Priča da je stari Bob prije 15-ak godina, kad je objavio svoj sjajni ‘Time Out Of Mind’ nakon kojeg više nije povukao krivog poteza, odnosno izdao ništa manje od izvrsnog albuma (da, uključujući i onaj potpuno blesavi, ali sjajni Božićni iz 2009), konačno vratio svoj davno izgubljeni mojo, nije baš sasvim tačna.
Biće prije da je tada, nakon dobrih 35 godina karijere, napokon razvio osjećaj za diskografsku samokontrolu koji mu je dotada uporno izmicao. Naime, i u slavnim ‘60-ima i ‘70-ima, kada je imao uredan diskografski tempo od u pravilu jednog albuma godišnje, znali su mu se događati osrednji albumi ili čak neki za koje je ta riječ nedostižan kompliment, koji su se pogotovo zaredali u ‘80-ima, s izuzetkom, naravno, sjajnog ‘Oh Mercy’ s kojim je zatvorio tu za njega prilično čudnu dekadu.
Ovo mu je, dakle, peti album (odnosno šesti računa li se ‘Christmas In The Heart’) od tog ponovnog rođenja 1997, a 35. u karijeri i dolazi uz gromoglasnu buku sveopšteg oduševljenja globalne rock kritike, koja prijeti potpuno zaglušiti muziku i svaku razumnu prosudbu o inače sjajnom albumu, za što je, naravno, najmanje kriv sam Dylan…
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG
Redovni Dylanov mišung prljavog bluza, hrapave americane i perolakog country rocka, rubno grotesknog nazalnog vokala i pripadajuće verbalne bujice, sasvim na liniji onoga što radi posljednju deceniju i pol (a ovo potonje i posljednjih pola vijeka), ali realizovan majstorski i s pristojnom hrpicom sjajnih pjesama…
NAJBOLJE STVARI
‘Duquesne Whistle’, ‘Scarlet Town’, ‘Soon After Midnight’ i ‘Long And Wasted Years’, a dobar je naravno i taj sad već glasoviti naslovni honky tonk valcer o Titaniku, ali traje, brate, 14 minuta…
DAKLE
Odličan album jednog od najvećih ikada ako ne i najvećeg, ali ni približno onoliko koliko nam posljednjih dana govore – svakako bolji od prethodnika ‘Together Through Life’, ali ipak slabiji od remek djela Dylanovih kasnih godina, ‘Modern Times’ iz 2006…
OCJENA:
9 / 10