Ova dva naučnika su nezavisno jedan od drugog otkrili kako da mjere i upravljaju pojedinačnim česticama, a da se očuva njihova kvantno-mehanička priroda, za šta se prije toga mislilo da nije moguće.
Nobelov komitet smatra da “su nagrađeni otvorili nova vrata eksperimentisanja u kvantnoj mehanici pokazujući da je moguće posmatrati pojedinačne čestice bez uticanja na njih”.
Za pojedinačne čestice i svjetlost prestaju da važe zakoni klasične fizike, ali počinju da važe zakoni kvantne mehanike.
Međutim, veoma je teško u kvantnom svijetu posmatrati pojedinačne čestice, jer svako posmatranje može uticati na kvantne osobine tih čestica.
Zbog toga su mnogi naizgled čudni fenomeni kvantne mehanike, predviđeni teorijom, mogli samo izokola biti analizirani.
Svojim genijalnim inovativnim metodama Aroš i Vajnlend su, zajedno sa svojim istraživačkim timovima, uspjeli da izmjere i kontrolišu vrlo krhka kvantna stanja za koja se do tada smatralo da je nemoguće posmatrati ih.
Nove metode su im omogućile da istražuju, kontrolišu i prebrajaju čestice.
Oba laureata se bave kvantnom optikom, proučavajući fundamentalne interakcije svjetlosti i materije. Njihove nenadmašne ideje su omogućile prve korake u kreiranju novih generacija super računara zasnovanih na kvantnoj fizici.
Nobelov komitet smatra da će upravo ovi kvantni računari promijeniti svijet u ovom vijeku, kao što su klasični računari promenili svijet u XX veku.
Doprinos njihovih istraživanja je i u tome što su pomogli razvoj super preciznih satova, koji će možda uskoro postati novi standardi za mjerenje vremena.
Ovi satovi su stotinama puta precizniji od sadašnjeg standarda zasnovanog na cezijumu.