituciji Ombudsman za djecu RS rekla je da nažalost mnoga djeca danas žive u siromaštvu, a problem nije prisutan samo na našim prostorima već mnogo šire.
“U kategoriji djece najugroženiji su najmlađi, oni koji su potpuno zavisni od odraslih i čiji život, razvoj i odrastanje zavisi od toga koliko smo im pružili, da li smo prepoznali njihove osnovne potrebe i da li smo na njih pravilno reagovali, počev od ishrane, njihovog vakcinisanja, redovnih pregleda, obrazovanja. Sve što se propusti u tom najranijem djetinjstvu niko i ničim ne može nadoknaditi”, rekla je Popovićeva za BUKU.
Ona napominje da borba protiv siromaštva zahtijeva sveobuhvatan pristup zaštiti djece, a u to spadaju sistemska rješenja zasnovana na strateškim dokumentima, sa definisanim politikama u različitim oblastima, sa planovima i rokovima djelovanja i nosiocima tih aktivnosti.
“To istovremeno zahtijeva i saradnju različitih resora, socijalne i zdravstvene zaštite, obrazovanja, vladinih institucija i nevladinog sektora i lokalne zajednice radi ostvarivanja ciljeva definisanih strateškim dokumentima. Pri tome, socijalna zaštita nije samo finansijska pomoć, već cijeli niz mjera i aktivnosti-usluga socijalne zaštite koje imaju preventivnu ulogu i koje umanjuju ili otklanjaju zavisnost i pojedinca i porodice od socijalnih službi, a to znači da se u svakom pojedinačnom slučaju moraju utvrditi uzroci koji su dijete doveli u tu situaciju, kako bi se na njih djelovalo. Činjenica je da su sredstva centara za socijalni rad ograničena i nedovoljna, ali je činjenica i da se situacija razlikuje od opštine do opštine”, objašnjava Popovićeva.
Kaže da ekonomska situacija u kojoj se nalaze roditelji i porodica danas utiče na kvalitet ostvarivanja prava djece.
“Veliki broj nezaposlenih, neredovne isplate plata, neuredna uplata doprinosa i slično direktno utiču na ekonomsku stabilnost porodice, a time i djece, što djecu dok su još u razvoju dovodi u socijalni sektor. Odrastanje u takvim uslovima, djeci u startu umanjuje šansu da razviju svoje potencijale. Istovremeno, zbog spriječenosti pristupa različitim uslugama dovodi i do njihovog ograničenog učešća u zajednici. Sve to dugoročno ostavlja posledice na razvoj i odrastanje djeteta”, rekla je Popovićeva.
INSTITUCIJAMA NIJE STALO
Nada Uletilović kaže da se siromašna djeca u Udruženje” Zdravo da ste” javljaju, ali da se ona i stide.
“Ponekad se jave njihovi roditelji, a i oni se stide. Desi se da nam se jave zbog otvaranja humanitarnog broja u nekoj akciji sakupljanja novca za liječenje teško oboljelog djeteta. Nažalost, naša oganizacija nema novaca ni moći da rješava problem siromaštva. Ali nastojimo gdje i kada god možemo podržimo djecu i mlade iz siromašnih porodica. tako su sve naše aktivnosti u omladinskim centrima besplatni za njih, podstičemo ih da kroz mrežu omladinskih razmjena putuju i uče od svojih vršnjaka iz drugih zemalja Evrope. Organizujemo svake godine i akciju ‘I ja imam pravo na paketić’, za djecu koja nemaju od koga dobiti dar za Novu godinu. U toku je i humanitarna akcija ‘Tebi malo-nekom sve’ skupljanja dječjih knjiga koje ćemo darivati seoskim školama za njihove biblioteke. Znamo da je to kap u moru, ali ta kap pokazuje da nam je stalo”, kaže Uletilovićeva.
Ona napominje da je borba protiv siromaštva djece istovrermeno i borba za dostojanstvo njihovih roditelja koji će imati šansu da svojim radom obezbijede uslove za život i razvoj svojoj djeci.
Na pitanje da li su resorne institucije uključene u rješavanje ovog problema ona je rekla da “njima nije stalo”.
Iz Institucije Ombudsman za djecu RS rekli su nam da oni primaju žalbe kojima se ukazuje da su djeca po različitim osnovama dovedena u stanje socijalne potrebe.
Vesna Popović rekla je da centri za socijalni rad, iako su ovlašteni podnositi zahtjeve za plaćanje alimentacije iz sve imovine dužnika, pa i na štetu njegovog izdržavanja, taj problem najčešće prepuštaju roditelju sa kojim dijete živi, tako da su ova djeca vrlo često dovedena u stanje socijalne potrebe iako to ne bi smjeli biti.
“Upis djece u osnovnu školu ili njeno napuštanje ne smije da zavisi od mogućnosti roditelja, što znači da bi škola u saradnji sa centrom za socijalni rad morala znati koji broj učenika i koju podršku treba i u saradnji sa drugim subjektima zaštite tražiti rješenja na način kojim dijete neće dodatno povrijediti, jer ništa ne može i ne smije biti razlog da dijete nije uključeno u obavezno osnovno obrazovanje. Žalbama se ukazuje i na sporost u radu po zahtjevima za dodjelu novčane naknade, neujednačenost kriterija za dodjelu socijalne pomoći, nepostojanje tipskih zahtjeva-obrazaca, zahtjevanje da se dostave razne potvrde i uvjerenja, za koje se kasnije utvrdi da su nepotrebna ili da do njih organ lakše dolazi po službenoj dužnosti”, objašnjava Popovićeva.
Naše sagovornice se slažu da je problem siromašne djece alarmantan, a kod nas je problem još veći jer je visoka stopa nezaposlenosti roditelja koji onda nisu u mogućnosti da obezbijede djeci ono najosnovnije, a često je to hrana i odjeća. Siromašnoj djeci trebaju svi pomoći, naročiti oni u čijim su rukama budžeti, odluke i zakoni, a pri svakom neracionalnom trošenju trebamo se zamisliti nad gladnom dječicom koja hodaju našim gradom, našom ulicom i upitati se, svako ponaosob, kako im možemo pomoći.
Vezani tekstovi:
Nema nijemih posmatrača: Svi moramo reagovati na maloljetničko nasilje