Prvo i osnovno, da ostane na vlasti ili barem u vlasti, poslije štete koju su ljudi iz vrha ove stranke napravili sami sebi i svom SNSD-u. Drugo, ne manje bitno, a to je činjenica da je promjena pa makar i u monolitnom sklopu kao što je to partijska piramida SNSD-a neminovnost i jedini način da jedan politički organizam preživi i zdravo zacijeli svoje rane. Ako ništa, štonoreče Čola ,,Ko ne želi da se mijenja, vole ga iz sažaljenja.“. A, SNSD, slabo ko voli, članstvo ga se uglavnom plaši. Prema tome, kad dođe do faze sažaljenja, zgaziće ga poslušnici kao FAP žabu.
Dodikova 105 postotna samouvjerenost
Podsjećanja radi, na pitanja Duške Jurišić u sarajevskim ,,Danima“, kako će SNSD proći na lokalnim izborima, Dodik je bio eksplicitan:
-Pobijediće SNSD.
I u Banjoj Luci?
-Naravno.
100 posto ste sigurni?
– Recimo 105 posto.
Trebinje?
-Naravno. Bijeljina, zapišite da ćemo pobijediti u Bijeljini. Pobijedićemo i u Istočnom Sarajevu, na Palama i u Lukavici. Pobijedićemo i u Foči.“
Intervju je vođen sredinom avgusta ove godine i Milorad Dodik je morao znati šta mu se dešava u stranci. Jer manje od dva mjeseca i realnost je pokazala, da je bio u pravu za Banjaluku i Foču, ali na jedvite jade. I to je manje bitno.
Trebinje i Bijeljina, „zapišimo“ to , ostale su van domašaja SNSD-a, Kako je prvi čovjek stranke mogao ovako drastično da pogriješi? Ko je kriv za užasno lošu anticipaciju stvarnosti u SNSD-u? Ovdje leži, korijen pitanja-da li je moguća transformacija Dodikove partije?
Dodik se kao i svaki lokalni autarh okružio svitom, koju čine ljudi raznoraznih fela, da ne kažem provinijencija. Od usamljenih ideoloških desperadosa, preko klasičnih podguznih muva, do ljudi sa one strane zakona, zelenaša i tajkuna. I svi oni, koliko god bili različiti, imali su nešto zajedničko:
Združeni poduhvat: kako Dodiku uljepšati stvarnost i sebi napuniti džepove
Mediji, čitaj (RTRS, Glas Srpske, Nezavisne Novine), utrkivali su se da predstave ,,umivenu i opranu, svježu i naprednu, živu i državotvornu Republiku Srpsku“. I to ne stanovništvu. Jer, narod ionako niti gleda niti čita te medije ,a ne živi ni približno u zemlji meda i mlijeka, koju su izmađijali režimski telali. Na stvari je bilo, zapravo, prenošenje gosparu fiktivne, boldovane realnosti, ne bi li se iskamčila i posljednja marka za medijsko preživljavanje. Pa tako imamo apsurd-nije Dodik državnim polugama davao pare medijima da ga reklamiraju, nego su mediji hinjski fingirali stvarnost i obmanjivali ga da im novce da. Daleko od toga da Dodik nema oraha u džepu i da nije gledao svoj interes u medijskom samopromovisanju. Ali, rezultati izbora, a o tome je ovdje riječ, govore, zapravo, da je Dodik, a ne narod, obmanut. I to ne od nekih tamo ,,stranoplaćeničkih medija“ nego upravo od svojih biltena i biltenskih piskarala.
A, ta piskarala, što obični novinski prašinari, što urednici, već su u ,,noći izbora“ vidjeli da opet duva čili paljanski SDS-povjetarac, pa su zdušno skočili da pojasne kako ,,SNSD treba snositi određene sankcije“. Naučili su ti beskičmenjaci još od SK BiH, do 8. oktobra ljeta gospodnjeg 2012. kako namirisati mrca i medijski ga dokusuriti još u samrtnom hropcu, pa još pribaviti u budućnosti zasluge za ,,slobodarsko novinarstvo“.
Sve u svemu, barem medijski poduhvat, udaljavanja ,,cara“ od realnosti je uspio. Jer, Milorad Dodik je poodavno skrajnut od stvarnosti i njegov uticaj na istu je postao nešto između protokolarne i popkulturne aktivnosti (od svakodnevnog zaludnog zujanja helikopterom do pjevanja sa Bajom Malim Knindžom).
Tu stupa na scenu ekonomski dio Dodikove svite. Preciznije, susrećemo se sa tajkunskom kamarilom,, koja je, dok je Milorad bio na nebu (bukvalno) otimala od države i naroda na zemlji ,opet bukvalno, šta je i kad htjela. Ne treba trošiti puno vremena-dovoljno je konstatovati da Banjaluku i ,,,ta njena sela“ drže par tajkuna (slučajevi Medicinske Elektronike, Picinog Parka, industrijske zone kod Poljoprivredne škole, Fabrike duvana…) Ti isti su malo suđeni, malo oslobađani krivice uz obrazloženje da su ,,dobri dmaćini“. Malo su bili zatvorenici, malo većinski dioničari i građevinci.
Jedan od tih ,,dobrih domaćina“, gazda Mile Radišić, prije neki dan je novinaru Siniši Vukeliću na pitanje da prokomentariše odluku Vrhovnog suda Republike Srpske, kojom je ukinuta oslobađajuća presuda za njega u slučaju „Medicinska elektronika“ , rekao da će ga ,,roknuti“ !
I sad ide on ključno pitanje-Da li je car baš car u svome carstvu ili je samo engleska kraljica? Izgleda da ni car ni pretendenti baš posve sigurno ne znaju odgovor na ovo pitanje, pa se stvorio izvijesni, da prostite medijsko-politički vakuum. A, ko će i kako izaći na čist vazduh ostaje da se vidi.
No, Milorad Dodik je pragmatičan čovjek i već nešto čini po pitanju popravka ,,nastale štete“. Tako je promtno raspustio odbore u Doboju, Višegradu, Sokocu, Gacku, Prnjavoru, Petrovu, Kostajnici, Palama, Loparama iVlasenici. Na neka mjesta je poslao svoje namjesnike, a za Doboj i Višegrad će se sam pobrinuti.
Međutim, postoje neke stvari, koje su vam Dodikovog dosega.
Evo indikativnih primjera za to: Milorad Dodik je u intervjuu za ,,Glas Srpske“ a povodom loših rezultata SNSD-a na lokalnim izborima izjavio :,,Najvjerovatnije će doći do raspuštanja odbora i do novih izbora u onim odborima gdje smo izgubili načelnička mjesta, a u roku od šest mjeseci biće sprovedeni i unutarstranački izbori na svim nivoima i svim odborima.“
Logična izjava i logičan izbor medija, rekli bi. I Dodik je bio dosljedan u izvršenju prvog dijela zadatka.
Međutim, indikativno je da je u roku od odmah, nestalo Dodikovog intervjua, sa naslovne strane ,,Glasa“.. Najedared se zaturio budibogznagdje. I očigledno je da medijskom mogulu Kopanji nije zasmetalo ovo čišćenje po opštinskim odborima-koga boli stražnjica za tamo nekim odborom, gdje će Kurta zamijeniti Murtu, nego velika čistka koju Dodik najavljuje na unutarstranačkim izborima na svim nivoima.
A, ne treba biti puno pametan i imati malo memorije, pa se prisjetiti, kako je u Republici Srbiji poslije poraza tadašnji Predsjednik države Boris Tadić, najavio potpuno istu stvar. Par mjeseci poslije-ne zna se hoće li Boris uopšte ostati u DS, a kamo li hoće li biti predsjednik te partije. Opasno, dakako po Milorada, sličan scenario.
Tajkuni sve vam je u šaci
Ovo je stvar procjene. Naime, pošto je u RS, oligarhija vlasnik entiteta, na istoj je da procijeni-da li je Milorad Dodik toliko omiljen u narodu, a da bi se još igralo na tu kartu? Ili je njegovo prošlo. Ukoliko se procijeni da je Mile no. 1 u plebsa, ista će se pjesma pjevati i 2014. Međutim izborni rezultati na lokalu, svakom tajkunu koji drži do sebe, ulijevaju promaju u novčanik i strah u srednjovječne kosti.
Onda će se morati praviti Mile no. 2, pa makar i od blata.
Dakle, prvo se mora vidjeti, Hoće li Dodik pustiti određene bahate tajkune niz vodu ili će ti isti tajkuni pustiti Dodika. Predstoji nam promatranje borbe.
Dodiku je mnogo teže. Prvo mora dokazati sebi i narodu da nije u vezi sa tajkunskim klanovima, što će biti urnebesno teško, a onda mora povesti i veliki rat protiv istih. Ono, jeste da riba smrdi od glave, ali se uvijek repovi hapse. U tom duhu uslijedila su hapšenja lokalnih moćnika, direktora pojedinih preduzeća i ,,kontroverznih gradskih preduzetnika“ . Ergo, to je samo sondaža terena za plan dokazivanja ,,Dodikovog poštenja“.
Krupne ribe se još uvijek mogu praćakati do mile volje. Jer, one se ne hapse sa par specijalaca i sudskim nalogom.
I na kraju, kako odgovoriti-da li je moguća transformacija SNSD-a? SNSD je jedna populistička organizacija sa hudim narodom, koji je iz egzistencijalnih interesa u istoj i koji iz istih tih interesa glasa za nju.
Ispravnije se zapitati- kako transformisati medijsko-političko-ekonomsku vrhušku ove partije?
Dakle, kako transformisati Nebojšu Radmanovića, Nikolu Špirića, Igora Radojičića, Željka Kopanju, Dragana Davidovića, Milu Radišića, Slobodana Stankovića…?
Nikako. Posebno ako se uzmu u obzir, da parafraziram Dodika, određene pukotine unutar partije. Osim ako se gore pobrojani sami ne žele transformisati. A, ne žele i neće. Što bi?
Milorad Dodik u apsurdnoj, poslovica situaciji-Svoje prijatelje drži blizu sebe, a neprijatelje još bliže. U ovom trenutku teško da zna ko su prvi, a ko potonji.
Vezani tekst : Aleksandar Trifunović:Izbori 2012-Pobjeda “glupana”!